Udičarenje kantara
Udičarenje kantara
Ribolov iz barke
Početkom proljeća dok druge sparidne vrste još nisu aktivne, kantar se ponaša kao da je jesen, a razlog tomu je njegov mrijest. Zbog povećane aktivnosti, ali i njegove atraktivnosti i borbenosti, upravo je idealna lovina u ovom periodu na različitim udičarskim alatima
Rodni list
Kantar je tipičan sparid koji naraste oko 40 centimetara u duljinu, a doseže težinu od oko 2,5 kilograma. No to su zaista rijetke jedinke, jer prosječni primjerci koji umiru od starosti su teški nekih dva kilograma. Nameće se pitanje koja to riba danas uopće stigne doživjeti starost pored svih tih silnih arti u moru, no to je tema za neki drugi put. Kad se govori o boji kantara, treba prvo nešto reći o njegovoj spolnosti. Kantar je protandrični hermafrodit, što znači da u jednom trenutku u životu mijenja spol i tako nastavlja dalje živjeti. Rađa se kao ženka, da bi pri težini od oko 50 – 70 dekagrama promijenio spol u mužjaka. Ovo nekada nije bilo poznato, pa se vjerovalo da postoje dvije vrste kantara. Ženke (kantaruše) su uglavnom sivo-srebrne boje sa smeđkasto-zelenkastim tonovima ili bar odsjajem, a oblik tijela im je pravilan, ovalan. Mužjaci su veći, tijelo im se kako rastu sve više pogrbljuje i poprima zdepasti oblik, s isturenim čeljustima. Boja im je što su stariji intenzivnija sivo-zelena, ponekad plavkasto-zelenkasta, a za vrijeme mrijesta flourescentno plava. Mužjaci kada uginu najčešće potamne, gotovo pocrne, a male ženke uglavnom zadržavaju sivu boju, ili
neznatno potamne. Pripadnici obaju spolova po tijelu imaju nekoliko širih
tamnih okomitih pruga koje su kod mužjaka jače izražene. Rubovi peraja su im plavičasti, što je također više izraženo kod većih primjeraka. Kantar ima malu glavu s malim ustima, naoružanim velikim brojem sitnih zuba koji ga zapravo čine posebnim u odnosu na njegove rođake u istoj obitelji. Naime, za razliku od ostalih sparida, koji imaju više vrsta zubiju u ustima, kantar ima samo jednu vrstu malih stožastih oštrih zubića. Ovalno, zdepasto tijelo mu je u odnosu na malu glavu i neveliku repnu peraju relativno veliko, pa ga ne možemo svrstati u red izvrsnih plivača. Kantar je pomalo specifičan jer je unatoč samo jednoj vrsti sitnih zuba svežder i unatoč osrednjim plivačkm sposobnostima mnogo vremena provodi lebdeći u korentu i visoko iznad dna. Usprkos navedenim nedostatcima, on čak pokazuje i predatorske sklonosti, a poznate su i netrepeljivosti unutar vrste tijekom kojih kantari napadaju jedni druge i nerijetko prilikom sukoba protivničkoj jedinki otkinu cijelu ili komad repne peraje. Imao sam priliku uloviti na panulu kantara bez repne peraje. Zamislite kantara bez repa kako napada lignju veću od sebe.
Ovaj je ulovljen u jesen na braku
Mužjaci u proljeće za vrijeme mrijesta poprime intenzivnu plavu boju
Stanište i aktivnost
Uz obalu kontinenta, kantare gotovo nećete pronaći, osim možda manje primjerake, ali opet rijetko i uvijek u malom broju. Prava staništa kantara su strmi brakovi udaljeni od obale, pogotovo oni na otvorenom moru, obale pučinskih otoka, i strme litice naših vanjskih otoka koje su okrenute prema kulfu. Okomiti zidovi su sasvim normalno kantarovo okruženje. Često se zadržavaju i na platoima koji se na jednom dijelu strmo ili okomito ruše u dubinu, ali uvijek na onom dijelu platoa u neposrednoj blizini tog loma u ambis. Vole i škrapovite formacije te velike kamene gromade na dnu. U svakom slučaju, kantari preferiraju izuzetno tvrdo kamenito dno. Rijeđe je na livadama posidonije, i to uglavnom samo manji, spolno neaktivni primjerci. Dakle, kantar voli divlje, nemoguće terene. Pitanje je odakle uopće života na tako naizgled golim surovim strmim terenima? Korenat je taj koji nosi hranu i život, 'morska krv' koja stalno cirkulira i obogaćuje sve slojeve mora.
