Ribolov iz barke
Small game - uvod u pravi ribolov
Većina nas (tja, nitko nije savršen!) ima neku žensku beštiju u familiji, pa stoga ima prilike vidjeti – o, da, i čuti – kako izgledaju veliki proljetni manevri: kad se, pred izazovima nadolazećega ljeta, skidaju kilogrami, posjećuju solariji, s užasom probaju lanjski kupaći kostimi... Ali, ni nama nisu strana takva uhodavanja za ljepote toplih mjeseci – a jedno od njih je lagano varaličarenje, sjajna priprema za pohod na ozbiljnu ribu
Za nama su marčane bure, enormne oseke, kemijski čisto priobalno more ... sve ono što nas je proteklih mjeseci obeshrabrivalo na odlazak u ribolov. Ljeto se bliži, pa je trenutak da i mi „probamo (naše) kostime“; ali, umjesto da se bavimo krpicama i kremama, solarijima i masažama, mi ćemo se upustiti u lagano proljetno varaličarenje – small game, dok je big još u fazi iščekivanja – pa se zabaviti loveći vrlo laganim i malim varalicama, imitacijama ribice (inćuna, gavuna, girice...) duljine do 5 cm i težine do 5 grama. Naravno, uz tako sitne umjetne mamce ide i prikladan, lagan i osjetljiv, „špinerski“ štap, kao i odgovarajuće role, upredenice, najloni, fluorokarbonski predvezi... Dječja igrarija, pomislit ćete u početku, ali ćete se brzo uvjeriti da vas odabir malih „prijevara“ i vrlo lagane opreme uvodi u zamjetno specifičnu ribolovnu disciplinu, ništa manje uzbudljivu, a ni zahtjevnu od „velikih“, jer će od vas tražiti pažljiv pristup, delikatno usklađivanje svih elemenata sistema, poman odabir lovnih područja i, nadasve, mnogo fine vještine u povlačenju varalica. Iskusni varaličari složit će se da ne pretjerujem ako ustvrdim da lagano varaličarenje čini majstora: onaj tko stekne umijeće besprijekornog vođenja laganih varalica, dobio je izvrsnu osnovu za usvajanja vještine svih ostalih varaličarskih disciplina. Dakle – proljeće! Nakon što su se ispuhale marčane bure, more se smirilo i uspostavio se normalan ritam plime i oseke (zimi, kao što ste svakako zamijetili, zbog dugih razdoblja visokoga atmosferskog tlaka – što ga donese poznata sibirska anticiklona – razina mora uz istočnu
jadransku obalu spusti se, i danima ostaje, ponegdje i metar ispod uobičajene srednje razine), u plićaku ćemo zamijetiti bujanje života: razigrali se račići, crvići... ali, ribe ni od korova. Pustinja! Dakle, možemo zaboraviti na uobičajene varalice duljine desetak centimetara – uzalud ćemo takvima pretraživati more i na mjestima na kojima smo protekle jeseni ostvarili zanimljive ulove lubina, lice, plavice, palamida... ali, daleko od toga da je stanje obeshrabrujuće, jer ćemo, smanjenjem varalica, izazvati napad cijeloga niza vrsta koje u ovo doba godine postupno prilaze obali. Uz sveprisutne pirke i kanjce, škarpoće i bugve, ušate, salpe, iglice, šarune... možete namamiti i felune, šarge, podlanice, pa čak i lumbrake, koji su u vrijeme mrijesta izuzetno agresivni prema svakom uljezu u njihovu životnom prostoru. Dakako, zaboravite na trofejne primjerke – većina tih vrsta, ili se upravo izmrijestila, ili je u mrijestu, pa su ribe mršave, ali i gladne, a prirodne hrane još nema u izobilju, tako da ćete vjerojatno uloviti i poneku ovčicu, ribu koju se zaista rijetko i iznimno lovi drugačije osim strpljivim čekanjem i mamcem položenim na pješčano dno. Ali, kako kažu iskusni igrači lota – ne pogoditi nijedan broj nije ništa lakše, nego sve, pa se zaigrajte, eksperimentirajte priborom i opremom, mijenjajte područja laganog „špineraja“, od plaža do stjenovitih obala, lukobrana i dna pokrivenog drobljenim kamenom, jer se „dobitna kombinacija“ slaže iz neočekivanih elemenata.
