Novi IGFA representative
za Hrvatsku
Novi IGFA representative
za Hrvatsku
Hrvatska ima novog IGFA representativa, poznatog ribiča Sašu Rakara, jednog od ponajboljih hrvatskih bigejmaša i čovjeka koji ribolovu daje cijeloga sebe, pa tako veliki dio svog vremena boravi na brodu Shiraz III. A da voli ribolov govori i otvaranje Maguro Pro Shopa, specijalizirane prodavaonice pribora i opreme za big game te ostale moderne discipline kao što su vertical jigging, poping…
IGFA representativ je predstavnik IGFA-e u pojedinoj zemlji, zapravo je ambasador IGFA-e kojemu je zadatak promicanje ribolova na sportski način te predstavlja poveznicu između klubova i središnjice IGFA-e. Saša Rakar je istinski zagrizao u ribolov, a da je tome tako potvrđuje njegova prodavaonica Maguro Pro Shop, također Corporate Member IGFA-e. Naš novi reprezentant ima itekako velikih planova kada je sportski ribolov u pitanju. Razgovarali smo s njim da vidimo koji su to planovi i koje sve akcije kani pokrenuti. Poznavajući njegova razmišljanja i energiju kada je ribolov u pitanju, ribiči i sam ribolov u Hrvatskoj više neće biti isti.
RNJ: Saša, kako se postaje IGFA representative?
Saša Rakar: IGFA ima, koliko je meni poznato, oko 300 representativa u cijelom svijetu i to su obično ljudi koji svojom prisutnošću i utjecajem u sportskom ribolovu mogu pridonijeti misiji IGFE u promicanju sportskog ribolova i očuvanju ribolovnog fonda te u edukaciji članstva u pogledu pravila sportskog ribolova i same sportsko-ribolovne etike. Idealni representative bi trebao biti vrsni sportski ribolovac, imati kontakte u ribolovnoj industriji te pohoditi natjecanja u sportskom ribolovu. Representative se postaje tako da prvi korak i nominaciju napravi netko iz same organizacije, a potvrda dalje ovisi o pismima preporuke koju daju klubovi, organizacije, ribolovni časopisi i dakako, sami članovi. Ja bih ovim putem iskoristio priliku i zahvalio se ljudima koji su mi omogućili da postanem IGFA representative. Prvo bih zahvalio čovjeku koji je član IGFA Board of Trustees, najvišeg tijela IGFA-e, gospodinu Neilu Patricku, utemeljitelju i vlasniku Australske kompanije Halco, zatim gospodinu Jean Jacques Ohayonu, representativu Izraela, gospodinu Gianfrancu Santoliniju, representativu Italije, legendarnom kapetanu Bart Mileru, vlasniku kompanije Black Bart, naravno časopisu Ribolov na Jadranu, IGFA klubu Big Omišlja i na kraju predsjedniku IGFA-e, gospodinu Robu Krameru, čiju sam
podršku dobio prilikom našeg posljednjeg susreta. Ima tu još par ljudi iz IGFA-e koje poznajem godinama kroz World Offshore Championship i koje sam upoznao prilikom posjeta IGFA stožeru na Floridi te im svima od srca zahvaljujem.
RNJ: Planovi?
Saša Rakar: Moj je primarni cilj povećati broj članova IGFA-e, biti mentor sportskim ribolovcima koji žele postati certificirani IGFA kapetani kako bi oni koji su u sportsko-ribolovnom i charter poslu imali bolji pristup IGFA članovima u cijelom svijetu, kojima je Hrvatska još neotkrivena ribolovna destinacija te IGFA programima oglašavanja u časopisu International Angler koji svaki IGFA član dobiva besplatno, bez obzira u kojem je dijelu svijeta i kolika je poštarina, te knjigu svjetskih rekorda koja se izdaje jednom godišnje i također je besplatna za članove IGFA-e. U tim publikacijama se nađe pregršt korisnih podataka o ribolovnim tehnikama i opremi. IGFA kapetan certifikat automatski znači i bolju cijenu koja se može postići za tu vrstu usluge. Također je važno da lobiram još IGFA represenativa radi što bolje pokrivenosti Hrvatske i povećanja članstva. Tu pogotovo mislim na kontinentalnu Hrvatsku i slatkovodni ribolov jer je IGFA najstarija i najveća organizacija svih sportskih ribolovaca, morskih i slatkovodnih. IGFA je začetnica i vlasnica jedine evidencije svjetskih ribolovnih rekorda i žalosno je da Hrvatska nije na karti kao destinacija na kojoj su mogući ulovi svjetskih rekorda jer imamo šanse za to u nekoliko kategorija u morskom ribolovu a za slatkovodni ribolov vrijedi isto. Imam u planu neke konkretne akcije i događanja po uzoru na inozemne, ali zasad prvenstveno radimo na članstvu. Svako tko poželi surađivati je dobrodošao jer ima posla preko glave. a i Ribolov na Jadranu bi trebao pomoći jer kao naš najjači magazin za sportski ribolov ima tu moć.