Kantaruša
Kada se govori o kantarima, pojam kantaruša može imati tri različita značenja, ovisno o kontekstu. U smislu spolnosti, pod kantarušom mislimo na ženku. U kontekstu predveza panule, kantaruša je mala udica (ili dvije) koja se kači lignji u vrh kraka, a na koju se kantar lako ulovi prije nego osakati lignju. Termin kantaruša se najrjeđe koristi u smislu mjesta (rupe, procjepa) gdje se kantari mrijeste, češći nazivi u upotrebi su kantarišće, odnosno kantijera.
Kantari se najčešće nalaze na dubinama od 20 do 100 metara, međutim nisu rijetki ni pliće, a ni dublje, čak do 150 metara, na dubinskim brakovima. Mrijest im počinje na prijelazu zime u proljeće, odnosno početkom proljeća, ako se zima oduži. Tada u sjevernom Jadranu zalaze skroz plitko, čak i do pet metara dubine, dok su u južnom uglavnom preko 30. Ljeti je najčešći od 20 do 40 metara, mada ih unatoč visokim temperaturama mora i dalje ima i mnogo dublje od toga, pogotovo na dubokim brakovima. U jesen i zimu se s padom temperature mora kantar spušta u prosjeku nešto dublje, da bi u proljeće zbog mrijesta ponovo pohodio pliće pozicije pogodne za mrijest. Oplođena jajašca kantari polažu u za to pogodnu veću rupu ili procjep na strmini, kojeg nazivamo kantijera (kantarišće, kantaruša). Kantare možemo loviti i danju i noću, s nekoliko udičarskih alata od kojih su glavni tunja, panula i parangal.
Svidjela mu se živa lignja
Kantari vole izrazito strmu obalu oplakanu korentom
Na tunju
Pojam lova na tunju obuhvaća nekoliko tehnika lova na mjestu, kao što su odmet (ometac), kančanica (kanjčenica, bulentin) i a volo. Uglavnom se pod odmetom misli na lov s obale, bilo na ruku, bilo štapom. Odmetašenje kantara s obale zbog vrste terena na kojima se kantari nalaze spada u malo žešći rock fishing, koji graniči s ekstremnošću. Tome je uzrok vrlo otežan pristup i boravak na takvoj obali (stijenama i škrapama) i težak teren pod morem na kojem se uglavnom više love zadivi nego kantari. Pravi lov kantara na tunju izvodi se iz barke s kančanicom. Ovdje se uvijek javlja dilema – štap ili ruka? Štap svojim savijanjem umara ulov i ublažava tvrde udare.
Prethodno podešena rola otpušta najlon prilikom jačih poteza ribe, tako da najlon ne bi smio puknuti. Tu je fizika jasna, na koliku ste silu namjestili kočnicu ta je sila potrebna da bi se najlon izvlačio iz role. Kod lova na ruku teže je procijeniti kada i koliko treba popuštati najlon, teže je amortizirati udarce velikih primjeraka. To su neke objektivne činjenice, no uvijek presudi subjektivni doživljaj. Meni osobno je puno veći gušt lov iz ruke jer neposrednije osjećam ribu, aktivnije sam uključen u lov jer sam moram popuštati najlon, a kod lova štapom rola to odrađuje sama. Ponekad je iz ruke i lakše procijeniti kada i kako treba kontirati.