A sad, o opremi! U laganom varaličarenju sve je važno, ali je, među ravnopravnim dijelovima sistema, jedan najravnopravniji: osnovna nit. Većina i dalje rabi kvalitetne najlone, premda se sve više koriste upredenice ili termički obrađene niti od dyneeme i spectre, a uz mnoge od nas koji fluorokarbon upotrebljavamo samo za završne sekcije, predveze duljine od cirka dva metara, neki koriste isključivo taj materijal, odnosno namotavaju na kalem role samo fluorokarbonsku nit, iako ju bije glas da je kruta, sklona zamrsivanju i pucanju kada struže preko uronjenog kamena. Sve to stoji, kao i da je kvalitetna upredenica bez prave konkurencije, ali – koliko ljudi, toliko ćudi... toliko preferencija, koje nisu uvijek poduprte racionalnim razlozima. Uglavnom, ja – otkad sam otkrio vrsne upredenice – dajem prednost tim nitima, jednako zbog čvrstoće i mekoće, kao i činjenice da se ne istežu, te omogućuju savršenu komunikaciju s ribom. Ali, završnih dva metara redovito mi je kvalitetan najlon, ili nit od mješavine raznih materijala, nikada debljine veće od 0,16 mm. Govorimo o laganom varaličarenju, zar ne, pa koja bi bila svrha upotrebe iole težeg predveza? Inače, otkrit ću vam da se na tu kombinaciju – koju povremeno zamijenim čistim fluorokarbonom – „navukao“ loveći varalicom pastrvske grgeče, koji se ponašaju navlas jednako kao i njihova morska bratija, posebice anatomski im bliski kanjci i pirke. Srećom, kako se radi o malim primjercima, ne dolazi do izražaja ni najveća mana fluorokarbona, relativno lako kidanje na čvoru, a budući da
Najvažnija je nit!
ćete za ovu disciplinu složiti najviše dva-tri sistema, neće vas previše „opaliti po džepu“ ni razlika u cijeni tog materijala i kvalitetnog najlona. Idealna rola za lagano varaličarenje je lagana, s „plitkim“ kalemom, jer vam ne treba mnogo niti na njemu, posebice stoga što bi se donji namotaji, koji će se rijetko odmotati, s vremenom „ukočili“, pa bi mogli stvarati teškoće pri zabacivanju, ili, ako je nit značajnije memorije, stvarati spirale, izrazito nepoželjne u ovako osjetljivom varaličarenju. Eto nas i do štapa: „zakon“ su jednodjelni, fine parabolične akcije i duljine između 2,00 i 2,25 m. Bilo da lovite iz brodice ili s obale, takav vam štap omogućuje besprijekorno zabacivanje, vođenje varalice i svladavanje zakvačene ribe. Za varaličarenje s obale na mjestima na kojima je nužan dalek izbačaj trebat ćete i nešto dulji štap, ali ni u kom slučaju dulji od 2,50 m. Opet o jednomu mom slatkovodnom iskustvu: ponajbolji štapovi za lagani „špineraj“ na moru – oni su namijenjeni lovu „bassa“, u rasponu deklarirane jakosti od L (light) i ML (medium light) do M (medium); obratite pažnju i na oznaku o akciji, poželjno je da bude F (fast) ili MF (moderate fast), a prilagođeni za varalice težine 1/16-1/8 do 3/8-1/2 lbs. Ne sporim da postoje i kvalitetni dvodjelni štapovi, koji se ponašaju kao da su iz jednoga dijela – što ćete lako provjeriti u dućanu; važnije od možebitne krutosti u predjelu spoja sekcija jesu vodilice, koje veličinom, pozicijama i izvedbom (SiC) moraju odgovarati specifičnim zahtjevima „small gamea“.
