Svijet ribolova
Trup dugokrilac
Tunin rođak žestoke čudi
Mnogim je „biggejmašima“ ulov trupa dugokrilca prvi susret s nekim pripadnikom obitelji tuna, a premda je ovaj temperamentni rođak mnogo manji od kraljice, nadmetanje s njim nije ništa sportski manje uzbudljivo – dok je susret mnogo izvjesniji nego s njom
Pohodu na „visoku divljač“ jadranske pučine, kad se usporedi s big game-om na glasovitim oceanskim destinacijama, manjkaju susreti s nekim izrazito sportski vrijednim vrstama, kao što su marlin, riba-jedro, wahoo... ali je pučinska panula na veliku plavu ribu na našemu moru ipak zanimljiva u svjetskim relacijama zahvaljujući tuni – i trupu dugokrilcu, njezinomu malom rođaku. Naime, trupa ima u izobilju dobrim dijelom godine, budući da se – premda sezonski migrira, povlačeći se zimi iz Jadrana u dubine Sredozemnoga mora – u našim vodama zadržava od proljeća do kasne jeseni, i to najčešće u velikim jatima. Smatra se da je temperatura mora od 14 Celzijevih stupnjeva kritična za njegovu nazočnost, kao i da ga se rjeđe nalazi u dubinama do kojih se spuštaju ribolovni sistemi za little big game u razdoblju parenja i polaganja
ikre, od početka srpnja do sredine rujna. Talijanski ihtiolozi, koje ta vrsta oduvijek zanima jer su njom bogata sva mora oko Apeninskog poluotoka, pa je itekako važna u privrednom smislu, ustvrdili su da trup dugokrilac živi oko 8 godina, tijekom kojih naraste do 70/80 cm i postigne težinu od 15/16 kg – premda su zabilježeni ulovi primjeraka od punih 40 kg. Inače, primjerci koji završe u ribarskim plivaricama ili na udicama sportsko-rekreacijskih ribolovaca obično teže između 2 i 10 kg; po dogovoru mediteranskih zemalja, najmanja dopuštena duljina u privrednom i rekreacijskom ribolovu je 40 cm, čega se ponajmanje pridržavaju profesionalni ribari, navlastito japanski koji iz Sredozemnoga mora izvlače na tisuće tona te vrijedne ribe, pa se tako zadnjih godina sporadično lovi na našem dijelu Jadrana
Trup dugokrilac uglavnom se hrani sitnom plavom ribom, ali ne zazire ni od račića, što znači da se spušta u dubine u potrazi za kozicama i drugim pripadnicima te vrste. U Jadranu se pojavljuje u travnju, dolazeći iz dviju populacija, atlantske i sredozemne, te migrirajući od juga prema sjeveru i to držeći se otvorenoga mora. Znaci njegove nazočnosti uobičajeno je bacanje za srdelom i žestoko nasrtanje na jata te vrste, šaruna, inćuna i papalina, što se obično otkrije po jatima galebova koji se goste ošamućenim primjercima sitne ribe. To su trenuci kad se trup dugokrilac dobro lovi i priborom uobičajenim u big game-u, jednako prirodnim mamcima i varalicama. Kao riba koja u potrazi za plijenom munjevito juri po visini vodenoga stupca – ihtiolozi su ustvrdili da zalazi u dubinu do 2000 metara, ali da se najčešće zadržava između 700 m i površine – jednako prima sve vrste umjetnih ribica i lignjića, od dubokoronećih do poppera. Što se tiče varalica tipa minnow, najbolje se lovi onom u „odori“ skuše, dobro prima i crvenoglavu, a nešto slabije
Lovac od dna do površine
srebrnkastoplavu, a od varalica sa „suknjicom“ najdjelotvornije su one s teškom metalnom glavom.
Štapovi i multiplikatori su „za glavu“ lakši nego oni u tunolovu, a tehnika panulanja krajnje je jednostavna, naime varalice se povlače brzinom između 6 i 10 čvorova, i to u parovima, tako da se s dvaju štapova puštaju 80 do 100 m za brodom, s dvaju 50 do 60 m i s još dvaju 15 do 20 m. Nažalost, ovo je sistem koji vrijedi u drugim zemljama Mediterana jer je kod nas dozvoljen lov samo sa tri štapa. Nije pravilo, ali Rapalina varalica Bara Magnum 11 i 13 cm te Yo Zuri Hydro Magnum 11i 13 cm su zakon kada je u pitanju lov varalicom, iako je Bara Magnum prenježna varalica pa je rezultat – jedan trup dugokrilac, jedna varalica.. Varalice biramo u skladu s duljinom otpuštenoga najlona, nastojeći pokriti što veći dio vodenog stupca po visini, što ponekad zahtijeva modifikaciju plastičnog nosa na njima, kako bi tonule što dublje i intenzivnije „glavinjale“.
Prirodnim mamcima, srdelom ili lignjom, lovi se u laganom driftingu, pa je stoga takav način prikladan za područja u kojima se trup zadržava zbog izdašnosti prirodne hrane, dok se brzo vučenim varalicama love primjerci u pokretu, odnosno migraciji za ponekad izrazito pokretnim jatima skuša, šaruna, lokarda i drugih pučinskih vrsta.
Na kraju, ako nemate iskustva s trupom dugokrilcem, a ni prijatelja koji bi vas mogao uputiti u lov ove sportski itekako zanimljive vrste, počnite opremom i priborom srednje kategorije, onim koji može podnijeti svladavanje primjerka
Pratite galebove!
od oko 15 kg. To znači da će vam dobro poslužiti štap parabolične akcije i deklarirane snage od 12 do 20 lbs, te najlon od 8 lbs. Opremite se pristojnim arsenalom varalica dviju spomenutih vrsta, isplovite na otvoreno more – i pratite što se događa na prostranstvu oko vas. Zamijetite li galebove kako se ustremljuju na ribu istjeranu na morsku površinu, velika je vjerojatnost da će se među grabežljivcima koji ju proganjaju naći i trup dugokrilac – neveliki tunin rođak koji će vas ipak učlaniti u društvo iskusnih „biggejmaša“ i zaraziti privlačnošću te sjajne ribolovne discipline.
Napisao Tomislav Vujić – Bluefin, fotografije arhiva RNJ