Podvodni ribolov
SLUŠANJE DONOSI RIBU-
ZVUKOVI U PODVODNOM RIBOLOVU
More kao medij prenosi zvukove puno dalje nego zrak, te se manje gube i duže ostaju prisutni. Zato i najmanji šumovi koji bi na kopnu bivali zanemareni, ispod površine su jako bitni. Za razliku od svjetlosti, zvuk putuje brže kroz gušću tvar, tako da prema nekim istraživanjima more prenosi zvuk i četiri puta dalje i brže od zraka. zato ispod površine lovac može čuti bolje. Zbog ''razlivanja'' zvuka lovac će teže odrediti smijer iz kojeg zvuk dolazi. Pravac se određuje na osnovu kašnjenja dolaska zvuka u jedno i drugo uho, što pod morem nije lako zbog velike brzine zvuka. Na prijenos zvuka pod vodom utječe i temperatura, jer se sa promjenom temperature mora, mijenja i njegova gustoča, pa je zvuku potrebna različita snaga, odnosno energija, za postići jednak domet.
Kako bi se učinak u podvodnom ribolovu podigao do najviših razina potrebno je uskladiti sve aspekte te vještine. Najčešće se priča i piše o ribolovnoj opremi, pozicijama, različitim tehnikama, plovilima pa čak i vremenskim uvjetima. Kada se ti osnovni uvjeti poklope postoje još brojna saznanja koja
ZVUKOVI
je potrebno primjeniti, a do kojih svaki lovac zasebno dolazi i godinama ih razvija. Upravo ona dovode do redovnih kvalitetnih ulova ispod površine na kojim mogu svi pozavidjeti. U čitavom mnoštvu takvih sitnica su i zvukovi koji postoje ispod površine, a često su zanemareni kao važan ribolovni aspekt. More kao medij prenosi zvukove puno dalje nego zrak, te se manje gube i duže ostaju prisutni. Zato i najmanji šumovi koji bi na kopnu bivali zanemareni, ispod površine su jako bitni. Za razliku od svjetlosti, zvuk putuje brže kroz gušću tvar, tako da prema nekim istraživanjima more prenosi zvuk i četiri puta dalje i brže od zraka. zato ispod površine lovac može čuti bolje. Zbog ''razlivanja'' zvuka lovac će teže odrediti smijer iz kojeg zvuk dolazi. Pravac se određuje na osnovu kašnjenja dolaska zvuka u jedno i drugo uho, što pod morem nije lako zbog velike brzine zvuka. Na prijenos zvuka pod vodom utječe i temperatura, jer se sa promjenom temperature mora, mijenja i njegova gustoča, pa je zvuku potrebna različita snaga, odnosno energija, za postići jednak domet.
Radi lakšeg razumjevanja zvukovi se mogu sagledati iz različitih aspekata pa tako postoje zvukovi koji dolaze iz okoliša koji su prirodno nastali, te koji su nastali djelovanjem čovjeka. Nadalje ispod površine se mogu čuti zvukovi koje proizvodi riba, te oni koje proizvodi sam lovac. Svi oni podjednako su važni za uspješan lov i mogu donijeti još poneku ribu u danu koja će činiti razliku između dobrog i vrhunskog ulova.
Zvukovi koji dolaze iz prirode su naravno valovi, ali mogu biti i drugi, kako na primjer zvuk vjetra koji puše iznad površine ili rijetko ljuljanje kamenja u plićaku. Te zvukove riba ne prepoznaje kao prijetnju i neće se ponašati nervozno kada su oni prisutni, štoviše mogu se iskoristiti kao 'prigušivač' zvukova koje proizvodi lovac, a mogu negativno utjecati na ribu. Kao u svemu, prejako lupanje valova, ili ostalih zvukova koji dolaze iz prirode, ipak će stvoriti ribi nepovoljnu okolinu i riba će se udaljiti na dublje. Zvukovi iz
prirode neizbježan su faktor koji je važno postaviti tako da radi u korist lovca, a ne lovine, te da stvori novu mogućnost ulova. Da bi se to postiglo potrebno ih je percipirati na pravi način, kao i sve ostale faktore podvodnog ribolova. Intenzitet zvukova teško je iskazati novinski člankom te je za pravu percepciju potrebno dugo vremena opažati ih i pamtiti njihov intenzitet i djelovanje na ribu. U lovu zvuk je jako pogodan za skretanje pažnje ribi, kod različitih zvukova to se čini na različite načine. Zvukovi koje proizvodi priroda zasigurno odvlače dio pažnje ribi te ona može biti opreznija, no i otežano percipirati okolinu, što lovac može iskoristiti kao prednost i priliku za lov.