O varalicama za lagani „špineraj“ mogli bismo danima! Ima njih svih vrsta, od metala, plastike, drva, silikonske gume, sa „zvečkama“ i repićima od svjetlucavih niti... ali nema pravila koja „hara“, kad i gdje. Dakle, ne preostaje vam nego istraživati, eksperimentirati, mijenjati boje, veličine, način povlačenja i dubinu po kojoj ih vodite – a vodeći računa o karakteristikama akvatorija, posebice strujama i vrsti dna, dobu dana, naoblaci, atmosferskom tlaku... ostalim faktorima povoljnim za ribolov iz ruke. Navest ću vam nekoliko meni dragih varalica, što nikako ne znači da ćete i vi njima loviti uspješnije nego onima na koje ste navikli: minnows i jerk, duljine od 3 do 5-6 cm, svih triju kategorija, odnosno površinske, plitkoroneće i dubokoroneće, i to (po trgovačkim nazivima) Maria Fake Bait F i S, slavni stari Flying Diver i najnoviji model MJ1, te nove varalice kategorije „suspending“ MJ1D45 i 50. Tijekom godina, itekako sam se nalovio varalicama Rapala Husky Jerk, Jubarino Molix, Yo-zuri Pins Minnow, Duel Aile i Evergreen Super Sledge, češće u „odori“ prirodnih boja, premda me nisu razočarale ni one u fantastičnim nijansama, posebice svjetlucave, od znamenite crvenoglave do zlatnih ili fosforescentno narančastih. Nikad ne možemo znati hoće li riba napasti neku varalicu zato što u njoj vidi svoju prirodnu hranu, gavuna ili inćuna, ili da bi otjerala čudovišnog uljeza! Uglavnom, nešto bolje rezultate postigao sam paletama Blues Code 45 i 60, zatim Wander 45 Lucky Craft i Adagio marke Duel, kao i malim popperima Pop Queen 50 ili Silver Pop, također
Varalica, kao u priči
kuće Duel), te varalicama kategorije „micro pencil“ kao što su Sammy 65 i MP1 marke Maria. Neka se u vašoj kutiji nađe i poneki mali metalni „jig“, za daleka bacanja i posebne prigode – primjerice, lov plave ribe u trenutku kad proganja prirodnu lovinu – kao što su Mucho Lucir i Jugulo Casting. Što se tiče silikonskih varalica, jednako će poslužiti one otežane olovom („split shot“), ili s olovom vezanim ispod varalice („drop shot“), a od silikonaca s olovnim glavama najdraža mi je Maria Beak Head, s glavom oblika trostrane prizme, fosforescentnim očima i malim udicama. Spomenuo bih još MaWorm Dart, varalicu oblika crva, zatim Keitech s utegom od tungstena, te ODZ Mid Special i druge modele linije Decoy. Sve te varalice trebaju biti malene i lagane, težine od 1,75 gr do najviše 3 gr, opremljene trokukama veličine od 3 do 6. Postoji i jedna skupina varalica koje nisu imitacije ribice, nego raznih drugih morskih organizama, od račića (kozica) do crva, kao i fantastičnih oblika poput larve jegulje i sl. – o kojima nekom drugom prigodom, jer zahtijevaju značajno drugačiji pristup u svim fazama slaganja sistema i vođenja, odnosno upotrebe u raznim situacijama. Naći ćete ih u trgovinama pod imenima Bass Assassin, Sand Eel (kuće Storm) i MaWorm (Maria),iz plutajućih i tonućih materijala, kao i Sansun iShirasu (Ecogear) Java Stick Imakatsu, Molix Sligo 4’, te bezbrojne varijacije kad je riječ o boji, dodacima i „naoružanju“. Da biste što lakše mijenjali varalice, na kraj predveza vežite malenu vrtilicu s kopčom... i mnogo zabave!
Jedno- ili dvodjelni?
Spomenuo sam da su za lagano varaličarenje prikladniji jednodjelni štapovi, što – vjerujem – vrijedi i za sve druge ribolovne discipline, jer jednodijelni štap, posebice dobre moderne izvedbe, „radi“ jednako cijelim svojim tijelom. Ne sumnjam da bi i bolognese od 7 metara, da je moguće izraditi ga u jednom komadu (što svakako jest! ali, kako bismo ga nosili?), bio savršeniji i od najbrižljivije složenoga teleskopskog. Jednodjelni štap jednostavno nema konkurencije, kad je riječ o omjeru težine i jakosti, akcije i mogućnosti
upravljanja njime. Eh, naravno – problem nastaje kad krećemo na put: dimenzije putničke kabine u većini automobila ne omogućuju prijevoz štapa duljeg od 2,20 m. Što je rješenje? Voziti štapove na krovnom nosaču, ili u specijalnom koferu... ili se pomiriti s tim da će nam se „borbeni komplet“ sastojati od jednog ili dva kratka jednodjelna štapa, duljine oko 2 m, te jednog ili dva dvodjelna, duljine od 2,25 m do 2,50 m.
Napisao Stefano Corsi
Napisao Stefano Corsi
