Pale su prve lignje na tataki, tu tehniku koju su nam pokazali naši susjedi Talijani, a koji su je naučili, a od koga drugoga nego od Japanaca. Tehnika je jednostavna - lovi se na plićim brakovima kojih se lignje drže u strahu od zubaca

Rujan uvijek čekam i s tugom i s veseljem. S jedne strane tužan sam jer ljetu je kraj, a ja sam definitivno za sunce i toplinu, a to je mjesec koji ujedno  neumitno pojačava moju godinu proizvodnje, koja je već poprilično, ali nećemo o tome. S druge strane to je mjesec koji jedva čekam da dođe! Veseo sam jer odu oni pusti Evropčani i vrijeme se nekako smiri i poljepša. Na moru nema više onih paklenskih vrućina preko dana i noći pa po danu ne možeš disati, a po noći od sna ostaje samo okretanje po krevetu ili uključivanje klime. Rujan donosi ugodne temperature koje omogućuje normalno disanje, a jednako tako kupanje je kao usred ljeta. S druge strane noći su tople, ali kud i kamo svježije i čovjeka jednostavno natjeraju na neke bezobrazne akcije. Ako ste pomislili na one' bezobrazne akcije, gadno ste se prevarili, jer nema bezobraznije stvari nego što je lignjolov u majici kratkih rukava, a o tome je riječ u ovoj štoriji. Iako je ovaj rujan proglašen najtoplijim od kada postoji evidencija, pa nije čudo da smo se kupali u moru koje je bilo toplo kao nikada do sada. U Nerezinama na Lošinju more je bilo u osam sati ujutro imalo temperaturu od 25 stupnjeva celzijevaca, što ni najstariji ne pamte. Ne pamtim ni ja i zato sam  uživao kao nikada do sada. Tu idilu mi je narušila neka poruka na mobilnom telefonu koja je pokazivala neku crvenu kantu u kojoj se nešto crnilo na dnu, a koja je stigla usred noći. Druga poruka je već bila i te kako razumljiva. 123 lignje! Ma koje 123 lignje, j.... te one, bio sam odmah „bijesan“. Zovem Željka da mi objasni kakve sad lignje i gdje ih je ulovio? U Jarunu? Pa ostavio sam ga u Zagrebu. Baraba se smije i nevino kaže da je na brodu u Tribunju i da je s našim prijateljem Zdenkom i njegovim sinom Antom noćas bio na lognjolovu. A ja - zavapio sam u tugi i bijesu. Ma znam da si sa žanicom i da uživaš, pa te nisam htio smetati! Ma Željko koji ti je vrag? Pa s njom uživam svaki dan! A lignje čekam ko' ozebli sunca cijelu godinu. Dobro, razgovor baš i nije bio takav, bilo je tu i šporkih riječi, a omakla se i pokoja beštimja, ali to ionako ne smije u ozbiljni časopis. Uglavnom spakirao sam se brzinom svjetlosti i dva dana nakon toga bili smo ponovo u Tribunju. Ali mi ne bi bili sretni da prije toga ne potegnemo do 

