SVETAC
Ribolov u akvatoriju Sveca,
OTOKA ZANKIJEVIH 2.dio
Napisao Neven Šerić, snimili Neven Šerić, Danijel Frka, Mladen Katavić, Robert Kramarić, Alen Soldo, Hrvoje Vranješ, Jakov Zanki Jakov, Vlasta Zanki, kartografski prikaz ljubaznošću CV SISTEMA
Na sjeveroistočnoj padini otoka dominira ostatak utvrde Teutinog grada. To su najznačajniji arheološki ostaci na otoku. Kasnoantička utvrda izgrađena je na najisturenijem istočnom brdskom grebenu iznad rta Šijabod. Teuta, ilirska kraljica, se prema legendi s tri broda svoje flote sklonila na Svetac pred neprijateljskim hordama koje su je progonile. Danas je gusta borova šuma s mnoštvom stabala planike i gustim grmljem smrče i ružmarina potpuno izolirala utvrdu. Ostaci Teutinog grada fasciniraju ostacima impozantnih zidova. Prepoznatljiva je ulazna kapija i prozorski otvori, a cisterna u kojoj se nekada sakupljala kišnica danas je zarasla u visoku travu i grmlje. Legenda kazuje da je kraljica iz svoje utvrde pratila kretanje brodova u okolnom akvatoriju, te lakim i brzim jedrenjacima, koje se istezalo na obalu i kamufliralo, presretalo i pljačkalo trgovačke brodove. U to doba je plovni put između bizantskih posjeda u južnoj Italiji i sjevernoj Dalmaciji, te dalje prema Istri i sjevernoj Italiji preko Sveca, bio najkraći i najsigurniji za navigaciju. Plovni put u smjeru jug-sjever (Gargano-Svetac-Žirje) posebno je pogodovao antičkim jedrenjacima koji su za plovidbu koristili krmeni vjetar (jugo i buru). S visokih osmatračnica pratio se kurs plovidbe uočenog broda pa se na zaklonjenom dijelu otoka pripremalo brodicu kojom će se krenuti u potjeru, kada se brod približi otoku. Za brodom bi se krenulo u potjeru, sustiglo ga se i zauzelo. Nakon toga bi se brodom doplovilo do Svetca gdje bi se iskrcao teret i posada. Dio zarobljene posade je bivao odmah umoren, a dio je odvođen u roblje, u utvrdu.
Tamo je kraljica s odabranim zarobljenim mornarima provodila duge noći opijene mirisom ljubavi i već tada čuvenog crnog vina sa Sveca, nakon čega se iscrpljene kraljičine ljubavnike, prema legendi, ubijalo. Danas ostaci nekadašnje utvrde djeluju sablasno. Kada se zaputite prema utvrdi, Zankijevi će vas zamoliti da ponesete vrećicu zemlje ili kamenja i istresete je pod bedemom. Vjeruju da će se tako ostaci utvrde sačuvati od daljnjeg urušavanja.
Istočno od utvrde moguće je sidriti uz niske rtove, te se zaputiti uskim puteljkom prema ruševini. Kod utvrde se puteljak račva prema južnom vrhu otoka, gdje se nalaze ostaci nekadašnjeg benediktinskog samostana. Sačuvana je polukružna apsida i cisterna. Nedaleko od ostataka benediktinskog samostana nekoliko je cisterni u kojima se tijekom godine sakuplja kišnica. Najveća i najneobičnija od cisterni je nadsvođena i s bačvastim dnom, a pripadala je samostanu. Do danas je ostala sačuvana, ograđena i nadsvođena kamenom zidinom. Voda u njoj je uvijek bistra i hladna. Ukoliko na brodu ponestane vode, eto kamo ćete se zaputiti.
Na ovome području otoka Zankijevi su sredinom sedamdesetih godina prošloga stoljeća otkrili grobove s posmrtnim ostacima neobično krupnih ljudi. Jedno od mogućih objašnjenja je da su to posmrtni ostaci ljubavnika kraljice Teute. Grobovi su slučajno otkriveni kada su Zankijevi planirali na ovome dijelu proširiti nasade vinograda. Vidjevši da se radi o groblju, odustali su. Danas je to područje ograđeno suhozidom. Monasi koji su boravili u samostanu napustili su ga krajem 15. stoljeća.
Posljednji brodolomi na Svecu
Gusarstvo i smaknuća iz perioda boravka kraljice Teute na otoku ostali su kao otočna kletva. Prepuštanjem vlasništva nad otokom Zanchijevima crkva je zadržala pravo eksploatacije otočnih resursa. Na Svecu su tako boravili i čobani koji su čuvali stada ovaca u vlasništvu crkve. Tog su se posla u pučinskoj zabiti prihvaćali bivši kažnjenici i zakonom prognani. Bilo im je zabranjeno da se približavaju naselju Zanchijevih.
