Ribolovni feljton
BIŠEVO
TAJANSTVENI OTOK SPILJA 1. dio
Ribiči koji love u Splitskom kanalu maštaju o ribolovu na Paklenjacima. Oni koji se ne usuđuju preko Viškog kanala maštaju o ribolovu u akvatoriju Visa, a kada jednom dosegnu Vis počinju maštati o Biševu, tajanstvenom otoku spilja.
Kada se zaplovi kroz Splitski kanal u smjeru otoka Visa, prođu Splitska vrata, pa potom uz Vodnjake, najzapadnije otočiće u skupini Paklenih otoka, najsigurnija ruta za Biševo dalje vodi istočnom obalom Visa. Biševo je skriveno od pogleda sve do otočića Ravnika, kada se oplovi rt Polivalo. Iza rta se tada, na južnom obzorju, ukaže tamna silueta Biševa, otoka oduvijek poznatog po izvrsnom vinu i ribi. Ribi koja se i danas tamo dobro lovi svim ribarskim alatima.
Na kraju svijeta
Prije nego što se isplovi iz privjetrine istočne obale Visa te zaplovi Biševskim kanalom, koji omeđuju jugoistočni rt otoka Visa Stupišće i sjeverozapadni rt Biševa Parnikoza, treba se informirati o hidrometeorološkim uvjetima u kanalu. Ponekad su na tom mjestu valovi i vjetar bedem koji ne treba pod svaku cijenu forsirati. Pametnije je ostati u privjetrini do sljedećeg jutra te tada preploviti kanal i započeti s otkrivanjem Biševa. U Biševskom kanalu neugodni su svi vjetrovi koji pušu iz južnih i zapadnih smjerova. Najneugodnija je bura zimi s olujnim udarima. Biševo tada nestaje u sumaglici vjetra i morske posolice. Za takvih dana otok živi nekim svojim, izoliranim, pučinskim životom, daleko od civilizacije. Samoća tada neraskidivo spaja sadašnjost s prošlošću u kojoj kao da je vrijeme stalo, tamo neke davne, davne godine...
Komižani žale što Stvoritelj nije Biševo postavio zapadnije, u smjeru istok – zapad, umjesto položaja sjever – jug. Tada bi Biševo štitio Komiški zaljev otvoren vjetru i valovima koji su u tom akvatoriju konstanta.
Biševo je tu gdje jest, Komiži na Visu tako blizu, a ponekad tako daleko. Upravo zbog ćudljivog mora u Biševskom kanalu ovaj otok je tek još jedan u nizu otoka za koji se kaže da je na kraju svijeta. Biševo je osim po vinu i po ribi poznato i po Modroj spilji i pričama o morskoj medvjedici, neobičnom morskom sisavcu koji je nekada obitavao u njegovim spiljama.
Najljepši pogled na Biševo se pruža s komiške rive, u izmaglici jutarnjeg izlaska sunca i u kasno poslijepodne dok se otok kupa u čarobnim zrakama zalazećeg sunca. Četiri nautičke milje jugozapadno od Komiže, Biševo je za mirna vremena tek na pola sata plovidbe brodicom. Nagle promjene vjetrova i snažnih morskih struja u Biševskom kanalu razlog su zašto se i tijekom turističke sezone kanalom plovi uglavnom u ranijim jutarnjim i kasnijim poslijepodnevnim satima kada oslabi maestral. Nautičare Biševo privlači mističnim pričama, ribolovnim poštama, jedinstvenom ljepotom pejzaža te osobitom gastronomskom ponudom.
Vrtovi u podmorju Biševa
Škarpuni u podmorju Biševa
Pomidore
Komiža - veza Biševa sa svijetom
Jutarnja magla
Jutarnja magla na Biševu je posebno neobična pojava. Nastaje kao posljedica izdizanja toplog i vlažnog morskog zraka do otočnih vrhova, zbog inverzije temperature zraka. Vlaga se kondenzira stvarajući gust oblak magle. Upravo je jutarnja magla ljeti na Biševu jedina vlaga koja napaja suhe vinograde iz čijih se škrtih grozdova dobiva nadaleko poznato crno vino s visokim sladorom. Tlo koje hrani lozu pjeskovito je i vapnenačko. Vinogradarstvo na Biševu je nekada bila važna djelatnost koja je hranila tadašnju otočnu populaciju od tristotinjak stanovnika. Život i događanja su bili organizirani u mjestu Poje koje se nalazi na nadmorskoj visini od 170 metara. Poje je sve do šezdesetih godina dvadesetog stoljeća bilo glavno otočko naselje. Pored vinove loze organizirano su uzgajalo masline i smokve.