Olovne muke
Koncepcija sistema je olovo dolje, udice gore. Pošto se lov odvija na strmim terenima, olovo ne smije biti valjkastog, okruglog, stožastog ili bilo kojeg drugog oblika koji bi omogućio kotrljanje olova i sistema do prve rupe u kojoj bi zapelo. Poželjno je olovo ravnih ploha, no time ćete broj zadiva samo smanjiti, ali ih ne možete izbjeći u potupnosti. Težina olova ovisit će o dubini lova. Tako će doći u obzir težine od 30 pa čak do 250 grama na najdubljim brakovima od 100 i više metara dubine. Pokušavajte izbjegavati lagana olova koja se prilikom grizeva relativno dugo zadržavaju iznad dna i ostavljaju sistem nezategnut. Teže olovo omogućuje bolju zategnutost sistema, a time i neposredniji kontakt s kantarom koji grize i kvalitetnu, pravodobnu kontru. Za lov na dubini od nekih 40 metara, preporučio bih olovo težine između 80 i 150 grama. Lovi se s dvije ili tri udice, od kojih
prvu vežemo 25 do 30 centimetara iznad olova na pioku (pramu) duljine 15 do 20 centimetara. Ta će prva udica biti neposredno iznad dna, a njena uloga je da lovi i drugu ribu, prvenstveno onu koja voli hranu uzimati s dna, kakva je škrpina, pic itd. Pola metra do metar iznad prve treba vezati drugu udicu na nešto dužu pioku, od oko 30 do 40 centimetara. Tako dugačka pioka bi trebala omogućiti da kantar sa svojim malim ustima neometano stigne progutati naješkanu udicu, prije zatezanja. Treća udica bi se mogla vezati jedan do čak nekoliko metara iznad, zbog sklonosti kantara da lebde u korentu par metara iznad dna. Ovo je samo jedan prijedlog kako bi sistem trebao izgledati, a varijacija na temu ima mali milijun. Svatko bi sistem trebao prilagoditi vlastitim afinitetima i vrsti pozicije na kojoj se lovi.
Proljetni kantari
Dagnja je izvrsna ješka za kantara
Paziti na odabir udica
Zbog vrlo tvrdog i škrapavog dna, sistem s udicom ispod olova se uglavnom izbjegava zbog stalnih zadiva. Došli ste na more loviti kantare a ne dno, zato pripazite na taj detalj. Udica bi svaka svojom veličinom trebala biti prilagođena kantarovim malim ustima. Nisu najpoželjnije ni skroz tanke žičane udice, jer kantar nema toliko tvrdu čeljust poput nekih drugih sparida, pa bi se takva udica lako mogla prepilati, a kantar se vratiti put dna s ranom na ustima. Ribe su puno otpornije nego što mislimo, pa se tako oslobođeni kantar s brzo prilagodi i uvijek preživi. Udice svakako trebaju biti vrlo oštre, a tu su Ownerice bez premca. Meni vrlo drage udice su Mustadove kristalinke (crystal). Mana su im loša otpornost na koroziju i tankoća zbog koje se ponekad ribi posječe usnica. Ali lovnost tih udica zbog karakterističnog oblika je nevjerojatna i zasjenjuje sve gore navedene mane. Još je jedna karakteristika ovih udica koja predstavlja ujedno manu i
prednost. Zbog tanke žice od koje su izrađene, udice se pod većim opterećenjem mogu izravnati. Tako ako zagrize zubatac ili jači pagar, vjerojatnost da ćete zbog toga izgubiti ulov je ne baš mala. Ali zato česte zadive rješavate upravo izravnavanjem udica (uslijed jakog povlačenja), kojima poslije samo kliještima brzo i jednostavno popravite oblik, kao da se ništa ni nije dogodilo. Nakon nekoliko takvih ispravljanja i krivljenja, udicu treba zamijeniti jer žica kojom su napravljene primjetno oslabi. Postoje zakrivljene i ravne kristalinke, zakrivljene su kudikamo bolje. Ako vam smeta korozija, dobre su također Mustadove prokromske udice parangalke (oblika aberdeen) koje su svojim oblikom pogodne kantarovim malim ustima i načinu primanja ješke. Treba ih obavezno kliještima zakriviti u stranu jer im se lovnost primjetno povećava.
Najlon ili upredenica?
