Prvi dan natjecanja

Prvi natjecateljski dan je započeo kao i na svakom big game natjecanju podjelom ješke, ukrcavanjem spize i samo se čekao pucanj drvenog vodičkog topa koji svake godine oglašava početak natjecanja. Pucanj je znak brodovima da svi krenu u jedan čas i to je slika koju je teško opisati riječima, jer polazak 12 brodova u jedan čas stvara neviđenu gužvu, a da o valovima i ne govorimo. Kako je prvi pucanj bio pomalo slab, iako su brodovi već jurili uslijedio je i drugi, koji se i te kako čuo, a da je bio jak, svjedoči i raspadnuti drveni top, a i sam topnik nije dobro prošao. Vrijeme polaska je bilo u 08,00, a udice su se trebale topiti u 09:00. Oba sudačka broda su polagano išla za natjecateljima kada se u 09:03 oglasila natjecateljska ekipa broda  Limini s viješću da imaju tunu na štapu. U nevjerici smo se pogledavali i pitali koji je sada vrag? Za tri minute su imali griz? Još veće čuđenje je bila poruka u 09:10 da je riba puštena? Znali smo da se radi o maloj tuni i to nas je ražalostilo, jer smo se toga i pribojavali. Naime, termin natjecanja je nekako baš u vrijeme „poplave“ malih tuna i to je još jedan znak za uzbunu, jer je male tune nevjerojatan broj u Jadranu, a ICCAT tjera „svoju pjesmu, bez nota i melodije“. Netko bi od odgovornih trebao društvu u ICCAT-u, reći da dođu u monitoring i da se Hrvatske ne bi trebalo ticati, kako će reagirati njihovo tržište. No, nažalost mi više nismo svoji gospodari, nego smo sluge razno raznih opcija dirigiraju što trebamo činiti, pa tako stradamo jer japanci koji drmaju ICCAT-om uglavnom štite sebe i svoje interese, a navodna zabrinutost za količine u Maditeranu, pa tako i u Jadranu im nije ni na kraj pameti. Uostalom, svi znaju kako su ti isti Japanci zabrinuti za ribu u cijelom svijetu i kako je štite! Dokaz je i lov kitova! Da ne nabrajam dalje. No vratimo