BIG OM

Natjecanja

BIG GAME FISHING-8.OMIŠALJ CUP 2013.

Dvadeset i četiri ekipe, odlična organizacija natjecanja, velik broj ulovljenih tuna, puno posjetilaca kroz tri dana, definitivno Big Om i Omišalj stavlja u red jakih natjecanja i odličnih destinacija za ribolov plavoperajne tune. Od ove godine je ujedno i izborno natjecanje za svjetsko prvenstvo u Kostariki sljedeće godine u svibnju, a samo postavljanje na kalendar IGFA i OWC-a, Omišlju daje šanse da sutra omišaljski skiperi vode bogate strane ribiče i od toga dobro žive. To je turizam visoke klase u kojoj nema gostiju koji u automobilu nose čak i boce obične vode i tu se ne broje noćenja, kako to rade naši vrli turistički radnici, nego debeli novci koji šuškaju među prstima kod brojenja.

Dobivanjem OWC licence za svjetsko prvenstvo koje se održava u Kostariki, klub Big Om, odnosno grad Omišalj stupaju na svjetsku scenu big game natjecanja kojima se malo tko može pohvaliti. U nas je to natjecanje u Komiži, koje organizira Big game klub Croatia, zatim Kup prvaka, koje organizira klub Mali Porat iz Vodica te natjecanje u Jezerima koje organizira najstariji big game klubu Hrvatskoj Punta Rata. Omišalj se pokazao kao odličan termin, a i samo područje oko Kvarnera i kvarnerskog zaljeva je puno velikih tuna, a po ovom natjecanju vidimo da je mnogo i manjih primjeraka.

Srijeda – otvorenje natjecanja

Kao i uvijek, otvaranje i sva događanja održavaju se u uvali Pesja, odnosno na malome trgu uz same brodove, što pruža domaću intimnu atmosferu pa se taj pozitivan naboj osjeća kod svih, i natjecatelja i organizatora. Iako je sve pomalo kasnilo, jer nije jednostavno uskladiti sve želje i htijenja, sve je bilo

kako treba. Gotovo svi natjecatelji su stari znanci i prijatelji i taj naboj se
itekako osjetio, što je cijelom događaju dalo dobar predznak. Uz pozdravne govore direktorice TZ Kvarnera, Irene Perišić Živadinov i predsjednika kluba Big Om i predsjednika organizacijskog odbora Tome Sparožića pristupilo se standardnoj proceduri sa sastankom skipera na kraju, gdje se „utvrdilo gradivo“ podijelile radio stanice i nakon toga su natjecatelji i VIP gosti mogli krenuti na rivu gdje su se spremale delicije koje je prvi dan spremao jedan od najboljih restorana na obalama Jadrana - Rivica iz Njivica. Vlasnik tog kultnog restorana, Dražen Lesica i njegova ekipa pripremili su mnoge delicije, koje su razgalile nepca prisutnih natjecatelja i ostalih gostiju. Kako to već biva kada se nađe ribička bratija, ubrzo se stvorila atmosfera zbog koje mnogi i dolaze na takve manifestacije jer se zajedništvo osjećalo posvuda, čak i do sitnih sati, iako je sutra počinjao prvi natjecateljski dan. Treba spomenuti da je dobrom raspoloženju pridonio i pjevač Kedžo koji je otpjevao našu himnu. Iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi. Ponekad sam iskren, to svi znaju!