Zvukove iz prirode važno je kvalitetno precipirati i da bi se na samom početku lova moglo predvidjeti gdje će biti ribe a gdje neće. Ako je u plitkome buka prevelika, za očekivati je kako će riba biti na dubljem. Brojni slični faktori kada se uzmu u obzir i prebace u svoju korist, može se uštedjeti vrijeme i povečati učinkovitost.
Sve većom urbanizacijom, povećanjem broja stanovništva u priobalnom pojasu i razvojem gospodarstva, prvenstveno turizma, utjecaj ljudi na more sve je veći. Možda najjači faktor koji utječe na more je nautički turizam. Svjedoci smo kako se svakim danom na našem moru plovi sve veći broj jedrilica, jahti, glisera i različitih drugih plovila. Hrvatska obala, sa svim svojim bezbrojnim uvalama, plažama, zaljevima, lučicama jedna je od najrazvedenijih obala Mediterana, te je kao takva savršena za razvoj ove grane turizma. Nautički turizam su prvenstveno turisti kojima je primarni razlog dolaska u destinaciju korištenje i boravak na plovilu, bilo svom vlastitom ili unajmljenom, isključivo u svrhu odmora i rekreacije, te kompletnu infrastrukturu i osoblje uključeno u održavanje, snadbjevanje i podršku plovilima. Vać spomenute mnogobrojne brodice stvaraju buku, poglavito u ljetnim mjesecima, kada većina podvodnih ribolovaca odlazi u ribolovne đite. Osim brodica buku stvaraju i sami kupaći, odnosno turisti, ali i drugi ribari te lokalni žitelji. Kada se lovac nalazi ispod površine, utjecaj zvukova se ne odnosi samo na lovinu već i na njega samoga. Lovca velika buka pod površinom može omesti u lovu, narušiti mu koncentraciju, uznemiriti ga te tako značajno smanjiti mogućnost uspješnog lova. Zvuk brodica ispod površine prenosi se daleko i snažno te se često može čuti brod koji čak nije u vidokrugu. Osim negativnih posljedica zvuk lovcu može biti i sigurnosni faktor. Ukoliko lovac čuje zvuk brodice, dok se nalazi na dnu, koji se ubrzano pojačava, može predpostaviti kako se brodica približava njemu, te se na vrijeme
osvrnuti oko sebe i izbjeći potencijalnu opasnost naleta brodice. Brujanje brodova u ljetnim mjesecima, na dubinama preko dvadesetak metara,
NAUTIČKI TURIZAM
gotovo da je konstantno i uvijek prisutno u manjem ili većem intenzitetu.
Jedan od štetnijih zvukova je pobuka koji prakticiraju ribari koji love mrežama stajačicama. Iako nije u skladu sa zakonom, vrlo se često primjenjuje, a njegov utjecaj na ribu je golem. Udarac pobuka stvara silovit zvuk ispod površine koji šokira ribu pri čemu ona reagira panično te veliko brzinom bježi sa pozicije, te se često ne vraća na nju jer ju percipira kao nesiguran teren.
Zvuk koji često prati lovce koji u ribolov odlaze sa brodicom je zvuk sidra i sidrenog lanca, koji se stvara kada se brod ostavlja bez barkarijola. Šuškanje lanca nije glasno, no ima karakteristično zveckanje koje ribu uznemiruje i značajno otežava lov. Zbog toga je važno brodicu usidriti dovoljno daleko od željene pozicije za lov, iako to nije uvijek lako, posebno kod lova po brakovima. Zvuk lanca nije uvijek negativan u podvodnom ribolovu. Često se može dogoditi da pri povratku do gumenjaka pokraj sidra ugledate hobotnicu, koju je zvuk lanca privukao te se odlučila otkriti i napustiti sigurnost rupe. Tada dođe kao laka i nenadana lovina.
