Virus je ​

konačno zarazio Hrvatsku​

Hvala ti Bože, “pošast” zvana vertikal jigging se opasno proširila I uzduž hrvatskog Jadrana – pa si uzimam slobodu ponositi se mojim malim, ali važnim, doprinosom uvedbi ove ribolovne discipline na područje koje se odlikuje upravo neviđenim potencijalom za njezinu primjenu

Odgovorno tvrdim: nema grabežljive vrste ,posebice među onima koje narastu do impozantne veličine, koja može odoljeti teškoj metalnoj varalici, ključnom elementu sustava za vertical jigging. Također pada u vodu priča da vertikalni jigging funkcionira samo na nekim morima, odnosno ondje gdje riba praktično ne poznaje suvremene varalice, pa se „zalijeće i na opušak“. Naime, po ne znam koji već put – zorno, izvrsnim ulovima – moja momčad dokazuje da je vertical jigging savršeno prikladna i za jadranske predatore, posebice pozamašne i one koje su ustrajni ribolovci dosad uspijevali nadmudriti uglavnom živim mamcima. Da budem konkretan: nedavno smo u akvatoriju Žirja – što dokumentiramo fotografijama uz ovaj članak – nalovili „lijep broj“ gofova težine od 30 do 40 kg!
 

Ljudi moji, to ne da je bilo spektakularno! Nalovio sam se svakojakih riba po 

cijelom planetu, svladao prave nemani i iskušao sve ribolovne tehnike i mamce, ali to što sam doživio u vodama ovoga hrvatskog otoka daleko je „ekstravagantnije“ iskustvo od svega ranije doživljenoga. Dakako, nisam tamo otišao napamet, nego tragom vjerodostojne informacije da se u podmorskim hridima oko Žirja gofovi u velik broju okupljaju u vrijeme parenja i mriještenja, od siječnja do travnja. Prijatelji, koji su me upozorili na ovaj fenomen, još su dodali kako se taj „društveni život“ velikih primjeraka ove itekako zanimljive vrste odvija na popriličnoj dubini, od 80 i više metara, te da je valjan sonar ključni dio brodske opreme. Naime, njime treba locirati ribu, a kad se ona otkrije, najvažnije je što prije i što točnije spustiti varalice težine najmanje 200 do 300 grama. Pritom nisu važne finese u postupku vođenja varalice, cimanja i trzanja, nego brzina: što brže radite varalicom, tim su veći izgledi da neki gof podivlja i nasrne na nju..

Što se tiče prikladne opreme, danas je zaista ne manjka: moj izbor su štap Fake Lez 50H i rola Daiwa Saltiga – dakle, vrlo lagan štap izuzetne akcije, jednako za upravljanje varalicom, kao i za svladavanje zakvačene ribe. Nominalno je deklariran za vođenje varalice od 300 gr, ali najbolje radi s nešto lakšima, od 200 do 250 gr. Upredenica koju koristim je YGK Galis Ultra Jiggman WX8 PE4, deklarirane jakosti (na kidanje) 62 lbs, na koju nadovezujem predvez od 60 lbs, i to čvorom PR. Drugu kombinaciju, koju sam također uspješno iskušao, složio sam koristeći štap Jigging Master Fallings Ltd. ML, s rolom iste marke i oznakom Spell PE5. Riječ je o „štangi“ namijenjenoj korištenju varalica težine do 400 gr, nevjerojatno otpornoj na naprezanje: povijen pod kutom od 60 stupnjeva, ovaj štap diže teret od 30 kg, a pod 90 stupnjeva ništa manje dojmljivih 16 kg! Moram li reći da bi se 

Arsenal bez slabe točke

pod takvim opterećenjem glatko prelomilo 99 posto štapova na tržištu?... U toj kombinaciji koristim upredenicu Galis Ultra Jiggman PE6, od 80 lbs, kao i predvez jednake deklarirane jakosti.
Na kraju, komplet kojim sam najuspješnije lovio pod Žirjem sastojao se od plavo-ružičaste varalice Shout Width od 200 gr, zatim Molix Theos, također od 200 gr, ali u fosforescentno-žutoj boji, te modre imitacije srdele (Sarda) i Saltiga Sacrifice od 250 gr purpurne boje, te – kao posljednja, ali ni u kom slučaju najmanje vrijedna – Maria Blue Flame od 300 gr srebrnoplave boje. Koristio sam udice Double Barb Assist veličine 4/0 i 5/0 – i „besramno“ se okoristio iskustvom prijatelja Saše Rakara kapetana i jedinog hrvatskog kapetana IGFA-e, koji će vam potvrditi sve napisano.

Srdačno vaši Marc Inoue i Team Maguro! 

Napisao i snimio Marc Inoue