Ribolov s obale
Lubin, princ Jadrana
Kako se približava hladniji period godine, glavna tema razgovora među ribičima je brancin, taj lukavi i nemilosrdni predator, koji se, doduše, neće libiti uzeti i otpad koji ribari bacaju s ribarskih brodova. Kako ih loviti, kojim priborom te kojim najlonima i kojim udicama?
Lubin je grabežljiva riba koja se u hladnijem periodu približava obali u potrazi za što lakšim zalogajom što ga istovremeno čini i ranjivim jer pada kao žrtva štapa i role s obale. Ova tehnika je tek odnedavno postala aktualna jer se, još samo prije desetak godina, uz obalu nisu mogli vidjeti ni role ni štapovi, a kamo li moderniji držači istih, rod podovi, a o elektronskim javljačima da i ne govorimo.
Iako je lubin po svom ponašanju čisti grabežljivac, možemo reći da se taj grabežljivac često zna pretvoriti u čistog strvinara koji nemilice čisti dno od bačene ribe kada, primjerice, ribari čiste brod. Mislim da nema ribiča koji nije čuo za Mali Lošinj i za lov lubina uz koče i plivarice. Naime, kad ribari bacaju ostatke iz mreže taj grabežljivac, kojeg ponegdje zovu i vuk, prevedeno na lovačku terminologiju, postaje čisti lešinar. Odnosno, od grabežljivca lubin postaje strvinar koji se hrani otpadom. Domaći dečki iz Malog Lošinja
specijalizirali su se za ovu vrstu ulova, a njihova glavna ješka je menula ili, kako to oni znaju reći, menula 'treći dan'. Prije desetak dana čuo sam i osjetio menulu 'deseti dan'. 'Mirisala' je tako da sam, po povratku u Samobor, svog Berlinga morao dati na detaljno čišćenje. Lošinjski ribari, naime, menulu stave u neku plastičnu kutiju i ostave na suncu, tako da se meso pretvara u žitku masu, dok joj koža i dalje ostaje čvrsta. Ovo omogućuje da menula čvrsto stoji na udicama, pogotovo ako se na rep stavi lažni čvor. Žitka masa od mesa lagano izlazi iz kože uz dvije udice koje su zabodene u menulu što lubinu nepogrešivo govori da je tu hrana. Teško je prevariti lubina, tog lukavca koji će i na najmanji sumnjivi pokret ili buku s obale odjuriti glavom bez obzira, a da ne govorimo da neki ribiči ne daju ni da se upali cigareta, a kamo li da upale bateriju, što je jedna od malo većih greški koju može napraviti neki neoprezni ribič.
Ješkanje menule s jednom udicom pomoću igle
Pribor za lov lubina
Iako će to pomalo zvučati bogohulno, jedan od najboljih štapova za lov lubina i orade je štap namijenjen lovu šarana ili, jednostavno, šaranski štap. Znam da će mnogi reći da ima i štapova namijenjenih morskom ribolovu, no ono što trebam je definitivno šaranski dvodijelni štap i nikako se ne mogu odlučiti za neku teleskopsku verziju kakvu najčešće koriste mnogi kolege ribiči, pogotovo naši susjedi Talijani.
Zašto šaranski štap? Prvo, šaranski štapovi su dugački 3,30, 3,60 ili 3,90 metara što je idealna dužina za lov s obale. Najbolji su štapovi dužine 3,90 jer se njima može bacati daleko kao i sa surf štapom koji je uglavnom u dužinama od 4,20 pa do 4,50 metara. Drugo, šaranskim štapom možete bacati sa strane i preko i ispod ramena, a ješka uvijek leti daleko, dok, primjerice, surf štap zahtijeva određenu tehniku s rotiranjem što je često nemoguće među brodicama ili konopima za koje su vezani.
Treće, šaranski štapovi su uglavnom deklarirane snage 2, 2,75 i 3 libre što je dovoljno za svladati bilo kojeg brancina ili podlanicu, bez obzira na dimenzije, odnosno težinu.
