Ribolovni feljton
BRUSNIK
VULKANSKA HRID
Na Brusniku svjetlo tamu ljubi, sjećanja traju vječno, a svaka se ljubav gubi...
Kako riječima što potpunije dočarati čitatelju neobičan vulkanski otok Brusnik? Zahtjevan i izazovan zadatak čak i za one koji tamo učestalo odlaze u ribolov. Brusnik je naprosto... Brusnik. Još je živo sjećanje na iznenadno ljetno nevrijeme koje je protutnjalo nad Brusnikom jednog ljeta osamdesetih. More se toliko iznenada diglo, a sivi oblaci se skupili nad obližnjim otokom Svetac. Brzo smo skinuli Tomos 18 s krme Maestrala 18 i pronašli neki jarak, na vrhu brusničke plaže. U tom jarku, pokriveni starim Maestralom okrenutim naopačke i čvrsto vezanim konopcem za brusničke hridi sačekali smo da nevera prođe. To je bio moj prvi susret s Brusnikom, i svojevrsno krštenje na tom neobičnom otoku.
Tamna silueta Brusnika vidljiva je iz daljine samo za vedra vremena, kada je more potpuno mirno. Sportskim ribičima, bez obzira na alate koje koriste, širi akvatorij Brusnika posebno je zanimljiv i privlačan jer je to i danas dobro ribolovno područje. Nekontroliran izlov svim vrstama dopuštenih i nedopuštenih alata opustošio je podmorje Brusnika tako da se profesionalni ribari ondje sve rjeđe zatiču. Prije stotinjak i više godina Brusnik je bio jedno od glavnih ribičkih odredišta ribarskih družina s Visa, Hvara, ali i još udaljenijih ishodišta. Površina otoka nad morem mjeri tri hektara. Osim zakržljalih stabala divlje smokve, obrastao je tek niskom grmolikom vegetacijom, među kojom je posebno zanimljiva endemska biljka dubrovačka zečina, o čemu je pisao A. Cvitanić u svom djelu Prirodna obilježja otoka Visa, Biševa, Sveca, Palagruže i Brusnika 1968. godine. Kada
Suhi otok
se iskrca na Brusniku svaki se namjernik zapita kako tu uopće može uspijevati vegetacija, bez zemlje, humusa, uz ograničene padaline. Brusnik je suhi otok. Porozno tlo proguta sve padaline tako da se kišnica ni zimi nema gdje zadržati. Kada se doplovi pred sive stijene otočića, pogotovo za oblačna vremena, Brusnik nalikuje nestvarnom čudu. Njegove tamne hridi kao da su tek izronile iz mističnog, onozemaljskog svijeta. U stijenama otočića visok je postotak željezne rudače koja magnetnim silama uzrokuje odstupanja brodskog kompasa. Otočić i razbacane tamne hridi ostavljaju dojam meteora koji je doletio iz svemirskog prostranstva i zabivši se u pličini u more. U proljeće i jesen, kada u blizini nema ribarskih brodica s Visa, samoća dodatno pojačava osjećaj nelagode koji ispunjava dušu. Čudno je što čak i galebovi izbjegavaju Brusnik pa češće slijeću na morsku površinu nego na sive hridi otočića.
Brusnička plaža i procjep s jastožerama u pozadini
Brusnik je od Sveca udaljen dvije nautičke milje
Brusnik okružuju pličine
Crna gušterica
Životinjskih vrsta koje su se uspjele održati u negostoljubivom okruženju je malo, no vrlo su neobične. Posebno je atraktivna endemska crna gušterica. Brza i plaha životinjica se iznenada pojavljuje iz kamenih procjepa i još brže nestaje. Pored nje na Brusniku se mogu pronaći i druge gušterice neobičnih boja. Najlakše ih je za fotografiranje primamiti ostacima hrane na gornjem rubu velikog otočnog žala u zavali sa zapadne strane. Zanimljivo je ponašanje crne gušterice pred promjenu vremena, kada lijepo i stabilno vrijeme polako mijenja ciklonalno polje. Tada misteriozno nestanu u kamenim labirintima u podzemlju otoka i do ponovnog dolaska ljepšeg vremena se ne mogu vidjeti. Prije stotinjak i više godina ribari su tijekom boravka na Brusniku pratili ponašanje crne gušterice i prema tome odlučivali kada otploviti u sigurnost Visa. Kada i kako u ribolov na Brusnik?