Rujan uvijek čekam i s tugom i s veseljem. S jedne strane tužan sam jer ljetu je kraj, a ja sam definitivno za sunce i toplinu, a to je mjesec koji ujedno  neumitno pojačava moju godinu proizvodnje, koja je već poprilično, ali nećemo o tome. S druge strane to je mjesec koji jedva čekam da dođe! Veseo sam jer odu oni pusti Evropčani i vrijeme se nekako smiri i poljepša. Na moru nema više onih paklenskih vrućina preko dana i noći pa po danu ne možeš disati, a po noći od sna ostaje samo okretanje po krevetu ili uključivanje klime. Rujan donosi ugodne temperature koje omogućuje normalno disanje, a jednako tako kupanje je kao usred ljeta. S druge strane noći su tople, ali kud i kamo svježije i čovjeka jednostavno natjeraju na neke bezobrazne akcije. Ako ste pomislili na one' bezobrazne akcije, gadno ste se prevarili, jer nema bezobraznije stvari nego što je lignjolov u majici kratkih rukava, a o tome je riječ u ovoj štoriji. Iako je ovaj rujan proglašen najtoplijim od kada postoji evidencija, pa nije čudo da smo se kupali u moru koje je bilo toplo kao nikada do sada. U Nerezinama na Lošinju more je bilo u osam sati ujutro imalo temperaturu od 25 stupnjeva celzijevaca, što ni najstariji ne pamte. Ne pamtim ni ja i zato sam  uživao kao nikada do sada. Tu idilu mi je narušila neka poruka na mobilnom telefonu koja je pokazivala neku crvenu kantu u kojoj se nešto crnilo na dnu, a koja je stigla usred noći. Druga poruka je već bila i te kako razumljiva. 123 lignje! Ma koje 123 lignje, j.... te one, bio sam odmah „bijesan“. Zovem Željka da mi objasni kakve sad lignje i gdje ih je ulovio? U Jarunu? Pa ostavio sam ga u Zagrebu. Baraba se smije i nevino kaže da je na brodu u Tribunju i da je s našim prijateljem Zdenkom i njegovim sinom Antom noćas bio na lognjolovu. A ja - zavapio sam u tugi i bijesu. Ma znam da si sa žanicom i da uživaš, pa te nisam htio smetati! Ma Željko koji ti je vrag? Pa s njom uživam svaki dan! A lignje čekam ko' ozebli sunca cijelu godinu. Dobro, razgovor baš i nije bio takav, bilo je tu i šporkih riječi, a omakla se i pokoja beštimja, ali to ionako ne smije u ozbiljni časopis. Uglavnom spakirao sam se brzinom svjetlosti i dva dana nakon toga bili smo ponovo u Tribunju. Ali mi ne bi bili sretni da prije toga ne potegnemo do 

Željko i Ante i 123 lignje

Miha i Željko – darkeri jedu lignje na crno

Župančić protiv Batiča, rezultat 4 : 2

Miha, Batić i Župančić

​

Drugi dan lignjolova, koji je ujedno bio i zadnji, je bio pred nama jer smo i Željko i ja bili tempirani samo na vikend. Zdenko je došao na brod oko dva i nešto i ekspedicija je opet krenula. Prije ribolova opet smo stali uz jedan od usputnih otoka i skočili u more. Zapravo, ne sjećam se ljeta da sam se toliko kupao. Nakon osvježenja opet smo bili na „mjestu zločina“ i priča je mogla krenuti. Ovo je kao u Jarunu – opet je počeo Zdenko, no lignje su se ipak počele sve češće javljati. Jedna, dvije i tako malo pomalo količina se počela povećavati. Zdenko uzima jedan od naših dalekozora Fujinon sa stabilizatorom i nakon par minuta viče – pa ono je Miha! Na jedru piše Muca Mica! Naime, tako se zove jedrilica našeg prijatelja iz Slovenije, koji trenira za regate sam na jedrilici od 46 stopa. Zdenko ga zove telefonom i Miha sklapa jedra i plovi do nas. Vežemo jedrilicu za naš brod i MIha odmah govori – dečki ja imam pijaču, ali nemam ništa za jelo. Kada je Miha dolazio do nas Zdenko je brzo „skovao opaki plan“, koji se sastojao u tome da Mihi ponudimo da ispeče lignje u svojoj kuhinji dok mi lovimo. Kada smo MIhi rekli da imamo lignje za ispeći, odmah se ulovio na udicu i veselo odjurio u svoju kuhinju na jedrilicu. Dečki kaj pijemo – ubrzo se vratio. Ja imam Batićev roze – odmah je najavio. Mi imamo Župančićev sivi pinot – radosno smo objavili. Dok je Miha pekao, svaku novu lignju koju smo uhvatili, smo mu dodavali, a on ih je uredno bacao na maslinovo ulje. Dakako da nije potrebno reći da