Svi zvukovi prouzročeni čovjekovim djelovanjem značajno utječu na ponašanje, migriranje i zadržavanje ribe na određenim pozicijama. U pravilu na mjestima koja su konstantno izložena buci, riba se prilagodi, te počne buku percipirati kao prirodnu. Na mjestima gdje se ona pojavljuje periodično riba će nervozno reagirati na nju te teže pružiti priliku za lov.
Ipak postoje i vrste kojima umjetno proizvedeni zvukovi pašu, odnosno privlače ih. Primjer takve vrste je lubin, koji se u lukama često vrzma oko propelera većih brodova, ispod privezanih brodica, gdje je šuškanje lanaca i struganje konopa uvijek prisutno.
ZVUKOVI LOVCA
Uz sve već navedene, najbrojniji i najbitniji za lov su zvukovi koje proizvodi sam lovac. Oni su uglavnom nenamjerni, koje lovac nužno proizvodi kretanjem kroz more, zapinjanjem o stijenu, perajanjem, struganjem odijela između nogu ili ispod ruku i slično. Takvi zvukovi u lovu su nepoželjni i smanjuju mogućnost uspješnog lova. Potrebno ih je reducirati elegantnim pokretima, odmjerenim pokretima i pažljivošću. Najviše dolaze do izražaja kod plitkoga šuljanja, gdje je riba posebno oprezna, te gdje je mogućnost zapinjanja i kretanja ograničena zbog male dubine. Vrhunski majstori ove tehnike tvrde kako je njeno savladavanje uvjetovanje prvenstveno tihim kretanjem kroz more. Zapinjanje o stijene sigurno će otjerati lovinu, kao i prebučno perajanje ili nepažljivi udarci puškom o dno.
Za lov zvuk može biti i jako pogodan kao sredstvo privlačenja pažnje. Svi lovci ga koriste u određenim tehnikama na različite načine. Također treba na različite riblje vrste primjenjivati različite zvukove. U plitkom lovu najčešće se proizvodi zvuk grebanjem o dno, kuckanjem kamena o kamen, lupanje rukom ili kundakom puške o dno. Na te zvukove reagiraju sve vrste sparida koje traže hranu čupkanjem po dnu, kao što su komarča, šarag, pic, ovčica, fratar i slično. Trlja će također rado doći vidjeti što se događa, no budući da je ona
rijetko u dimenzijama prihvatljive lovine, njeno približavane nije dobrodošlo, jer svojom reakcijom može druge ribe držati na distanci. U tim zvukovima riba raspoznaje prebiranje po dnu, što ju asocira na mogući slasni zalogaj, koji se nalazi u pijesku ili travi, zbog kojeg dođu vidjeti što se događa. U dubljem lovu zvukovi se najčešće koriste u lovu čekom. Kada je ciljana lovina zubatac najčešće se koristi jednolično ili isprekidano mumljanje grlom, jačeg ili slabijeg intenziteta. Na određenim pozicijama mumljanje može biti i kontraproduktivno te je to važno na vrijeme prepoznati po ponašanju ribe i prestati ga proizvoditi. Zubatac također može znatiželjno reagirati na lupkanje po dnu. Mumljanjem se na čeku mogu 'dozivati' i druge ribe poput gofa ili lice. U kombinaciji sa dobrim zaklonom i odmjerenim pokretima tijela, upravo zvuk može biti presudan faktor za trofejni ulov kod lova čekom.
Zvuk oko kojeg se često vode rasprave, o tome da li utječe na ribu, je zvuk okidača puške. Prema nekim lovcima, na pozicijama na kojima se češće lovi, riba je u stanju reagirati i izmakniti se strelici kada čuje zvuk okidača. Zbog toga neki lovci stavljaju gumene ili silikonske podloške u mehanizme pušaka, no tu teoriju je teško dokazati i može se smatrati samo indicijijom.
Osim ispuštanja zvukova, također je jako važno slušati zvukove koji dolaze iz plavetnila, a proizvedeni su kretanjem ribe. Riba najčešće pušta zvuk pri paničnom bježanju što znači da je lovac ostao bez lovine, no ukoliko ribu nije ugledao u uronu, možda će se riba otkriti zvukom. To lovcu može biti pokazatelj prisustva ribe, te rezultirati ulovom u idućim zaronima.