Četvrto, šaranski štapovi imaju mekan i savitljiv vrh koji sam 'kolje' ribu, za razliku od surf štapova koji su relativno tvrdi. Dakako, postoje i mekani surf štapovi, no kada vidite mekani surf štap bježite glavom bez obzira jer se radi o nekoj varijanti allround štapa ili, bolje rečeno, o umotvorini konstruktora koji nisu ni pomirisali more, a kamo li lovili. No, industrija svake godine mora izbaciti nove modele, stoga oprez kad vam u nekoj prodavaonici ponude surf sumnjive savitljivosti. Peto, šaranski štapovi su uglavnom dvodijelni, izrađeni
i od najboljih grafita što im daje savršenu radnu akciju. Dakako, može se loviti i drugim štapovima, no ovdje govorimo o najboljoj kombinaciji za lov brancina, a posredno i o kombinaciji za lov orade. Šesto, moderni šaranski štapovi danas imaju vrhunsku opremu, odnosno najbolje držače rola i najbolje vodilice na tržištu koje su vezane najboljim koncem i koje su lakirane lakovima koji rade i do pet godina te nema onog nesretnog pucketanja kada se štap savije pod teretom. U moj borbeni komplet idu tri JRC štapa, model Blade dužine 12,6 fita i deklarirane snage od 3,25 libri. Uz njih imam i tri Mosselina Protectiv – Carp modela dužine 13 fita i deklarirane snage 3,25 libri koji su 'frizirani' ALPS vodilicama od kojih je prva promjera 5 cm, tako da i s debljim najlonima mogu bacati daleko preko 100 m.
Kad su role u pitanju, tu vlada dosta velika raznolikost, no recimo da je ekipa s Malog Lošinja uglavnom 'naoružana' rolama koje imaju slobodan hod kalema, a glavna zvijezda je Shimanov Big Baitrunner, moćna rola koju koriste i za lov podlanice. Ipak, moramo reći da role sa slobodnim hodom špule nisu najpreciznije. Budući da slobodni hod špule ipak pruža neki otpor, oprezni lupin ponekad, čim osjeti otpor, ispljune ješku. Dobro je za rolu imati rezervnu špulu na kojoj je namotan osnovni najlon druge debljine tako da ribič može mijenjati prema potrebi i terenu na kojem lovi. Moje 'bebice' su dvije Daiwe role Exceler 5000, uz koje imam nekoliko rezervnih špula i koje koristim za praktično sav ribolov, dok Shimanov Big baitrunner imam samo za lov lubina i orade.
Velika plavica se reže u komade
Udice i zogulini
Ni kod udica za mene nema dileme! Udice moraju biti najbolje, odnosno najoštrije, a to su, bez premca, čuvene Ownerice model 5111, a i ostali Ownerovi modeli jednako dobro love. Uz Ownerice koristim i VMC udice, pogotovo model s tri kontrakuke. Uz Ownera, u svojim kutijama za udice imam i udice dobrog starog Mustada te neke modele Sasame udica.
Zogulin je mali dio cijelog sistema za lov, no, po meni, nikako ga ne treba zanemariti. Koliko vam se puta dogodilo da se, i kod najmanje ribe, jedan krak zogulina jednostavno iščupa. Naravno, radi se o jeftinoj konfekciji iz Kine, Vijetnama ili negdje drugdje. Proizvođači u svojim katalozima redovito imaju takvu ponudu, no nemojte nasjedati. Ukoliko na vrećici ništa ne piše,
odnosno kada nema oznaka nosivosti zogulina, daleko mu kuća. Svaki put dobro pogledam što piše na paketiću s vrtilicama, a posebnu pažnju obraćam na nosivost. Obično su takvi zogulini dvostruko skuplji od one ranije spomenute konfekcije. Danas na tržištu postoje vrtilice koje su dimenzijama vrlo male, ali imaju itekako veliku nosivost. Potonje se pogotovo odnosi na vrtilice japanskog proizvođača Maruto čiji sam veliki poklonik. Zapravo, mogli bismo reći da je Maruto u nekom 'normalnom' ribolovu isto što je Sampo kod big game ribolova. Osim Maruta, koristim i Mustad i Berkley zoguline jer su također vrlo kvalitetni.