Četvrtak – prvi ribolovni dan

Četvrtak, prvi ribolovni dan osvanuo je samo takav kakav mora biti, iako je dan prije bilo ružnih prizora s Učke. Natjecatelji su utrpali ješku i u osam sati je krenuo start. Udice su se morale potopiti u devet. To je bila prilika da ukrcam spizu i piće na našu „gumicu“ kojom smo trebali preuzimati ulov i voziti ga u hladnu komoru na kopnu, voziti goste, novinare i ujedno vršiti ulogu sudačkog broda, jer je na brodu bio i sudac natjecanja Tonći Luketa. Nije puno trebalo kada se javio brod Moni II - Amadeus Baška točno u 10:20, a uskoro smo čuli da je riba snimljena i puštena u 10:40 sati. Nije to bila dobra vijest jer smo odmah znali da su se pojavile male tune i da će tunj samac biti rijetka roba. Naš strah se potvrdio u 10:50 kada su zvali s broda Ohana da je riba na štapu, a samo devet minuta kasnije da je riba puštena. U 11:30 javio se brod Maguro da je riba na štapu, no otpala je sa štapa u 11:45. Brod Mima javlja u 12.25 ribu na štapu, a u 12:30 da je puštena. U 12:45 javljaju se s Lovače da je riba na štapu, a u 12:50 riba je na brodu. Radilo se o lampugi od 9,3 kg, kako je kasnije pokazala vaga. Brod Ohana ponovo javlja - riba na štapu u 13:00, a samo deset minuta kasnije u 13:10 tuna je puštena, dakako uz obavezno snimanje. Brod La Matina zove u 13:30 i pušta ribu u 14:00. U 14:35 javlja se brod Moja II da imaju ribu na štapu, no već u 14:40 da je puštena. Naši strahovi da će se loviti samo male tune prekida vijest s broda Marguerita koji istovremeno u 14:40 javlja da imaju tunu i da je dobra! Jurimo tamo, no u 15:35 tuna otpada sa štapa. Sreća nas je definitivno napustila i vjerovali smo da neće biti tune na vaganju kada se javlja Neven Peranić s broda Curica koji u 16:15 javlja da imaju na štapu, a u 17:45 javlja da je tuna na brodu. Pogledavam se sa sucem Tonćijem i oboje kimamo glavom. - Garant ispod mjere. – zaključuje Tonći, a meni se srce stišće i nekako mi

kroz glavu prolazi da je možda ipak iznad mjere, no brzina kojom je izvađena zaista znači ribu ispod mjere. Tonći je prošao previše natjecanja da se lako prevari. Odmah mi baca statistiku ulova, što se kasnije pokazuje na vagi, jer je tuna težila samo 38,2 kilograma. Gotovo istovremeno u 16:40, dok smo Tonći i ja grizli prste od muke, javljaju se prošlogodišnji pobjednici sa skiperom Draženom Horvatom. Naš bosanski Nizozemac, svojim rastegnutim glasom u 17:00 javlja na radio stanici – Riba na brodu! Znam da je mala, ali ljudi, ja moram nešto jesti! – doduše, dodao je još nešto no to ćemo preskočiti. Nastaje eksplozija smijeha na našem brodu i čestitke kroz eter. Vaga će kasnije pokazati 47,4 kilograma i za tih par kilograma Dražen dobiva negativnih 245 bodova, jednako kao i brod Curica sa skiperom Nevenom Peranićem, no barem imamo što jesti jer se tuna odmah rezala i pekla za sve natjecatelje. Praksa koju smo uveli prošle godine da tunu odmah uzimamo s brodova na brzi gumenjak i vozimo u hladnu komoru, odlično funkcionira. Svaki dolazak naše „gumice“ u luku bila je posebna atrakcija za mnoge turiste, koji su svojim aparatima bljeskali do iznemoglosti, a tuna nije propadala na suncu, nego je išla na hlađenje. Doduše, više nije bilo tune za komoru jer teško da bi je i vozili budući da smo ostali bez motora i u luku smo se vratili pomoću broda ribarske inspekcija koji nas je dovukao do Omišlja. Hvala dečki! Nakon vaganja, posade su otišle na večeru na kojoj se jeo ukusni grah koji je pripremila naša Đina i njen tim. Kao i prvoga dana, druženje i razne ćakule su potrajale do dugo u noć i opet se ponovilo da je ljudima stalo do druženja i opuštanja. U sitne sate se išlo na spavanje, a o tome kako su neki išli na spavanje, nekom drugom prilikom, jer bilo je tu krivudanja po putu.