Pola metra iznad zadnje udice, predvez završava malim zogulinom na koji se nastavlja osnova. Zogulin može imati i karabin (kopču) kako bi lako izmjenjivali predveze. Debljina predveza ovisi o dubini na kojoj se lovi. Što je pošta plića, to je predvez tanji. I lov štapom u pravilu podržava nešto tanji predvez nego lov rukom. No kantar može biti vrlo borben, pa je to svakako detalj na koji treba pripaziti. Za najpliće pozicije preporučio bih za debljinu predveza najlon 0,25 – 0,35 mm. Iako kantar nije previše osjetljiv na debljinu i vidljivost najlona, fluorokarbon ne bi štetio. Na dubljim pozicijama je nepotreban, a predvez treba biti nešto deblji, od 0,30 do čak 0,50 mm
zbog u prosjeku većih kantara u većim dubinama. Osnova treba uvijek biti nešto deblja od predveza. Deblji najlon je i manje istezljiv pa je kontra učinkovitija. Na plićim pozicijama pogodna debljina osnovnog najlona je od 0,35 do 0,60 mm, dok bi na pozicijama preko 50 metara dubine osnova trebala biti i do 0,70 mm. Ako lovite štapom, na tim većim dubinama vrlo korisna i dobrodošla je upredenica koja će svojom neistezljivošću osigurati direktan kontakt s ribom. Pripazite da su vodilice na štapu predviđene za lov upredenicom. Kantar nije previše izbirljiv pa prilikom lova kančanicom u obzir dolaze razne ješke.
Ova kantaruša je ulovljena u noćnom ribolovu a volo
Parangal nadiven friškom lignjom namijenjen kantarima i ostaloj ribi na braku
Ješka za kančanicu
Dagnja je fantastična ješka, barem što se tiče provokacije ribe na griz. Mana svježe dagnje je u tome što je relativno mekana pa ju kantar sa svojim malim ustima i oštrim zubićima često nekažnjeno skine s udice. Dagnja se može učvrstiti silikonskim koncem, što je pokazalo dobre rezultate u lovu kantara. Izvrsna je i usoljena dagnja koja je čvršća i žilavija od svježe. Ako je u blizini pic, sigurno će zagristi jer je poznat po tome da usoljenu dagnju voli čak i više od svježe. Rak samac je izvanredna ješka, a ako lovite u podnožju braka, pripremite se i na velike arbune koji najviše vole dagnju i samca. Velikom crvu na plićim terenima malo koja ješka može konkurirati, no s povećanjem dubine ta dominacija blago opada. Srdela svojim mirisom neodoljivo privlači kantare, no lako je skidaju s udice pa ćete uglavnom
loviti samo velike kantare koje srdela možda najviše mami. Srdela je učinkovitija na većim dubinama preko 40 metara. Tada možete očekivati i pagare. Dobar trik za nadivanje srdele je da na udicu nadijete filet srdele koji ste izokrenuli tako da koža ostane s unutarnje, a sočno crveno mirisno meso s vanjske strane. Obavezno ovako nadivenu srdelu učvrstite silikonskim koncem, rezultati će se poduplati. Osobno kantare najviše volim loviti na frišku lignju. Plašt režite na trakice, a dobro ga je malo istuči s batom za meso, da lignja postane mljackava i primamljiva. Osim toga, lignja ima veliku hranjivu vrijednost, sve ribe je vole. Dobro se drži na udici i odolijeva sitneži, a svojom bijelom bojom se ističe i privlači ribu, što je posebno izraženo na većim dubinama.
Vrijeme i mjesto radnje
Kantar se lovi na strmim padinama puntala i litica koji su izloženi korentu. Ova vrsta voli korenat, a često se drži na granici struje i zavjetrine od korenta. Još bolje pozicije za lov su brakovi, pogotovo oni dubinski, i to gotovo uvijek na strmijem dijelu braka. Kantar je najviše aktivan danju, ali i noću ako ima mjesečine. Kančanicom se uglavnom bolji rezultati postižu danju. Od doba dana najboje je rano jutro, a nije loše ni predvečerje. Zimi i u kasnu jesen se mogu loviti gotovo cijeli dan. Što se tiče korenta, osobno sam najbolje rezultate ostvarivao oko smjene i u samoj smjeni, s tim da je bolja promjena (smjena) u plimi od one u oseci. Dakle, idealno bi bilo da
vam se ujutro sat vremena nakon izlaska sunca posreći smjena u plimi. U tim bi se uvjetima kantar trebao loviti od zore pa sve dok nakon smjene ne pojača zmorašnji korent. Najbolje sam lovio po bonacama i za laganih južnih vjetrova. U prosjeku mi se lagano oblačno vrijeme pokazalo nešto boljim od sunčanog. Loveći kantare ulovit ćete i raznu drugu ribu. U podnožjima brakova su česti pagari, ranji i arbuni, po brakovima kanjci i škrpine, na strmim liticama picevi i fratri. Popis je zapravo puno duži od toga, a ostavljam vama da ga otkrivate u praksi.
