Ribolovni feljton
SUŠAC 3. dio
Sjeverni viši dio otoka Sušca obrastao je mediteranskom crnogoricom, a puteljci koje je probila još Austrougarska, kojima se koristila i JNA, danas su zarasli u raslinje. Na otoku se danas gnijezde mnoge vrste ptica, a njihove kolonije su posebno brojne u jesen i proljeće kada se tu odmaraju prije i nakon dugih putovanja u južne krajeve. Nad otočnim vrhovima često kruže sokolovi. Kada uoče plijen, poniru glasno klikćući.
Ribolov s otočnih obala nije moguć na svim pozicijama. Veći dio obalnih stijena je nepristupačan s morske strane zbog strmih litica, kao i s kopna. Litice su posebno dojmljive i opasne za veranje na sjevernoj i južnoj strani otoka. Pod južnim liticama podmorski se ponori stepenasto uzdižu do obalnog ruba. U obali je nekoliko neobičnih pećina okruglih otvora u kojima gnijezde galebovi klaukavci. Ove ptice lete noću i glasaju se neobičnim kliktanjem koje podsjeća na plač djeteta. Uz noćne jecaje klaukavaca vezana je još jedna zastrašujuća priča sa Sušca.
Polovicom XX. stoljeća kći službujućeg svjetioničara je negdje na kopnu, gdje se školovala, zanijela s jednim stranim mornarom koji je potom otplovio odakle je i došao. Kako bi obitelj izbjegla sramotu, kćer su odveli na svjetionik Sušac gdje su živjeli. Tu je rodila dijete koje je bilo tamne puti. Dijete su zamotali u smotuljak i bacili ga niz zapadnu liticu otoka. Na njihov užas sljedećeg dana je morska struja smotuljak s već mrtvim djetetom donijelo pred pristan s druge strane otoka. Dijete su zakopali pod hrpom kamenja na litici nedaleko svjetionika. Kroz nekoliko mjeseci na otok je došla milicija. Proveli su obavijesne razgovore, nakon kojih su odnijeli posmrtne ostatke djeteta. Tko je odgovarao za čedomorstvo nije poznato, no majka umorenog djeteta iz ove priče danas živi na jednom od obližnjih otoka. Na mjestu gdje je novorođenče bilo zakopano danas je postavljen kameni križ…
Pogled na plavetnilo koje okružuje Sušac posebno je atraktivan nakon bure. Prozirnost mora je tada veća od 30 metara. Za takvih dana pravi je doživljaj s litica nad morem promatrati plavetnilo kroz koje promiču siluete različitih riba. Pod površinom su jata velikih ušata i bukvi, pod njima modraci, a dublje ih vrebaju sjenke zubac. Podmorski zidovi Sušca obrasli su svakovrsnim algama cvjetnicama. Raznolika morska fauna zadržava se na nešto većim dubinama gdje je temperatura mora konstantna tijekom čitave godine. Zbog stabilne termo klime riba se na tim područjima stalno zadržava. Zubaci su učestali pred istočnim plitkim rtovima otoka, a pod južnim obalama dobro se lovi šarag, pagar, kantar, fratar i škarpina. Po grotama se zadržavaju kavale i tabinje te dublje kirnje. Noću će na jugozapadnim pozicijama zagristi i šampjer. Jastozi u podmorju Sušca su danas nešto manjih dimenzija, prosječne težine do pola kilograma, no u vršu se zna zavući veliki hlap. Svjetioničar Frano gotovo svakog ljeta ulovi primjerak teži od kilograma. Po procjepima se zadržavaju i ugori i murine, a njihova su staništa najgušća pod zapadnim obalama Sušca.
Pećine
Pećine u podmorju Sušca
Kavale
Salpe pod obalom
Podmorsko razgledavanje Sušca započet ćemo iz uvale sjeverno od jugoistočnog rta Gradeška. Tu je mali betonski pristan i istezalište za čamac svjetioničara. Već pri prvom zaronu na toj poziciji podmorje Sušca fascinira ljepotom i koloritom podmorskih pejsaža, gusto obraslim dnom te mnoštvom procjepa i malih spilja. Bistro more stvara dojam manje dubine, no kada se krene u izron, nikako do površine. Upravo na ovoj poziciji ulovljeni su mnogi lijepi primjerci kirnje, škarpine, šarga i fratra. Riba se na ovoj ribolovnoj poziciji ne zadržava stalno. Ukoliko odmah nema reakcije na ponuđeni mamac, treba promijeniti poštu. Ali predvečer se treba ponovno vratiti na ovu poziciju jer kada proradi, riba ovdje odlično grize. Slična anegdota s ovom pozicijom vezana je i za trojac podvodnih ribolovaca iz Splita. Doplovivši na ovu poziciju, usidrili su se, odmah navukli ronilačka odijela i zaputili se u podmorje. Bilo je kasno poslijepodne, pravo vrijeme za podvodni ribolov. Taj prvi susret sa Sušcem bio je za njih veliko razočaranje. Ribe nije bilo te su se nakon par sati uzaludnog pretraživanja grota, procjepa i šargeri razočarani popeli na brodicu i otišli spavati.