Petak – drugi ribolovni dan

Jutarnja procedura je uvijek jednaka, ješka i spiza na brodove, uzimanje kontrolne kartice za taj dan i isplovljavanje u 8:00 na pozicije. Ukrcavam svoju količinu „osvježavajućih napitaka“ i nešto malo spize, jer je dobro poznato da je hrana fikcija, a „osvježavajući napitci“ drže čovjeka i ondakna ????????????????????? put – kako bi rekla ona pjesma. Nismo pravo niti izašli iz luke kada se u 9:29 javlja brod Tanja da na samom braku ispred Omišlja imaju tunu na štapu. Kako smo najbliži i najbrži, za desetak minuta smo tamo. Zaista, štap se jako savija, no odmah mi je bilo sumnjivo jer se radilo o relativno tankom štapu, makar se ribič trudio da drži ribu pod kontrolom . Iako je imao Black Magic borbeni pojas, a riba ga je mučila jer je paluba na njihovom brodu dosta mala, a na krmi je brod imao nekakvu platformu za pomoćni motor koja mu je smetala. Dajem svoj Canon G12 prijatelju Saši koji je naš pomoćni skiper te snimamo zajedno, ja fotografiram, on snima video. Ispod nas je bio Denis koji je s bocom za ronjenje snimao mojom Go-Pro kamerom, no to je neka druga priča, koja mi iskreno rečeno ne da mira, jer sam nehotice uništio karticu. Ali pustimo tu tužnu storiju jer se ekipa s Tanje iz petnih žila trudila da olakša svojem čovjeku na štapu, što su na kraju i uspjeli. Iako izražavamo sumnju, a Tonći ih upozorava da će dobiti negativne bodove, oni veselo viču da im je to prva tuna u životu i da mogu dobiti i 4000 negativnih bodova. Konačno, izvlače tunu u 10:58. Slijedi fotografiranje pa jurimo nazad s tunom u omišaljsku luku gdje nas već čeka predsjednik organizacijskog odbora Tomo Sparožić, koji je izgubio glas u prošlom noćnom druženju, no koji je sveprisutan. Njemu i njegovom timu predajemo tunu. Ukrcavam TV ekipu i jurimo dalje jer oni moraju obaviti svoj posao. Nakon snimanja se vraćamo u luku da ih iskrcamo kada se u 12:00 javlja brod Alex sa skiperom Robijem Vrećkom. Ima dobru tunu, kaže. Jurimo iz Omišlja put Brestove, odnosno prema granici zone natjecanja gdje Robi lovi. I dok jurimo u 12:15 javljaju s broda Four King da imaju ribu na štapu, a malo kasnije Robi javlja na radiostanicu – riba na brodu. Gotovo istodobno na radiostanici čujemo da je Four King u 12:30 tunu pustio. No minutu prije, glavni sudac Zoran Mijat zatvara kvotu za taj ribolovni dan. Prenosimo poruku svima da čuju jer se kvota mora ispoštovali. Javljamo telefonom i radiostanicama jer je područje lova veliko i sumnjamo da možda netko nije čuo poruku. Dok preuzimamo tunu s broda Alex i obavještavamo Robija da je kvota zatvorena, nastaje pravi rat brodskim i ručnim radiostanicama te telefonskim pozivima. Brod Ohana ima ribu na štapu u 13:01, broad Mima u