Kantar s parangala
Udica treba biti prilagođena kantarovim malim ustima
Noću na a volo
Kantar može biti aktivan i noću, pogotovo za vrijeme mjesečine, ili se barem njegova aktivnost može isprovocirati. A isprovocirat ćemo ga brumanjem. To je posebno moguće u toplijem dijelu godine, na plićim pozicijama, posebno na plitkim brakovima. Idealni bi bili brakovi s vrhom ne plićim od pet i ne dubljim od 20 metara. Kao brum koristi se najčešće srdela, tj. sitni komadići srdele, može i u kombinaciji sa zemljom. Dalje, odlične su i samljevene dagnje, a pomiješane samljevene dagnje i srdele u kombinaciji sa zemljom su ubitačne. Kantari polude i često se dižu do pod samu površinu. Sistem a volo (u letu, u padu) se sastoji od najlona osnove debljine 0,40 – 0,50 mm, malog zogulina i predveza debljine 0,25-0,40 koji završava s dvije udice na kraju na nejednakim pramama. Lovi se bez olova, ako se riba uspije dići pod površinu, odnosno ako dno nije dublje od 10 metara, iz razloga što ješka koja skriva udice ne smije tonuti primjetno brže od komadića bruma. Ako je dno dublje a riba se nije digla gore, potrebno je malo klizno olovo od 10 grama, ili koje malo olovce koje se na najlon stisne sa strane.
Ješka je dagnja, srdela ili veliki crv koji je inače poznat kao najbolja ješka za noćni lov. Kantari kad polude često se dižu pod površinu ili na po' dna. Halapljivo gutaju ješku i lako se love, pa je moguće napraviti 'pokolj' u kratko vrijeme. Imajte na umu da kantar kao i ostali sparidi vrlo sporo raste, pa je ovdje poštivanje zakonske odredbe o maksimalnih pet kilograma plus jedna riba sasvim razumno. Kantar je dobar borac, pa ga oprezno izvlačite, jer bi veći primjerci mogli pokidati predvez. Uostalom, kantar svojim sitnim oštrim zubićima stalno oštećuje predvez pa se zbog toga također gubi riba ako se predvez pravovremeno ne obnavlja. Kantar nerijetko i spadne s udice zbog relativno mekanih usta.
U noćnom ribolovu a volo često se pod površinom love ušate kapitalnih dimenzija. Uz dno ćete redovito uloviti fratra, ali i kapitalnog sarga koji se znaju dići i pod samu površinu. Ako lov potraje do jutra, u zoru se ljeti i u ranu jesen redovito ulovi i neveliki zubatac, ako ih ima na pošti.
Parangal
Kantari se vrlo dobro love parangalom, pogotovo u jesen i zimi. Osnova parangala se sastoji od konopa debljine jednog do dva milimetra. Boja konopa bi trebala biti crna, tamno smeđa ili tamno zelena, da se što manje ističe i plaši ribu. Na osnovu se svakih četiri do pet metara veže najlonska pioka s udicom duga jedan metar. Debljina pioke je od 0,40 do 0,60 mm. Ako izaberete tanje pioke, lovnost parangala će biti malo veća, barem na plićim pozicijama. Ali će vam zato tanke pioke pucati kod brojnih zadiva. S debljim piokama (0,60 mm) ćete kod većine zadiva uspjeti otkačiti udicu bez pucanja pioke. Od udica je meni osobno najbolje koristiti Mustadove prokromske parangalke, broj 11 ili 12. Ne zaboravite iz zakriviti kliještima. Upravo na parangalu zakrivljenost udica dolazi do maksimalnog izražaja. Naime, solidan postotak kantara (oko 30 pa i do 60 %) na parangalu bude ulovljen tako da ga udica zakači za oko ili negdje izvana za glavu, najčešće oko škržnog poklopca. Radi se o tome da kantar sa svojim malim ustima ponese ješku, ali je ne uspije progutati odmah, već krene u suprotnu stranu od parangala noseći ješku koja mu viri iz usta. Kada se najlon nategne, udica izleti iz usta prema natrag i zakači kantara za oko ili glavu. Zakrivljene udice tako kače kantara pet puta češće od ravnih.
