Svijet ribolova
LIGNJOLOV I ZNANOST
Lignje se služe termokamerom?
Ako mislite da se autoru (ili, nedajbože, uredniku!) omakao gornji nadnaslov po Matakovićevoj ‘pterodaktiličarstvo i buzuki’ – prevarili ste se! Naravno, šalimo se! Znanost revolucionira naš pristup lovu liganja i sipa... pročitajte kako, a bogami i zašto
Ma tko je rekao da je u ribolovu sve poznato, otkriveno, izmišljeno...? Ni govora, posebice na tako zaguljenom području kao što je nadmudrivanje s morskim organizmima koji bi, s obzirom na stupanj biološkog razvoja, trebali biti ‘glupi kao noć’, a koji pokazuju upravo čudesnu razinu inteligencije: o lignjama i sipama je riječ. Naime, svi mnogobrojni svjetski proizvođači varalica za lov tih slasnih glavonožaca desetljećima se trude izraditi što vjernije imitacije ribica koje bojama, kretanjem kroz morsku vodu, mirisom, odsjajem ili induciranim svjetlom, zvukom čak... trebaju slomiti herojski njihov otpor prijevari – a svi su ti kreatori savršenih obmana smetnuli s uma izuzetno važnu pojedinost: temperaturu.
Da malo pojasnim: predmet uronjen u vodu gotovo trenutno poprima temperaturu okoliša; dakle, ako bacimo komad drva, kamen, metal... u vodu temperature 20°C, bili prije toga hladniji ili topliji, u nekoliko sekunda njihova će se temperatura potpuno izjednačiti s temperaturom vode. Ali riba... riba nije hladna poput studene morske vode, jer – kao i svako živo biće – ima stanovit metabolizam, pa joj njezin (premda vrlo skroman, u usporedbi s
onim u sisavaca) krvotok uspostavlja i održava temperaturu tijela za nekoliko stupnjeva veću od temperature vode u kojoj živi. Ne vjerujete, ili se niste nikad u to uvjerili? Sljedeći put kad budete lovili bugve ili arbune, primjerice, držite ih žive u plastičnoj posudi, pa kad nalovite desetak komada, usporedite temperaturu te vode i one u slobodnomu moru.
Ribe su međutim, kako bi biolozi rekli, uglavnom ektotermne – mogu samo donekle regulirati tjelesnu temperaturu, održavajući ju nešto višom od okoliša zbijanjem u jato ili izlaganjem suncu, ali su neke vrste endotermne, generiraju znatnu vlastitu toplinu, pa i homeotermne: u stanju su održavati konstantnu tjelesnu temperaturu neovisno o temperaturi vode. Štoviše, iglun i marlin mogu “grijati” samo mozak i oči kako bi bolje zamjećivali plijen, dok tuna i neke vrste morskih pasa (potonji: usprkos znatno nižem položaju na evolucijskoj ljestvici) mogu održavati temperaturu tijela i do 20°C višom od temperature morske vode. Zato se i bore tako žestoko kad se nađu zakvačeni na udici!
Ribe nisu hladnokrvna bića
Ali, što imamo mi ribolovci od spoznaje da bugva, šarun, srdela... imaju tjelesnu temperaturu nešto višu od vode u kojoj žive? Imamo, imamo – jer se radi o vrstama koje su česti plijen liganja, a ti čudesni glavonošci itekako imaju senzore za temperaturu koji im nepogrešivo kažu je li ono čime ih lignjolovac hoće namamiti drvena ili plastična varalica – ili živa riba tople krvi. Glavonošci imaju jedan od najsavršenijih prirodnih uređaja za noćno promatranje na bazi infracrvenog spektra: lignje itekako “vide toplo”, savršeno razlikujući živu ribicu od mrtve, odnosno ribu u pokretu od varalice koja ih oponaša – kao da imaju termokameru. Potaknuti tom spoznajom, biolozi koji se bave morskim organizmima već godinama nastoje pomoći ribolovcima kako bi razvili pribor koji bi zračio u toplinskom spektru... ali neuspješno. Priznajem, i ja sam se nešto trudio u tom smislu – presporo, očito, jer su me “pretrčali” istraživači tvornice Yamashita, koji su lansirali savršenu varalicu za lov liganja pod nazivom EGI OQ LIVE.