13:22, pa ponovo Mima u 13:29, koje je krenulo pa imaju triple strike jer im prima još jedna u 13:30. Sve su tune snimljene i puštene. Dok vozimo ulovljenu tunu u Omišalj na ručnu radio stanicu u 13:55, čujemo da na braku ispred Omišlja imaju veliku tunu na štapu. Ne čujem dobro poruku, pa zovem i pitam o kojem se brodu radi, a oni odgovaraju – brod Bakan! – Pa kud baš oni, pa imaju najmanji brod na natjecanju. –smijao se Tonći, no kad je pročitao posadu s Bakana, odmah se ispravio. Naime, radilo se o domaćoj ekipi koja se usprkos malom „kaiću“ odlučila suprotstaviti velikim tunama od kojih je jedna zaista zagrizla, a kako i ne bi jer je štap u rukama imao naš proslavljeni boksač Marijo Šivolija. Skrenuli smo malo s puta, da vidimo i to čudo. Zaista, prizor je bio nalik iz ribički priča u koje slušaoci nikada ne vjeruju! Ne znam zašto, no ovo nije ribička priča jer je trebalo vidjeti kako mali Bakan od pet metara doslovce glisira na stranu, što je rijetko viđena slika. Čas na krmu, čas na provu, Bakan je glisirao dok ga je beštija vukla. Snimamo kako se Mario bori s ogromnom tunom koja je Bakan nekih sat vremena vukla kuda je htjela, jer Marijo od borbenog pojasa nije imao zapravo ništa. Ono što je on imao za borbeni pojas, ja osobno ne bih uzeo ni za lov papaline. Na naš poziv stiže brod ribarske inspekcije na kojem se osim ribarskog inspektora Paparića nalazio i glavni sudac Mijat, jer smo morali s tunom u frižider. Iskrcavamo tunu i jurimo natrag na borbu, koja je u međuvremenu završena, a tuna snimljena i puštena u 15:20. Marijo i ostatak ekipe zaslužuju iskrene čestitke, jer oprema s kojom su se suprotstavili velikoj tuni nije ni malo primjerena za ovakav lov. No sjeme je zasijano i Marijo se ozbiljno prijeti za sljedeću godinu. Kako kaže, treba nabaviti adekvatnu opremu i brod i onda će biti kapitalnih tuna. U međuvremenu Mima ima ponovo tunu na štapu u 13:38 koju puštaju u 13:45, a u 13:55 javljaju s broda Moni II Amadeus Baška da imaju tunu na štapu koju puštaju u 14:30. Već u 14:45 javljaju novu tunu na štapu koju puštaju u 14:55. Njihovom tunom završio je drugi ribolovni dan s dvije ulovljene ribe. Onom s broda Tanja, čiji je skiper bio Siniša Karlica, koja je težila 41 kilogram za što su dobili negativne bodove te tunom s broda Alex, skipera Roberta Vrećka, koja je težila 60,7 kilograma. Posebno treba istaknuti da je drugi član posade na Alexu morao hitno kući pa je Robi tunu savladao sam. Svaka čast Robi! Nakon vaganja i druženja do sitnih noćnih sati, iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi!

Subota – treći natjecateljski dan

Osvanula je i subota, dan za obračune i za odluku tko ide u Kostariku na svjetsko prvenstvo! Ma naravno da je bilo teško otvoriti oči nakon onakvog druženja, ali bio sam „nabrijan“ kao i sami natjecatelji. Treći dan je uvijek najbolji! Područje je bogato „nasoljeno“ srdelom i samo je trebalo izaći i nakon dva bogata dana poloviti što je ostalo u moru! Bio je to plan svih kapetana i posada na brodovima, no još se jednom pokazalo da je ribolov neizvjestan do kraja, a i da se božica Fortuna nekada dobro zna našaliti. Prvu večer smo mi iz organizacije napravili malu internu kladionicu, iako se nikada ne kladim. Naime, proveo sam desetak dana u „inspekciji“ akvatorija prije samog natjecanja i moram reći da su me ribari s pivarica upozoravali da je tune preko mjere i da imaju velikih problema. Proveo sam s njima neko vrijeme, snimio kako rade, no to je neka druga priča koju ćete jednom moći vidjeti na web portalu Ribolov na Jadranu jer o tunama najviše znaju upravo oni, kojima tune rade veliku štetu. S tog stanovišta, moja prognoza na kladionici je bila trideset tuna, no gledajući na dva prijašnja dana, mislio sam da šansu za dobitak boce pelinkovca, u što smo se kladili, imaju drugi koji su licitirali više, pa sam zaista vjerovao u taj zadnji dan natjecanja, koji je sve iznenadio. Znate ono, imate savršen dan za ribolov, imate „nabrijane“ ekipe na dvadeset i četiri broda, imate pune kašete srdele, znate da kvarnerskim akvatorijem plivaju velike tune i normalno je bilo očekivati da padne neka zaista velika. Pogotovo nakon jučerašnje borbe Bakana i Marija Šivolije. Natjecanje je krenulo uobičajeno, s ukrcajem ješke i izlaskom brodova u 8:00 na more jer su se udice potapale u 9:00. Na našem se gumenjaku mijenjaju skiperi pa Robi odlazi, a dolazi Pilić, jedan od vlasnika ribarskih brodova. Svi očekuju pozive već u prvim satima natjecanja, pa dok čekam vozimo još jednu TV ekipu u obilazak, s obećanjem da će moći snimati akciju izvlačenje tune na brod. Međutim, vraćam ih na obalu goloruke jer im je vrijeme ograničeno. Oni pozivi nikako da stignu i zovemo jedan i drugi sudački bord jer nam se pridružila i ribolovna inspekcija iz Pule, no žalosna je bila činjenica da je sve bilo tiho. Odlazimo u inspekciju skroz ispod Plavnika, gdje je kraj naše ribolovne zone i gdje su prošli dan dečki s Mime imali bogat ulov. No rezultat je kod svih isti, velika nula. Naime, brodovi ispod sebe imaju tune, no ni jedna ne prilazi udici, dok lakomo jedu brum uokolo. Tonći i ja se pogledavamo i nijemo pitamo koji je vrag, što se događa i konačno u 12:09 javljaju s broda Moni II Amadeus Baška da imaju ribu na štapu. Hvala nebesima, odahnuli smo Tonći i ja, jer svi dosadašnji ulovi u dva dana su mahom bili u periodu do