Umjesto konopa, za osnovu parangala možete koristiti i najlon debljine 0,90 mm. Takav parangal ima nešto malo bolju lovnost na plićim terenima, ali je s njim teše raditi, više reže ruke na zadivima i teže ga je slagati. Bolje napravite dva manja parangala po 50 udica nego jedan od 100, i bacite ih
na različite pošte. Ulov je tako sigurniji. Od ješki se najčešće koristi srdela, veliki crv i lignja. Veliki crv se isplati ako lovite na plićim terenima, pogotovo noću. Srdela je vrlo dobra ješka, pogotovo na dubljim terenima i za veće kantare. Režite je na komadiće koje kod nadivanja treba probosti dva puta. Prvi put je probodite s leđne strane, tik uz kralježnicu, a drugi put s trbušne, također uz kralježnicu. Kod lova parangalom na srdelu vrlo je važno da prilikom nadivanja udica ne smije prolaziti kroz ljusku. Ljuske malo razmaknite vrhom udice i probodite kroz golu kožu, a pogotovo je važno da to isto učinite na izlasku udice iz mesa srdele. Vrh udice mora slobodno viriti koji milimetar. Kod lova parangalom nema kontre pa bi se udica s ljuskom na vrhu teško mogla zabiti u tkivo u kantarovim ustima. Najuniverzalnija i meni osobno najdraža ješka za parangal je svježa lignja. Vrlo je ukusna, primamljiva, postojana i lako uočljiva! Na slici možete vidjeti kako treba izgledati trakica lignje nadivena na udicu parangala. Kada bacate parangal pazite da to činite obavezno niz korenat ako ga ima. Ako bi prilikom bacanja parangala vozili kontra korentu, parangal bi se mogao koncentrirati cijeli na jednom mjestu i zamrsiti. Najbolje bi ga bilo bacati u samoj smjeni korenta ili malo prije, dok je korenat vrlo slab. Za vrijeme ljeta i perioda u godini s toplijim morem parangal treba stajati u moru između jednog i dva sata. Zimi kada je zbog hladnijeg mora aktivnost riba smanjena, parangal može stajati u moru i do četirii do pet sati. Kada parangal podižete iz mora, vozite u korenat, manje će zadivati.
Plodovi parangala. Obratite pažnju na napola pojedenog kantara. Je li krivac hobotnica, murina ili možda zubatac?
Napao je lignju duplo veću od sebe!
Panulom na kantare
Iako nije odveć spretan plivač, a ni čeljust mu nije prilagođena lovu, kantar ponekad pokazuje agresivnost i sklonosti predatora. To ponekad graniči s bizarnošću pa tako znam za slučaj velikog kantara od 1,5 – 2 kg koji se bacio na varalicu duljine 18 centimetara namjenjenu zubacu, pri brzini od četiri čvora na čak 15 metara iznad dna! Panulivanje kantara se zapravo razvilo iz lova teškom panulom. Kantari često dijele stanište sa zubacima. Dok vučete živu lignju na panuli uz dno po strmijim brakovima, liticama ili puntalima prema otvorenom moru, osjetit ćete tuckanje po panuli. To je siguran znak da su kantari napali lignju, a napad počinje uvijek od onog dijela gdje je lignja najslađa, a to su krakovi. Ako je jato kantara gladno, neće stati samo na krakovima, već će se pogostiti cijelom lignjom. Znaju biti jako iritantni, nezaustavljivi poput pirana. Na nekim poštama su toliko drski i razmaženi da radije napadaju živu nego mrtvu lignju! Ne prezaju od žive lignje duplo veće od njih samih! Na klasičan predvez za zubace i gofove samo s velikim udicama ili rampinom, ulovit ćete samo veće kantare i to rijetko, a u većini slučajeva ćete ostati bez lignje. Dok lovite zubace i gofove možete usput loviti kantare tako da u nastavku predveza teške panule vežete jednu ili
dvije male udice koje kačite lignji u vrh krakova. Te se udice među panulašima popularno nazivaju kantaruše. Kada kantari napadnu lignju, vrlo brzo će se kantar sam zakačiti, a često i dva! Dobijete kantara, a ostane vam i lignja za rižot. Međutim, ne love svi gofe i zubace, a ni nema ih uvijek na poziciji koja obiluje kantarima. Ako poželite loviti panulom samo kantare, bolje je koristiti malo lakšu, osjetljiviju panulu s odgovarajućim predvezom. Panula za lov iz ruke bi trebala izgledati otprilike ovako: na osnovu debljine 0,60 do 0,70 mm nanižite i stisnite 50 olovnica od pet grama svaka dva metra. Na kraju osnove vežite manji ali jaki zogulin, na čiji drugi kraj se nastavlja predvez dug desetak metara. Na isti zogulin (na spoju osnove i predveza), na dva metra dugu najlonsku pioku debljine 0,50 mm vežite olovo čuvar čija masa ovisi o dubini lova. Ako želite loviti na dubini od 30 metara, brzinom od 1 do 1,5 čvorova, bit će vam dovoljan čuvar od 200 do 250 grama. Na dubini od 50 metara koristit ćete olovo od recimo 350 do 400 grama. Samo treba ispustiti dovoljno osnove u more da olovo čuvar bude uz dno.