Crna gušterica
Brusnik se nalazi na tromeđi istočne obale Sveca, zapadne obale Biševa i jugozapadne obale Visa. Tako ga je najlakše locirati, kada se s nekog od tih otoka traže njegove tamno sive hridi koje izviruju iz mora. U hidrometeorološkim uvjetima jače valovitog mora otočić se teško uočava s razine mora i na nekoliko nautičkih milja udaljenosti. U sumaglici zapjenjena mora konture se potpuno izgube. Udaljenost Brusnika od Komiže je trinaest, a od bližeg mu Sveca tek dvije nautičke milje. No kada more oko Sveca 'uskopa', te dvije milje postaju prevelika barijera. A Biševski kanal je tek posebna priča. Štoviše, ukoliko valove tjeraju snažni južni vjetrovi, s manjom se brodicom privremeno može skloniti jedino u privjetrini male zavale pred brusničkom plažom, pod zapadnom obalom Brusnika. Pokušaji plovidbe i spašavanja u Povlovom boku na Svecu često su završavali tragično.
Hrid koja dijeli plažu
Hridi i pličine u akvatoriju Brusnika
Iz podmorja Brusnika
Iz podmorja Brusnika
Plaža jedinstvene ljepote
Najveći dio dana u godini akvatorij Brusnika je teško dostupan ako se plovi iz daljih odredišta zbog snažnih zapadnih i južnih vjetrova koji su učestali u ovome dijelu viškog akvatorija. Ljeti je najdostupniji s obližnjeg Sveca, ali za povratak na Svetac, u Povlov bok, treba pričekati smirivanje svakodnevnog zapadnog vjetra. Nekada svakodnevni ljetni maestral posljednje desetljeće zamijenila je neugodna tramuntana. Ljeti je Brusnik dostupan svima koji s brodicom borave na Biševu. Do Brusnika se plovi za ranojutarnje utihe, a na Biševo vraća s poslijepodnevnim zapadnim vjetrom u krmu. Odlazak u ribolov u akvatorij Brusnika preporuča se tijekom lipnja i prve polovice srpnja, te u jesen, ali samo u danima stabilnog anticiklonalnog polja, sa slabim vjetrom.
Prilaz plićacima Brusnika je rizičan za sve brodice većeg gaza, pogotovo ako skiper ne poznaje dobro raspored posvuda razbacanih podmorskih grebena. Za lijepa vremena najsigurniji je iskrcaj u zavali na zapadnoj strani otočića. Tu se nalazi živopisna šljunčana plaža jedinstvene ljepote. Veliki oblutci nalik nojevim jajima tvore plažu neobične, svijetlo sive boje. Ove oblutke more stalno kotrlja i oblikuje u specifične i neobične forme. Brusnička plaža je posebna po još jednoj osobitosti. Na središnjem dijelu plaže iz mora izviruje hrid koja dijeli zavalu na dva dijela. U sjevernom dijelu zavale u moru buja život, bodljikaši, moruzgve, žarnjaci, puževi i sitna riba. Južni dio zavale je bez života - u moru je samo golo, neobraslo, kamenje. I morski ježevi na tom mjestu izbjegavaju naseljavanje.
Plaža na Brusniku
Pogled s Brusnika
Najviši vrh
Zapjenjeni Brusnik po tramuntani
Prirodni jastožeri
Sidriti se može pred plažom, na način da se sidro položi u smjeru dvije nautičke milje udaljenog Sveca, a pramčani konop veže za spomenutu hrid na središnjem dijelu plaže. Od plaže prema istoku gdje se nalaze neobični mali uski kanjoni vodi puteljak. To je središnji dio otočića, do kojeg se podzemnim procjepima probilo more. Pred tim kanjonima u tlu se nalaze prirodni bazeni ispunjeni morem. More u njima cirkulira kroz porozno tlo, pa su pogodni za čuvanje žive morske lovine. Nekada su ove prirodne bazene ribari s Visa i Biševa koristili kao prirodne jastožere čuvajući u njima danima ulovljene žive velike rakove. Bazeni su bili pregrađeni kamenjem po ribarskim družinama i prekriveni granama palme. Ukoliko je ribarenje trajalo
dulje, preko palminih grana su se postavljala stara jedra kako bi se održavala potrebna temperatura u jastožerama. Uz jastožere je za ljetnih vrućina uvijek stajao dežurni jer su rakovi imali običaj da se u najtoplijem dijelu dana sabiju nad otvorima kroz koje je dopiralo more. Time bi se onemogućila cirkulacija svježeg mora pa bi ugibali. Dežurni ih je premještao i ograđivao pristup otvorima kroz koje prodire more. Nekada se upravo zbog osjetljivosti jastoga na visoku temperaturu više lovilo u jesen i zimu.
Jastožere su danas prazne jer se odavno više ne koriste. Nekontroliran izlov velikih rakova u podmorju Brusnika tisućama posebnih vrša rezultirao je njihovim potpunim nestankom. Tek se u tami dubokih procjepa ponegdje mogu primijetiti ticala posljednjih brusničkih jastoga.
Napisao Neven Šerić, snimili Neven Šerić, Danijel Frka, Mladen Katavić, Robert Kramarić, Alen Soldo