Ribolov s obale
Shore jigging
Na mnogim mjestima uzduž našega dijela Jadrana moguće je jiggati i s kraja – točnije, s visokih stijena, ondje gdje se stijene strmo obrušavaju u dubine; neka vas ne obeshrabre početni neuspjesi, jer se mnogo toga mora podudariti da bi ova vrijedna tehnika dala očekivane rezultate
Ima li jednostavnije “ješke” od komadića, na osobit način oblikovanog i u blistavo “odijelo” zaodjenutoga, (ali ipak samo) metala? Pa ipak, metalni “jiggovi” posljednjih su godina na vrhu liste umjetnih mamaca, sve popularniji među ribolovcima – dakako, ne zbog svoje estetike, nego lovnih osobina. Treba li se onda čuditi što proizvodnja i tržišni udjel te vrste varalica bilježi sjajne (i financijske rezultate), usporedive jedino s onima pribora i opreme za lov živim mamcima. Ali, iskusni “jiggaši” – a i njih je sve više, posebice na Sredozemlju, gdje karakteristike podmorja i ribljih vrsta ponajbolje odgovaraju vertikalnom jiggingu – tvrde da se tim varalicama lovi i bolje nego živim mamcima. Zaista, i po mom iskustvu, orhan koji se “pravio lud” kad sam mu ponudio svježu iglicu, bahato ju je ignorirao... ali nije i “metalnu beštiju” koja mu je zaigrala u vidnom polju. Što da vam pričam, većina mojih
prijatelja se i bez velikih nagovaranja – preko noći se učlanila u “jiggaše”, itekako pridonoseći eksploziji ove varalice i na njoj utemeljene ribolovne tehnike, te uvrštavajući u svoje arsenale pribora i opreme komplete za jigging, premda ne zanemarujući onaj za klasičnu panulu, bulentin i lov živim mamcima. Ipak, s obzirom na sve svoje specifičnosti, ova tehnika teško će se raširenošću nositi sa spomenutima, jer zahtijeva značajna ulaganja – a doznajemo već i za prva razočaranja: oni kojima jigging nije otprve uspio, odnosno donio ulov kapitalnih primjeraka morskih grabežljivaca, hlade se i razmišljaju gdje su pogriješili – odnosno, nisu li oni pomalo prenaglo uletjeli u tu avanturu i podlegli modi, umjesto da su pričekali dok se vertikalni jigging ne potvrdi kao univerzalno vrijedna tehnika.
Svaka novost treba svoje vrijeme
Ali, spustimo loptu na zemlju: svaka novotarija treba svoje vrijeme da bi se potvrdila, da ribolovci istraže njezine potencijale – i ograničenja, razumije se – a mi ćemo se u ovom prikazu pozabaviti njenom primjenom s obale. Naime, često se čuje da je jigging povlastica brodovlasnika, a čak ni oni koji posjeduju brodicu, nisu uvijek raspoloženi potrošiti dva ili tri sata na njezino “trganje” s veza, pranje nakon ribolova... i potrošnju goriva. Dakle, jiggamo s kraja, priklanjajući se varijaciji te tehnike što ju neki zovu shore jigging, a drugi diagonal jigging, pri čemu je najvažnije da se teškom varalicom za vertikalnu panulu može zabaciti daleko dalje nego bilo kojom drugom – čak do osamdesetak metara, dok žestoki momci, opremljeni prikladnim štapovima i ostalim elementima sistema, zabacuju i do 120 metara, dakako, s vjetrom u leđa. Naime, jigging s obale uzorno je “olujna” disciplina, koja se prakticira po lošem vremenu i ondje gdje su snažne morske struje. Smisao ove sub-discipline i jest zabaciti do životnih područja velikih grabežljivaca, primjerice orhana ili kirnje. To je moguće uglavnom s visokih obalnih stijena, kakvima istočna jadranska obala, a posebice otoci, itekako obiluje – a jigging je tu u prednosti, u usporedbi s drugim varaličarskim tehnikama, jer su
izgledi da će varalica negdje zapeti mnogo manji nego u lovu klasičnim wobblerima s trokukom na kraju, da i ne govorimo o superironosti nad sistemima sa živim mamcem. Da vas ipak ne prestrašimo: jiggati s obale može se i za lijepa vremena, ali sa strmih stijena, ondje gdje se može zabaciti do velike dubine – primjerice, uz vanjske (zapadne) obale Dugog otoka, Visa, Lastova i Mljeta, ili ispod Konavoskih stijena – posebice ako ste te sreće da možete doći na područja u kojima se riba nije “zasitila” varalica drugih vrsta, odnosno ondje gdje se grabežljivci nisu još ni susreli s blještavim jiggovima težine od 50 do 130 grama, “odjevenim” u izazovnu odoru i rasplesanih onako kao što predatorske vrste još nisu vidjele. Ali, ne budite razočarani ako – umjesto velikih i slavnih – jigganjem s obale privučete, odnosno prevarite, mnogo manje i neočekivane vrste, od šaruna i ušate do omanjih primjeraka lice, feluna i zubaca. Mali jiggovi težine od 30 do 60 grama – zabacivani s obale – savršeni su mamci i za kanjce, pirke, škarpine, iglice... dok ćete, u tjednima seobe tih vrsta, tako loviti i lampuge, palamide, trupe, škarme i skuše.