A bilo je to ranih sedamdesetih godina XX. stoljeća! Sljedećeg su jutra planirali zaroniti pod zapadnom obalom otoka, no prije toga su još jednom htjeli provjeriti ovu poziciju. Za razliku od prethodnog dana sada ih je dočekao sasvim drugačiji prizor. Po usjecima su mirovale grupe velikih šargi, nad dnom su kružila jata zubaca i više velikih komarči, na stijenama koje su jučer bile prazne sada su lijeno ležale škarpine, a već s površine su primijetili i nekoliko kirnji. Cijeli dan su lovili na toj poziciji, a o njihovom ulovu se i danas u Splitu pričaju priče. Koliko su kirnji ulovili, kolika je bila najteža škarpina, tko je ulovio više šargi, a tko više kavali? Eto takva je ta ribička pozicija, ali i ostatak podmorja Sušca. Na dane pustinja, ali možda već sljedećeg dana na istoj poziciji bude pravi akvarij.
Konfiguracija podmorja u akvatoriju Sušca je vrlo raznolika. Pliće pozicije su uzduž niskih kamenih rtova s istočne, zaklonjene strane otoka. Ovo područje se prostire od rta Gradeška do uvale Dol. Morsko dno na tom području blago ponire u smjeru jugoistoka. Dalje od obalnog ruba dubine su do tridesetak metara. Veće dubine su tek nakon prvog podmorskog praga. Na gusto obraslom morskom dnu smjenjuju se uski kameni procjepi i odroni. Dalje od isturenih otočnih rtova mnoštvo je pozicija na kojima se zadržavaju zubaci od travnja do listopada, kada se povlače na dublje pozicije pod južnim liticama otoka. U uzobalnom rubu se susreću velika jata salpi, učestali su picevi, a u proljeće su česti i šargi.
Uz obale Sušca učestala su i opažanja morskih pasa, od kojih neki i danas znaju prihvatiti mamac na dubinskom parangalu. U rano proljeće 2001.
Ježevi iz podmorja Sušca
Zalazak sunca
Sušac Rt
Ježevi iz podmorja Sušca
godine svjetioničari su promatrali velikog morskog psa koji je lovio šarge po usjecima u obali. Prema svjedočanstvu službujućeg svjetioničara na Sušcu morski pas veći od tri metra je toga jutra obišao sve plitke uvalice uzduž istočne strane otoka. Zabilježena su i opažanja tuna dok progone jata manjih gofova.
Roneći dalje od uvale Dol, prema sjevernoj strani Sušca i rtu Na Žene, konfiguracija podmorja se mijenja. Dubine mora neposredno uz obalu su znatno veće, a sve se češće nailazi i na kamene gromade u podmorju. Pod velikim stijenama moguć je susret s kirnjom, a najčešća riba je tabinja. Tijekom jeseni na ova područja dolazi i škarpina. Iza rta Na Žene, pred očima se otvara prekrasna panorama sjeverne strane otoka. Na tom dijelu se nalazi i jezero, zaklonjeno strmom hridinom. Pola metra nad morem u hridi je manji otvor kroz koji se vidi jezero. Podmorski ulaz u jezero je na dubini od nekoliko metara. Litice koje opasuju ovo morsko jezero strme su i visoke. Podmorski ulaz u jezero ostavlja dojam monumentalne kamene spilje koja se otvara kao tunel pred roniocem. Na poziciji podmorskog tunela dubina je 25 metara te je nepraktično za sidrenje. Kanal spilje je mračan i tek se nakon par metara nazire svjetlo prolaza. Dublje postoji još jedan podmorski prolaz u jezero. Ovaj zaron nije preporučljiv na dah. Ronjenje na ovoj poziciji je poseban doživljaj sredinom dana, kada sunčeva svjetlost kroz mirnu površinu jezera obasja podmorske prolaze.
Istočne obale
Jezero
Tekst: Neven Šerić
Fotografije: Carli Andrija, Crček Andrej, Frka Danijel, Katavić Mladen, Kramarić Robert, Petričić Ratko, Šerić Ela, Šerić Neven, Židanik Mojca