Slaganje sistema za lov lubina s obale
Po našim zakonima možete loviti s tri štapa s po dvije udice što omogućuje da lovite sistemom koji je prvobitno nastao na slatkovodnom ribolovu lubinovog srodnika smuđa, a onda se proširio, najprije na Mali Lošinj, a onda i dalje. Naime, dvije udice se vežu jedna iza druge na razmaku dovoljnom da veću udicu zabodete u leđa odmah iza glave, a manju prema repu. Uvijek vežem dvije udice, u kombinaciji s većom i manjom udicom. Primjerice, kombinacija veličina 2/0 i 1, 3/0 i 1/0 ili 4/0 i 2/0. Iako se čini da su udice na prvi pogled velike, nemojte zaboraviti da u lubinova usta od 5 kilograma stane dvolitrena boca od Coca Cole pa je velika i oštra udica itekako potrebna. Uz sistem s dvije udice, u pripremi, usvom novčaniku, uvijek imam sistem s jednom udicom za gotove predveze. Naime, vrlo učinkovit način je
da iglom kroz cijelu menulu ili srdelu provučete fluorokarbonski predvez tako da joj samo luk udice viri iz usta. U pripremi imam navezane Ownerice u veličinama od 1/0 do 5/0, zlu ne trebalo. Kao i sve sisteme, i ovaj pripremam u toplini svoje ribičke sobe i uredno slažem u takozvani novčanik za predveze, a na ribolovu uvijek jednostavno i brzo mijenjam prema veličini ješke ili prema potrebi jer mrzim vezati udice po noći i u hladnoći što mi stvara nervozu, a na ribolovu želim guštati. Predvez mi je uvijek dugačak jedan metar i vežem ga na osnovni najlon kvalitetnim zogulinom. Menula ili neka druga ribica kojom lovimo uvijek je montirana tako da je glavom okrenuta od ribiča što omogućuje relativno daleka bacanja.
Priprema iglice, srdele ili plavice
Gotova ješka omotana filo elasticom
Šarun je također odlična ješka za lubina
Dobro pripremljena ješka za princa
Olovo
Lubin je lukava i oprezna riba koja će osjetiti i najmanje otežanje i odmah će ispljunuti mamac. Najbolje je kada se na osnovni najlon stavi mali, ali jaki zogulin na koji se veže predvez bez otežanja, odnosno olova. Težina srdele, menule ili kojeg drugog mamaca dovoljna je da ješku bacite dovoljno daleko
bez problema, no za vrijeme jakog kurenta može se staviti malo olovo. Olovo mora biti klizno tako da najlon prolazi kroz njega bez zastoja. Sam oblik olova nije bitan, no, ako ga već trebam staviti, uvijek uzimam malu cjevčicu s kopčom.
Mamci
Uz prije spomenutu menulu 'treći dan', odlična ješka je šarun i srdela koja se koristi svježa. Dakako, ove je ribe najlakše nabaviti kod nekog lokalnog ribara ili na peškariji, a i sami možete uloviti ciple, bugve ili bokadore koje je također dobro malo staviti na sunce zatvorene u kakvu plastičnu posudu. Taj 'miomiris' će zasigurno privući lubina, no, nabavite neko sredstvo za pranje ruku jer, makar mahali ukućanima nekim kapitalnim lubinom, nećete smjeti u vlastitu kuću. Sa smrdljivom ješkom je kao u onom vicu: 'Maho ti ne maho - miris ruku se čuje u ... Susjednoj ulici!' Šalu na stranu, s 'mirisnim' ješkama potrebno je oprezno posupati! Uz prije spomenute ješke, posebno spominjem dvije ribe. Radi se o plavici i iglici. Kada je plavica manja, stavlja se cijela na jednu ili dvije udice, dok se veća reže na komade. Iglica se reže na komade duljine desetak centimetara, ovisno o njezinoj veličini. Iglicu je dobro
rasporiti tako da se dobije file u koji se ubacuje predvez s dvije udice i to tako da se file preokrene na način da je meso izvana, a udice u unutrašnjosti gdje je koža te se sve dobro omota elastičnom gumicom (filo elastico). Ovo se može raditi kod kuće te tako pripremljeni mamac staviti u neku ledenicu da se zamrzne. Tako pripremljena iglica premjesti se u neku pokretnu jaceru tako da na samom mjestu ribolova jednostavno vadite gotove predveze s mamcem i, nakon vezanja za osnovni monofil, odmah zabacite. Iako moramo znati da se miris u hladnom moru teže širi nego ljeti kad je more toplo, ovako pripremljena iglica mirisom na daleko privlači lubina. Naravno, ovako pripremljena iglica koristi se zimi kad nema sitne ribe koje bi ju raznosile. Na ovaj se način mogu pripremiti i srdela i plavica jer ponekad to znači lubin više.
