Ribolovne tehnike
BOLJE DVIJE KUKE NEGO - KUKNJAVA
Vjerojatno vam niti jedan panulaš, ili poklonik big gamea, neće reći da ne vlada savršeno kukom za izvlačenje ulova – ali, zašto se onda tako često događa da bude izgubljena „sigurno zakvačena“ riba? Da vam se euforija ne bi pretvorila u razočaranje, ipak naučite valjano baratati tim pomagalom i svoj brod opremite dovoljnim brojem kuka prikladne veličine i izvedbe
U lovu velike ribe, bilo da se radi o klasičnoj panuli – u kojoj su takvi ulovi kao što je gof, zubatac, luc, lica, trup dugokrilac... pa i poveća palamida, škaram (barakuda) ili zlatoskuša (lampuga), nekoliko je kritičnih trenutaka u kojima sam jedan „mali“ krivi potez znači gubitak „sigurno zakvačenog“ trofeja. Među takvim je momentima, po učestalosti gubitka ribe, na prvomu mjestu njezino izvlačenje iz mora u brod, pri čemu su najčešće ribolovačke greške potcjenjivanje preostale snage umarane ribe. Neke, primjerice, zubatac neočekivano „živnu“ i nakon što su se već naoko posve predale. Prekratko umaranje ribe uz nedovoljnu zategnutost najlona ili upredenice,
pri čemu riba često iskoči iz vode i otrgne se, koristeći razliku između sila koje na njezinu masu djeluju u gustom mediju (vodi) i rijetkomu (zraku), te nespretnost pri baratanju štapom u završnoj fazi privlačenja zakvačene ribe brodu. Svim se tim faktorima, koji izazivaju opasnost od gubitka ulova, može doskočiti pravilnom upotrebom kuke, jer se njom riba zakvači nepovratno, ako se poštuju temeljna pravila korištenja tog pomagala. Nažalost, ni posjedovanje kuke na brodu nije jamstvo da će ona poslužiti kako treba ako nije prikladnih dimenzija ili izvedbe, odnosno ako se pravilno ne upotrijebi.
Standardne kuke izrađuju se s jednodijelnom ili teleskopskom drškom, a opremaju se čvrstom uzicom, ponekad i lance. Potonje su namijenjene bacanju, što se zasebna tehnika koju također treba navrijeme svladati, kako ne bi bilo promašaja i neželjenih gubitaka ribe. Sama kuka, oblika udice sa zašiljenim vrškom (obično bez povratnog zareza, ponekad s „krilcima“ nalik onima na harpunima), izrađuje se od nehrđajućeg čelika, od žice promjera 6 do 8 mm i deblje, ali samo za potrebe tunolovaca ili onih koji očekuju da bi se mogli naći „oči u oči“ s morskim psom. Duljina drške treba biti usklađena s visinom razme broda, odnosno jednaka njezinoj visini iznad vodne linije, uz dodatak oko 50 cm za sigurnije baratanje objema rukama. To znači da će drška uobičajene kuke koja se koristi na panulaškom gumenjaku bili oko metra, a one za primjenu s fishermana do metar i pol. Duljina uzice ili lanca kojom/kojim se oprema „leteća kuka“ može biti i do 3 m, što je otprilike udaljenost do koje je kvačenje ribe takvom kukom izgledno, odnosno uspješno u većini slučajeva. Sljedeći delikatan aspekt upotrebe kuke jest
Visina boka + pola metra
trenutak njezine primjene: ukratko – ona se koristi kad je riba dovoljno privučena brodu da je kvačenje manje-više sigurno, jer promašaj može biti koban. Riba se poplaši i smogne snage za novi bijeg, a ako poslužitelj štapa i role/multiplikatora nije bio na visini zadatka... moći će se u beskraj prepirati s „kapetanom Kukom“ tko je zaslužniji za veliko razočaranje. Kuka se u tijelo ribe zariva jednim odlučnim potezom, slažu se iskusni ribolovci, dok nema jedinstvenog mišljenja koji je dio ribljega trupa najbolje zakvačiti. Po nekima, najbolja točka je otprilike na trećini duljine tijela ribe od repa, jer se tako privlačenjem dijela tijela kojim riba pliva onemogućuje njezin bijeg, dok zagovornici „druge škole“ tvrde da je bolje zabiti kuku u riblji hrbat neposredno iza glave, kako bi se riba podigla iz vode najtežim dijelom tijela. Treća „škola“ je notorno oportunistička: kuka se zarije u bilo koji dio ribljega tijela, ali čvrsto i ne dopuštajući ribi nikakvo otimanje. U svakom slučaju, nakon zabadanja kuke u ribu odgovornost za njezino svladavanje nije više na članu posade koji drži štap!
Ne trenirajte na gumenjaku!
Među čestim korisnicima kuke također nema jedinstvenog mišljenja je li bolje ribu zakvačiti odozgo, ili s donje strane trupa, pri čemu se ona manevrom štapom dovede u poziciju prikladnu za takvo kvačenje. U svakom slučaju, izbor između tih dvaju načina ovisi o veličini i vrsti ribe, kao i o plovilu s kojeg se lovi; naime, dok kvačenje trupa dugokrilca i omanje tune, primjerice, odozdo ima smisla ako brod ima vrata u krmenom zrcalu, pa se ulov može povući u kokpit preko krmene platforme, provjereno najbolji način kvačenja s broda bez krmenih vratašca – tj. s kojeg s riba mora dići preko razme – jest postrance, neposredno iza škrga, odnosno bočne peraje. Dakako, u ribolovu se vrlo često događa da nam zakvačena riba bježi pod brod, otežavajući
privlačenje nadohvat kuke, ali se i za takvu situaciju treba pripremiti, i to uvježbavanjem posade za manevar brodom – plovilom treba odgovarati na smjer bijega ribe i nastojati ju stalno držati po boku, ili po krmi, ovisno s koje pozicije ju namjeravate uvući ili dići na brod.
Kao i svaki dio pribora, kuka je korisna koliko je valjane izrade i onoliko koliko ju umijemo upotrijebiti. Zato nabavite prikladnu za vaš najčešći očekivani ulov, poželjno dvije različitih veličina i(li)vrste, uredno ih održavajte i uvježbajte primjenu, posebice ako se opredijelite i za „leteću“, koju valja znati i baciti, i baratati njom kad se zarije u riblje tijelo. Jesmo li negdje spomenuli kako je vaš gumenjak najnepoželjniji „maneken“ za uvježbavanje upotrebe kuke?...
Napisao Tomislav Vujić - Bluefin