Zvuk jata ribe u bijegu, ispod površine može biti gromoglasan. Jato velikih gofova može zvučati poput kotrljajućeg kamenja ukoliko ih lovac preplaši kada su mu već došli blizu. Taj zvuk može značiti da je jato jako prepadnuto i za taj dan se na toj poziciji više neće moći loviti. Zvuk jata ribe u bijegu važno je znati raspoznavati kako bi mogli razaznati o kojoj vrsti ribe se radilo, ukoliko jato nije bilo u vidokrugu. Na taj način, iako riba nije uhvaćena, može se detektirati nova pozicija i stvoriti preduvjeti za uspješan lov u idućem posjetu istoj poziciji.
Vrstu ribe prema zvuku se može odrediti prema intenzitetu i glasnoći. Manja riba ima puno brže i tiše pokrete, te jednolične zvukove. Veća riba ispušta glasnije zvukove u kojima je lako raspoznati udarce repom, te zvuk nije jednoličan već čini seriju udara koji nestaju u plavom.
Osim jata riba pod morem se može čuti i jedna riba. Najčešće se radi o jednoj većoj ribi u rupi, kao što je kirnja, te vrlo rijetko velika komarča ili zubatac. Pri ruparenju zvuk također može biti važno sredstvo detektiranja prisustva ribe na određenoj poziciji, no kod ruparenja kada čujete ribine udarce repom o kamenje, još uvijek postoji šansa za ulovom. To je tako jer kada velika riba u rupi proizvodi zvukove, to čini i u normalnom kretanju, ne samo pri bjegu.
Čeka zahtjeva potpunu tišinu
Sipino puhanje ipak se ne može čuti
Kokot je jedna od najglasnijh riba
Zubatac u rupi radi veliku buku
Sidrenje gumenjaka bukom onečišćuje poziciju
Veći brodovi zbog zujanja mogu smanjiti šansu za ulovom
Pažljivo slušanje-uspješan lov
Brancin voli bučne pozicije
ZVUKOVI RIBE
Zvuk udaranja repom o stijenke rupe vrlo često može 'izdati' veliku kirnju i dovesti lovca pred njena vrata. Svaki uspješan lovac na kirnju zna da osim što mora biti potpuno bešuman, mora upijati svaki tupi udarac koji se čuje ispod površine, te detektirati smijer iz kojeg dolazi.
Riba može proizvoditi i drugačije zvukove, osim zvukova pri bijegu ili kretanju. Najpoznatiji je zvuk kavale, za koji se smatra da joj služi kao komunikacija među jedinkama istog jata, odnosno u istoj rupi. Ono zvuči kao kuckanje u drvo, vrlo je intenzivno i prepoznatljivo. Također je potrebno vrijeme i iskustvo kako bi ga se moglo detektirati na poziciji, te je isto tako efikasan način pronalaska rupe sa kavalama.
Potvrda teorije da kavalino kucanje služi kao komunikacijski kanal je i činjenica da ako pogođena kavala u rupi počne puštati zvukove, ostali primjerci uđu u najskrivenije zaklone u kojima lovcu nisu dostupne. Ukoliko je kavala dobro pogođena u ubijena na mjestu, te nije puštala zvukove, najčešće lovac ima priliku uloviti još poneki primjerak u istoj rupi.
Druge ribe također nakon pogotka mogu proizvoditi zvukove. Ugor ponekad nakon pogotka pušta zvukove slične roktanju, koji se mogu čuti i nakon izvlačenja ugora iz mora. Rijetki ulovi kovača podvodnom puškom, uvijek su popračeni jezovitim cviljenjem, a riba koja nakon pogotka pušta najglasniji i najjezovitiji zvuk je kokot. Pogođeni kokot može doslovno urlikati toliko da lovcu stvori neugodu, posebno na većoj dubini. Budući da kokot nije česta lovina podvodnom puškom, takva situacijase događa rijetko te je čak ni ne dožive svi lovci.
Ugor je jako glasan nakon pogotka
Jato zubataca u bijegu lako je čuti
Napisao i snimio: Igor Nuić