Kada loviti lubina
Prije spomenuta ekipa iz Malog Lošinja redovito zimi izlazi na ribolov u prvi sumrak i ostaje na poziciji do ponoći jer lubin prestaje gristi, no sve ponovo počinje pred svitanje. To je vrijeme i kada najčešće grizu kapitalci, a jedan od najvećih uhvaćen je sat prije svitanja. Zapravo, teško je reći kada loviti lubina. Trebala bi biti druga četvrt, odnosno kada mjesec ide prema punom, trebalo
bi biti stabilno vrijeme bez velikih oscilacija između dana i noći, trebao bi biti lagani vjetrić koji mreška površinu mora ... Trebalo bi, u teoriji, ispuniti mnoge uvjete, no dokazano je da se ponekad u najboljim uvjetima slabo lovi, a onda kad ne bi trebalo biti ni krljušti, lovimo više nego uspješno. Ipak, idealno vrijeme je sumrak i pred samo svitanje.
Predator ili strvinar?
Dokazano je da na mjestima gdje ribari s brodova bacaju višak riba koje nisu za tržište, lubin postaje čisti strvinar koji se gosti besplatnom hranom za koju ne treba loviti. Naime, poznato je da predatori uvijek žele uloviti hranu sa što manje utrošene energije, a u ribarskim lukama hranu dobivaju direktno u usta, bez napora. Iako lubin na tim mjestima ima obilje hrane, on će se ubrzano hraniti jer mu je u zimskom periodu jelovnik oskudan i neće propustiti priliku, a to je ujedno i prilika za ribiče da ga lakše uhvatimo. Dakle, moglo bi se reći da brum daje odlične rezultate pa bi tamo gdje nema
ribarskih brodova trebalo brumati. No, postavlja se pitanje je li doista tako. Odluka ostaje individualna, na svakom ribiču, no činjenica je da desetak srdela ili menula bačenih na mjestu lova samo pojačavaju mogućnost ulova.
Tamo gdje nema ribarskih brodova i laganog zalogaja, lubin se ponaša kao klasični predator u svojoj pravoj maniri pa ne čudi da ga negdje zovu i vuk. No i na takvim mjestima dobro je baciti poneku ribicu, tek toliko da se miris proširi oko mjesta gdje lovimo, a u prodavaonicama ribolovnog pribora i opreme postoje i gotovi brumovi.
Gdje loviti lubina
Ovih dana se često može čuti pitanje gdje loviti lubina. Odgovor nije jednostavan. Prije svega, to su sve luke u kojima se vežu ribarski brodovi koji bacaju otpadnu ribu, a ima ih po cijelom Jadranu. No, tu je i zakon koji kaže da nema ribolova u lukama, svejedno radi li se o ribarskim ili bilo kakvim drugim. Iako među ribičima kruži 'vijest' da je lov u lukama dozvoljen u periodu izvan turističke sezone, od 15. 10. do 15. 5., to nije točno, zato provjerite kod lokalnih ribiča gdje je područje same luke da se ne bi iznenadili posjetom policije. Iz tog razloga treba loviti najbliže moguće luci, a da niste u prekršaju. Naime, na lukobranima s vanjske strane luka dobra su
mjesta za lov lubina i nekih drugih riba, a zakonska je forma zadovoljena.