Stara školska zgrada izgrađena je 1947. godine novcem koji su sakupili iseljenici s Biševa. No školsko zvono je u toj školi zvonilo tek petnaestak godina, a škola je zatvorila svoja vrata 1961. godine, nakon posljednjeg
velikog egzodusa stanovništva koje je zapalo u neimaštinu. O tome piše Cvitanić u svom djelu Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže i Brusnika, objavljenome 1968. godine. Stare drvene školske klupe i danas se nalaze u zapuštenoj zgradi, s urušenim i oronulim stropom. Od 1961. godine na otoku se dječji smjeh čuje samo tijekom ljetnih mjeseci kada unučad preostalih, rijetkih stanovnika Biševa svojim djedovima i bakama dođu u posjet. Ljeti Biševo ožive i turisti tako da su skromni kapaciteti smještaja u domaćoj radinosti u potpunosti popunjeni tijekom srpnja i kolovoza. Oni koji otkriju Biševo redovito se vraćaju. Među njima je i veći broj sportskih ribiča iz Hrvatske i inozemstva jer otok nudi mnoštvo dobrih pozicija za ribolov s obale. A tek, ako je kojom srećom pri ruci i kakav manji pneumatski čamac s motorom... S domaćinom se uvijek može dogovoriti najam brodice i zajednički odlasci u ribolov. Na Biševu svi love ribu. Usprkos tome još je uvijek ima.
Neobičan oklopnik u podmorju Biševa
Šargi se dobro love pod zapadnom obalom
Pred ulazom u modru spilju
Iz Modre spilje
Robinzonski turizam
Biševo putniku namjerniku doista ima što pokazati, i u podmorju i na kopnu. Arheološka istraživanja koncem devedesetih godina su dokazala da je na otoku postojalo staro svetište, građeno u grčkom stilu. Na temeljima tog svetišta u 16. stoljeću je izgrađena crkva koja je kasnije srušena tijekom gusarskih razaranja po ovome otoku. Gudure i otočni procjepi ni do danas nisu detaljno istraženi pa se pojedini turisti ovdje učestalo zabavljaju lovom na skriveno gusarsko blago. Nakon povlačenja gusarskih družina iz ovoga akvatorija na otoku je izgrađena nova crkvica koju turisti i danas redovito posjećuju.
Na Biševu stalno boravi tek nekolicina stanovnika. Ukupna površina otoka je 5,8 četvornih kilometara. Najviši vrh otoka je 240 metara visoka Straženica. Do vidikovca se stiže za 45 minuta hoda poljskim putem iz otočnog pristaništa Porat. S vidikovca se pruža pogled u svim smjerovima i dobro je ishodište za planski obilazak otočnih rubova i litica.
Zahvaljujući posebnim prirodnim ljepotama Biševo je tijekom proteklih desetljeća često bivalo turistički otkrivano. Nakon turističkih posjeta bi ponovno padalo u zaborav. Osamdesetih godina 19. stoljeća Biševo su organizirano posjećivali članovi Bečkog turističkog kluba, a turistička promocija otoka u Austriji započela je objavljenim člancima baruna Eugena Ransonneta, bečkog slikara, putnika i avanturista. Barun Ransonnet je veći dio godine plovio Jadranom te tako otkrio Biševo i njegove ljepote. Biševska turistička svakodnevnica još je i danas skromna ponudom. Ako se izuzmu prirodne ljepote, izvrsna riba i još bolje vino i maslinovo ulje, ostaju šetnje do atraktivnih vidikovaca na klisurama pod kojima pjeni more. Mogućnosti smještaja su ograničene, ali svim turistima robinzonskog duha Biševo predstavlja jedinstven lokalitet, kako po prirodnim ljepotama, tako i po gastronomskoj ponudi malih obiteljskih ugostiteljskih objekata.
Napisao Neven Šerić, snimili Andrej Crček, Mladen Katavić, Neven Šerić, Gideon arhiva