Za lov s obale trebat će vam štap posebne konstrukcije, prikladan za daleke izbačaje: duljina im je od 3, a elastičnost savršena za zabacivanje umjetnih mamaca težine do 150 grama. Jasno, osim valjanog štapa, trebat će vam i odgovarajuća fizička sprema – kondicija i umijeće bacanja – tim manja što su karakteristike štapa prilagođenije ovoj disciplini. Nakon mnogo istraživanja, opredijelio sam se za jedan model serije Tailwalk, Okinawa Manbika od 10 stopa (3,30 m), deklarirane jakosti 130 gr. Njime mogu zabaciti svaku varalicu iz mog “arsenala”, a popis ulovljenih riba bio bi više nego impresivan; primjerice, na hrvatskom Jadranu “zalomio” mi se i mega-orhan, nažalost napola, jer ga nisam i svladao, jer sam – potcjenjujući izglede za takav ulov – poddimenzionirao predvez, pa mi je dugo zamarani kapitalac na kraju ipak pobjegao. Na tom sam štapu naizmjenično koristio role Daiwa 4500 i Shimano 8000, obje izrazito robustne, namijenjene lovu predatora težine od 10 i više kilograma. Na objema rolama držim namotanu upredenicu, po 200
Mega-orhan... pobjegao!
Za lov s obale trebat će vam štap posebne konstrukcije, prikladan za daleke izbačaje: duljina im je od 3, a elastičnost savršena za zabacivanje umjetnih mamaca težine do 150 grama. Jasno, osim valjanog štapa, trebat će vam i odgovarajuća fizička sprema – kondicija i umijeće bacanja – tim manja što su karakteristike štapa prilagođenije ovoj disciplini. Nakon mnogo istraživanja, opredijelio sam se za jedan model serije Tailwalk, Okinawa Manbika od 10 stopa (3,30 m), deklarirane jakosti 130 gr. Njime mogu zabaciti svaku varalicu iz mog “arsenala”, a popis ulovljenih riba bio bi više nego impresivan; primjerice, na hrvatskom Jadranu “zalomio” mi se i mega-orhan, nažalost napola, jer ga nisam i svladao, jer sam – potcjenjujući izglede za takav ulov – poddimenzionirao predvez, pa mi je dugo zamarani kapitalac na kraju ipak pobjegao. Na tom sam štapu naizmjenično koristio role Daiwa 4500 i Shimano 8000, obje izrazito robustne, namijenjene lovu predatora težine od 10 i više kilograma. Na objema rolama držim namotanu upredenicu, po 200
Što se same tehnike tiče, ona se jedva razlikuje od “jigganja” iz brodice, s tim što razlikujemo dvije glavne vrste cimanja varalice: kratkim i “nervoznim” pokretima, te dugim i smirenijim. Ali, jigging s obale značajno se razlikuje od onoga s plovila kad je riječ o svladavanju i izvlačenju zakvačene ribe, jer je ta operacija s kopna daleko izazovnija, budući da ulov ne privlačite brodu na morskoj površini, nego stijeni s koje zabacujete – što znači da se zakvačena riba može zavući u neki od procjepa na podmorskoj strmini, kao i da ćete se morati potruditi poduhvatiti ju u nimalo jednostavnim uvjetima, daleko težim nego što je izvlačenje na palubu broda.
Tehnika jigganja
Rješenje je u staloženom radu, bez euforije i panike, uz maksimalno vođenje računa o performansama vaše opreme, ponašanju ribe i karakteristikama morskoga dna. Na kraju, udijelit ćemo vam jedan „čudan“ savjet: ne očekujte čuda! Shore Jigging svakako jest sjajna ribolovna tehnika, ali mnogo toga se mora podudariti da ostvarite izuzetan ulov. Dakle, neka vas ne obeshrabre početni neuspjesi – ribe ipak nema svugdje, ni vrsta koje se love ovom tehnikom, ni trofejnih komada, a da ne govorim o nepredvidljivim utjecajima vremena, otpornosti pribora i opreme, sreće...
Napisao i snimio Stefano „Guru“ Corsi
Napisao i snimio Stefano „Guru“ Corsi