Uz prije spomenutu uvalu Malog Lošinja, dobro su poznata mjesta kao što su Ilovik, Premuda i dr. Zapravo, lubin je rasprostranjen po čitavom Jadranu, a posebno ga treba loviti na ušćima rijeka u more jer je dobro poznato da lubin voli boćatu vodu kao, na primjer, na ušću Zrmanje, odnosno u akvatoriju karinskog i novigradskog mora, ušća Neretve i dr. Pogledate li pažljivo u svaku lučicu u bilo kojem mjestu na Jadranu, vidjet ćete poneki primjerak ili čak veće jato kako lijeno kruži tražeći zalogaj. Upravo je tu šansa za nas ribiče.
Kako loviti lubina
Poziciju za lov uvijek biram danju, na mjestima gdje nema prepreka ili trave na dnu. Dobrim ispitivanjem dna možete se unaprijed riješiti brojnih poteškoća. Nažalost, i na vašem prošlogodišnjem sigurnom mjestu gdje ste uspješno lovili uvijek ima iznenađenja u obliku kakve plastične stolice ili stola, štednjaka, WC školjke, a o konopima za privez barki da i ne govorim. Zna se, to smeće i otpad nikne samo od sebe, bez utjecaja nas ljudi... Uvijek me iznenadi količina bačenog otpada koji se svake godine u raznim akcijama vadi, ali isto tako i svake godine iznova nikne. No, to je već neka druga priča.
Dakle, nakon izbora mjesta, slažem štapove na način da na osnovni najlon pomoću zogulina vežem predvez s dvjema udicama na koje stavljam ješku. Kad lovim s jednom udicom, onda na predvez i jednu udicu pomoću igle navodim mamac i tek onda vrtilicom vežem za osnovni najlon. Iako imam elektronske indikatore i rod pod na kojem držim štapove, ponekad lovim tako da štapove položim na pod, a indikator je u tom slučaju obična žličica za kavu kojoj se savije ručka i na koju se zalijepi starleta. Svaki ribič ima neki svoj sistem, a poznato je da su neki kolege po štapu umjesto žličice na najlon stavljali male dječje autiće - igračke kao indikator, a na njih su, kao indikator ugriza, stavljali starletu ili, u prijevodu, svjetleće štapiće, sve u nadi da lubin neće osjetiti otpor. Dakako, puno je lakše loviti na elektronske indikatore jer ćete, i u najhladnijoj noći, začas stisnuti oči, a elektronika svojim pištanjem i
svjetlom budi i mrtve iz sna. Rod pod sa svoje strane čuva štapove od oštrog kamena ili betona na lukobranu, a ujedno ribiču daje komfor. Rod pod se može podesiti tako da vrhovi štapa budu upereni ili u zrak ili prema površini mora, a osim toga oni se mogu podesiti tako da štapovi uvijek stoje ravno, bez obzira na teren.
Dakle, složili smo štapove i udice, postavili ješku, zabacili i štapove stavili na rod pod ili postolje. Čekamo ugriz, elektronika konačno počinje pištati. No, nema žurbe! Puštamo lubina da proguta ješku i kad krene mu pustimo par metara najlona koji povlači i tek tada kontriramo. Odmah ćete osjetiti zakvačio li se lubin dobro. Kako lubin ima velika usta, obično mu je ješka duboko u ustima ili želucu, no isto tako to ne mora biti točno jer u ribolovu pravila ne važe. Iako ulovljeni lubin nije neki borac, on ponekad zna iznenaditi, pogotovo ako odmah izađe na površinu. Isto tako, ponekad je miran sve do zadnjeg trenutka kad se poželi osloboditi, zbog čega je potrebno dobro podesiti rolu. Kao što rekosmo, lubin nije neki veliki fajter i nema nekakvog užitka samog drila, no to obilno nadoknađuje time što je vrhunska delicija. Zapravo, uz zubaca kojega zovemo car o' rib' i oradu koju znamo kao kraljicu Jadrana, lubin je treći član jadranskog plemstva i slobodno ga možemo nazvati princem jer svojom kvalitetom mesa i gurmanskim doživljajem taj naziv svakako zaslužuje.
Napisao i snimio Mladen Marković