podneva. U 12.20 javljaju da su ribu snimili i pustili. U 12:50 Lovača ima ribu na štapu koju puštaju u 13:00. Dražen Horvat s broda Marko ima ribu na štapu koju pušta u 13.35. Opet male, pogledavamo se Tonći i ja. Robert Vrečko u 12:40 s broda javlja ribu na štapu, no radi se o Golubu kojeg snima u 14:00 i pušta. I konačno Mima, jučerašnji junaci imaju ribu u 14:15 koju puštaju u 14.20. Dražen s broda Marko ponovo ima ribu na štapu u 14.50, koju pušta u 14:55. – Nećemo imati niti za jelo. – zabrinut je bio Tonći, no pred sam kraj s Lovače javljaju da imaju ribu na štapu. Budući da su znali da nema ulova, uzimaju ribu jer je zadnji dan i negativni bodovi ništa ne znače. Vaga će pokazati 32,8 kilograma, taklo da se ipak moglo natjecateljima moglo ponuditi na meni. Svaka čast Aljoši, jer je poznato da na Lovači njeguju sportski način lova. Nakon vaganja i zbrajanja bodova od sva tri dana imali smo ubrzo poredak jer su suci Zoran Mijat i Tonći Luketa uigran par. Sve je uskoro moglo biti spremno za podjelu nagrada. Treće mjesto i nagradu od 10.000 kuna dobila je posada broda Ohana sa skiperom Alešom Benda i posadom u kojoj su još bili Uroš Benda, Stanislav Filčič i Eldar Kavazović, a nagradu je predala direktorica TZ Općine Omišalj, Katica Jakovčić. Drugu nagradu od 20.000 kuna osvojila je posada broda Mima s kapetanom Denisom Stolfa te posadom koju su činili Domagoj Grabrovac, Hrvoje Grabrovac i Dominik Kirasić, a nagradu je predala direkorica TZ Kvarnera, Irena Perišić Živadinov. Prvo mjesto je osvojila posada s broda Moni II Amadeus Baška, koja je u malo izmijenjenom sastavu pobijedila i u Komiži. Kapetan je bio Marin Kapitanović, a posadu su činili Bruno Dragičević, Niko Blažević i Velimir Orešković. Nagradu od 30.000 kuna predao je Tomo Sparožić, predsjednik kluba Big Om i predsjednik organizacijskog odbora, čovjek bez kojega ovog natjecanja ne bi bilo. Kako to obično biva, nastala je veselica kakva samo može nastati nakon nekog natjecanja jer su se ekipe pomiješale za stolovima, a trebalo je pojesti i onu tunu koju je uhvatila ekipa s Lovače, iako je Dražen Horvat kao pravi Bosanac zaključio da je sve to dobro, ali nema ništa do ćevapa, pa je od nekuda stvorio nekoliko porcija. Naravno, šale i dobrog raspoloženja nije nedostajalo, a neki noćobdije su ostali do četiri ujutro, dok ih nisu „silom istjerali“ neki bezobrazni ljudi. Iskreno, moram spomenuti da su neki imali težak put do mjesta spavanja, a svi koji su tamo bili znaju o kome se radi. Ponekad sam iskren do bola, to svi znaju, i ja priznajem!