Zanimljivo da su pritom krenuli od starih drvenih varalica “squid jigs”, temperatura kojih se sporije izjednačavala s temperaturom morske vode, stvorivši novi materijal pod nazivom tactywarm; riječ je o pletivu iz jedne
jedine niti, koje – izloženo toplini i svjetlu – vrlo dobro apsorbira i svjetlost i toplinu, te ih gubi vrlo sporo, a što je najzanimljivije, tactywarm pretvara u toplinsku energiju svjetlo upijeno od raznih izvora, od javne rasvjete do mjesečine, pa “warm jacket” varalice odjevene tom niti ostaje dugo za 0,5 do 1°C topliji od morske vode – upravo kao i ribe, odnosno koliko treba da ih lignje razlikuju od okoliša. Kao ozbiljna industrija, Yamashita je čak tri godine eksperimentirala s novim materijalom, promatrajući 24 sata dnevno ponašanje liganja mamljenih običnim, hladnim varalicama, i onima u “džemperu” od tactywarma – radi relevantnosti istraživanja, po sve ostalom: obliku, boji, kretanju u vodi... posve jednakima i povlačenim na jednak način. Rezultati su bili zapanjujući: lignje su 4 do 5 puta češće napadali toplu varalicu nego hladnu, što je bilo dovoljno za zaključak: EGI OQ LIVE definitivno privlači glavonošce mnogo bolje nego sve dosad poznate. Ali, to nije sve: inovatori Yamashite usput su bitno unaprijedili formu lignjarića – on sada “tetura”, naginjući se i skrećući u trzajima desno-lijevo, gore-dolje, baš kao i žive ribice, privlačeći time lignje i značajno povećavajući “područje napada” jer glavonožac već izdaleka osjeti vibracije vode, te prilazi u zonu prijema infracrvenih zračenja.
Izvanredne imitacije!
Dizajneri nove varalice očito su dobro proučili ponašanje lignje, uključujući njezino “čudno” ponašanje ondje gdje ima prirodnih ili umjetnih prepreka u vodi, od hridi i busena posidonije do plovila, bilo potopljenih ili onih na površini za koje se ti glavonošci često skrivaju, vrebajući plijen iz mraka. Također je olovni uteg izveden kao peraja, bliže stvarnom obliku u riba, kao i hidrodinamički korektnije, tako da je EGI OQ LIVE savršeno uravnotežen lignjarić, što ga čini izuzetnim u vodi, ali i u zraku tijekom zabacivanja.
Što se njegovog vođenja tiče, treba imati na umu da je nova “odjeća” izuzetno glatka, tako da je otpor vode manji nego u klasičnih “odjevenih” varalica – posljedice su dvije: varalica brže tone od starih i pri povlačenju življe reagira, ali nikada toliko da bi iskočila iz vode. Proizvođač na ambalaži navodi prosječnu brzinu tonjenja; primjerice, modelu Live 3,5 treba za jedan metar “propadanja” u dubinu od 3 do 3,5 sekunde, što je vrijedno znati da
biste mogli procijeniti koliko joj sekunda treba da potone do dna ondje gdje lovite. Dizajneri su se, nadalje, silno potrudili da stvore “odore” novih varalica što sličnije stvarnom izgledu pojedinih ribljih vrsta, odnosno kozica: mimikrija im je odista fantastična – što vrijedi i za razinu fluorescencije koja se mijenja ovisno o intenzitetu prirodnog ili umjetnog svjetla. Inače bismo vam preporučili uporabu boja kao i pri korištenju poznatih lignjarića: crvenkasto-narančaste u zoru i u sumrak, a tijekom dana i noću zelenkaste, modre i smeđe. Zanimljivo, nikom nije palo na um da varalice oboji u crno – možda bi i to trebalo pokušati, jer nema dvojbe da u dubini do koje ne dopire nikakvo svjetlo boja varalice nije ni od kakve važnosti, odnosno da se lignje navode “snimajući” svojim nervnim sustavom u koži gibanje vode i temperaturu tijela ribe, odnosno “lignjarića s metabolizmom”.
Lignja s agrumima, sirova naravno
Na kraju, novom se varalicom lovi jednakom tehnikom kao i ranije poznatima – uz spomenutu finesu koja proizlazi iz njezinoga manjeg otpora u vodi, te uz upotrebu predveza s olovom, ako morate podaleko zabacivati (Yamashita te otežane niti plasira pod imenom EGI OH DD SINKER). Dakle, već od kraja kolovoza možete se odati lignjolovu u zaljevima bogatim sitnom ribom, ondje gdje glavonošci zalaze u potrazi za prirodnom hranom. Pogrešno je mišljenje dijela lignjolovaca da se lovi samo na dubini, “izvlačeći” lignje postupnim skraćivanjem duljine otpuštenog najlona, odnosno smanjivanjem dubine potapanja lignjarića; naime, dobri se ulovi ostvaruju i na dubini od svega 4-5 metara, uz uvjet da dno nije “ravno kao tava”, nego prošarano krupnim
kamenjem ili posidonijom u kojoj lignje nalaze zaklon prije polaska u lov. Sve što je rečeno o vrijednosti nove varalice u pohodu na lignje vrijedi i pri lovu sipa; dakle, spustite varalicu na dno i polako ju vucite tako da se ne podigne više od pedlja ili dva – sipe nisu tako nasrtljive kao lignje, ali ćete ondje gdje ih ima (najčešće su to luke s jakom rasvjetom na obali) tijekom večeri naloviti i više nego što vam treba za dobar rižot. Ili jelo što bismo ga mogli nazvati glavonošci s agrumima: lignja ili sipa mariniraju se sokom od limuna i naranče, doda se malo balzamskog octa, krupno mljevenog papra i zrno soli, te sve pohrani u hladnjak na dva-tri sata. Nakon što se arome prožmu i meso glavonošca omekša, uživa se sirovo – tko nije kušao ne zna o kakvoj je deliciji riječ!
Napisao Stefano Corsi - Guru
Napisao Stefano Corsi - Guru