U blizini otoka se jednom prilikom potopio engleski brod. Brodolomci su isplivali na obalu, na pustom dijelu otoka gdje su živjeli čobani koji su čuvali stoku. Čobani su prihvatili i nahranili brodolomce, a kada su umorni ljudi zaspali opljačkali su ih i nemilosrdno poubijali. Tijela umorenih su spalili kako bi prikrili zločin. Jedan engleski mornar se uspio izvući živ iz meteža. Pobjegao je na drugu stranu otoka. Tamo su ga prihvatili i sakrili Zanchijevi. Tako je zločin otkriven, a ubojice su obješene. Nakon ovog događaja u engleskim pomorskim kartama Svetac je dugo godina označavan imenom Vražji otok. Mnogo godina kasnije engleska flota je nenamjerno potopila ribarsku barku u blizini Sveca. Smatralo se da je time prokletstvo Sveca isplaćeno. Ovaj događaj se zbio 1932. godine. Konvoj engleskih ratnih
Vražji otok
brodova plovio je rutom između Biševa i Komiže u smjeru Trsta. Komiški ribarski brodovi plovili su u grupi prema Svecu pa je došlo do slučajnog sraza jedne gajete s engleskom podmornicom koja je plovila pod samom površinom. Gajeta je bila prepolovljena u sudaru. Englezi su preuzeli utopljenike, a razbijenu falkušu uzeli u tegalj i odvezli u Komižu.
Doživio je Svetac i bombardiranje u Drugom svjetskom ratu. 1943. godine petstotinjak talijanskih vojnika se povlačilo s dva trgovačka broda iz Dalmacije prema Bariju. Bari je tada bio pod kontrolom njemačke vojske, pa su se Talijani odlučili usidriti kod Sveca, gdje je bilo dovoljno pitke vode i sačekati da Bari zauzmu saveznici. Njemački izviđački avion je tijekom preleta primijetio usidrene brodove i dojavio bazi. Sljedećeg dana je doletio bombarder, ali su neprecizno bačene bombe umjesto usidrenih brodova pogodile kuću iznad crkvice, a dvije su bombe završile u moru.
Svetac je neobičan kada gornje dijelove otoka i vinograde zimi ponekad prekrije snijeg. Takav nesvakidašnji ugođaj može se doživjeti svakih nekoliko godina. Jedan takav dan, 12. veljače 1999. godine, zabilježen je fotografijom inženjera Jakova Zankija, istinskoga zaljubljenika u svoj otok.
Na otoku postoji i jedna lučica, Povlov bok, u kojoj Zankijevi čuvaju svoje brodice, ali na suhom. Izvlače ih preko malog istezališta, iza masivnog visokog zida od betonskih blokova. Povlov bok se nalazi na jugoistočnom dijelu otoka. Malo istezalište je s desne strane zida. Može ga se uočiti tek kada se dođe pred mali tjesnac. Za jakog juga more preko istezališta poplavi donji dio. Tada se barke istežu više, sve do prvih kuća na brežuljku.
More je u akvatoriju Sveca uzelo mnoge živote. A neke čak i u Povlovom boku. Zabilježen je tako događaj iz jeseni 1870. godine, kada je tijekom večeri iznenada pojačalo jugo. Vinko Zanki, supruga i njihova rodica pohitali su da napola izvučenu falkušu odvuku više, u brdo. Dok su navlačili barku iznenadan veliki val odvukao je i njih i barku kroz tjesnac u uzavrelo more. Rodica se spasila uspjevši se zadržati uz jedan oveći kamen. Barku je more razbilo na hridima, a supružnike je more odvuklo. Utopili su se, a tijela nikada nisu pronađena.
U tjesnacu, pred Povlovim bokom danas su ostaci pristana koji je splitska tvrtka Pomgrad izgradila u srpnju 1997. godine. Betonski pristan nije preživio ni sljedeću zimu. Valovi juga su polomili novoizgrađeni dio obale i velike komade betona razbacali po plićaku.
Povlov bok
Neobičan pomorski udes se jednom prilikom desio i na navozu u Povlovom boku. Dvoje supružnika je spavalo pod tendom u brodu koji je konopima bio čvrsto vezan za bitve. Tog poslijepodneva morska pijavica je ušla u Povlov bok, podigla barku s ljudima desetak metara visoko u zrak i razbila je na stijenama. Bilo je slomljenih nogu i rebara..
Zabilježen je još jedan tragičan pomorski udes. Muž i žena su s trojicom sinova, suprugom najstarijeg sina i jednom starijom ženom iz Komiže plovili za Svetac. Jačalo je jugo. Sinovi su ocu govorili da se sklone u zavjetrinu
Vinogradi Zankijevih
Teutin Grad
Brusnika i da barku izvuku na plažu. Otac je vjerovao da će uspjeti stići do Povlova boka i barku izvući van. Kada su stigli do Sveca more je toliko pojačalo da se barku nije moglo nasukati. Razbila se na hridima. Roditelji, dva mlađa sina i Komižanka su se utopili, a spasio se najstariji sin sa suprugom grčevito se držeći rukama za jarbol brodske olupine koja je ostala zaglavljena među hridima. Njegova je supruga preživjela jer joj se duga kosa zamrsila oko jarbola i konopa pa ju more nije povuklo s ostalim stradalnicima.
Povlov bok
Gradi se riva
Snijeg na Svecu
Ribolovni feljton