Trakica ili cijela lignjica?
Predvez neka bude dug desetak metara, od kvalitetnog najlona debljine 0,50 mm. Perfekcionisti mogu koristiti fluorokarbon, po meni je on nepotreban za halapljive kantare. Završetak predveza postoji u dvije varijante, ovisno o ješki. Možete loviti na cijelu krepanu ili živu malu lignjicu. U tom slučaju vežite kao i kod klasičnog predveza za tešku panulu dvije udice u nizu, najbolje Owner 2/0 ili 3/0. Bliža motovilu je klizna nosiva, koja se lignjici stavlja u zadak, a druga je fiksna, i ide lignjici u glavu ili korijen krakova. U nastavku još vežite dvije skroz male udice na odvojenim piokama koje će s lakoćom loviti kantare. Te se udice stavljaju lignjici u vrhove krakova. One dvije veće udice (nosiva i u glavi) su još uvijek dovoljno male da ulove barem veće kantare, a s druge strane dovoljno velike da izdrže borbu sa zubacem, gofom, pagarom i ostalim krupnijim društvom koje može ugristi, pod uvjetom da budete vrlo oprezni prilikom izvlačenja. Osobno koristim tu varijantu, prvenstveno radi pagara koji su često u podnožju brakova zajedno s kantarima. Druga varijanta predveza je puno jednostavnija, a sastoji se od tri male udice u nizu, na razmacima od po četiri centimetra. S takvim predvezom se lovi na trakice od lignje. Umjesto trakice
može koristiti deblji krak, ali češće se trakica debljine oko 1 do 1,5 cm izrezuje iz lignjinog plašta. Trakicu iskrojite tako da prva udica dođe na početak, a zadnja točno na kraj. Pazite kako nadivate da vam se trakica ne bi vrtjela u moru. Zato je kod lova na trakicu bolje koristiti ravne, a ne zakrivljene udice. Kantari se drže uz dno ili u sloju mora do par metara iznad dna, pa tu vucite panulu. Brzina povlačenja bi trebala biti oko jedan čvor, no primjetio sam da kantari nerijetko žešće, konkretnije i odlučnije napadaju ješku kad malo dodate gas i povećate brzinu do skoro dva čvora. Iako se o ukusima ne raspravlja, kantar je u kužini po meni nezasluženo podcijenjen. Tome je djelomično doprinjela uglavnom pogrešna predodžba o njegovoj ishrani i nazivi u narodu kao što je grobar. Pa ipak, percepcija kulinarske vrijednosti kantara se u zadnje vrijeme popravlja, a za to su nekako najzaslužniji panulaši. Kantaruše (ženke) su izvrsne lešane i dosta su ukusnije od mužjaka koji pomalo postaju stupasti. Kantari pečeni na gradele su prava delicija, a razlike među spolovima su neprimjetne. Samo pazite da ih ne isušite. Bolje ih je spremati kraće na jačoj vatri, jer bi duže na laganoj vatri mogli dehidrirati i postati stupasti. Na kraju ne zaboravite sve zaliti s domaćim maslinovim uljem. U slast!
Napisao Marin Huzjak