RNJ: Kako se tu uklapa Maguro?
Saša Rakar: Drago mi je da si me to pitao. Maguro Pro Shop je definitivno uspjela priča i to mi je drago jer je bilo stvarno rizično ići u specijaliziranu prodavaonicu pribora i opreme za ribolov na moru u ovoj krizi, i to u Hrvatskoj koja nije veliko tržište i već ima veliki broj prodavaonica. Mi smo krenuli u potpuno drugačiji koncept. Kod nas kupac dobije cjelokupnu uslugu - od kompletiranja opreme, namotavanja špaga i najlona, montiranja predveza i izbora varalica, do slanja na dobre pozicije koje s nama naši kupci nesebično dijele. Išli smo u izbor brandova koji su najbolje od najboljeg i ni u jednom nismo pogriješili. Naša internetska trgovina ima uz skoro svaki proizvod koji prodajemo video, ali ne samo tvornički nego i amaterske snimke kako i što ljudi love na pojedine modele štapova, rola i varalica. Sam izbor varalica mi je najdraži dio nabave jer mi nabavljamo samo najuspješnije i najlovnije varalice, bez obzira na proizvođača. I nije nam teško dobaviti i imati na lageru nešto što se teško nađe čak i vani. Dok internetske trgovine po svijetu oskudijevaju u najtraženijim artiklima, mi imamo npr. Xorusovog Patchinka, najtraženiju varalicu za brancina trenutno na svijetu. Dakle, nismo robovi jednog il dva branda da moramo imati sve modele od kojih su vjerojatno 80 posto neupotrebljivi na Jadranu. Boje varalica jednako tako biramo po iskustvu naših kupaca. Naš koncept je vrlo jednostavan ali ima manu zbog koje nije bilo nekih od najboljih svjetskih brandova kod nas - puno manja marža, što se kompenzira kroz činjenicu da se ti brandovi prodaju sami od sebe jer ih promoviraju najveći svjetski ribolovci. Internetska trgovina nam je odlično krenula i polako se svaki dan povećava broj naših kupaca izvan Hrvatske jer držimo najtraženije japanske brandove po povoljnijim cijenama od konkurentskih inozemni internetskih trgovina.
Na Facebooku imamo na današnji dan oko 7500 lajkova pa kada stavimo neku objavu to vidi strašno velik broj sportskih ribolovaca. Na našem Facebook profilu i na internetskoj trgovini stoji da smo IGFA Corporate Member i automatski nas istinski ljubitelji ribolova drugačije percipiraju. U Maguru ćemo svakoga vrlo rado educirati u pogledu IGFA misije, programa i beneficija za članstvo tako da Maguro i IGFA surađuju fantastično. Ja kao IGFA kapetan imam veliki krug kapetana s kojima kontaktiram i razmjenjujem iskustva i to bih svakako svima preporučio. Žalosno je da imamo samo nekoliko IGFA certificiranih kapetana, a sportfishing charter flota je sve veća i neki charteri ulažu puno u svoj posao, i to će im se zasigurno vratiti. Po mojoj procijeni, doći će do toga da će neki charteri pridobiti vrhunsku klijentelu jer to zaslužuju, a neki će i dalje prvenstveno loviti ribu, a gosti će im biti samo sponzori za gorivo. Ljudi koji znaju što žele od tog sporta jako dobro prepoznaju kvalitetnu ponudu i cijena im nije problem. Kod nas je problem manjak atraktivnih ribljih vrsta što se mora nadomjestiti kvalitetnijom ponudom ribolovne opreme na brodu i paletom ribolovnih tehnika koje gosti mogu upražnjavati. Jigging je recimo u strašnom usponu i ne samo da je produžio ribolovnu sezonu nego ju je proširio na cijelu godinu i to je odlično. Sada se samo treba predstaviti svijetu ulovima koji su repektabilni. Popping i spinning su svjetski hit i zasigurno će osvojiti svakog ribiča. Eto, neki dan je Vladimir Pezo, kapetan u Predator Charteru, ulovio krasnu tunu popping tehnikom i ja sam bio presretan. Ne zbog toga što sam mu prodao tu opremu, nego iz razloga što se on uvjerio da tehnika radi, a gosti na brodu su više nego uživali. Pezo je inače pionir novih tehnika i čestitam mu na ustrajnosti, i svakako na ulovima.
RNJ: IGFA i big game natjecanja?
Saša Rakar: Odgovor je jednostavan. IGFA je neprofitabilna organizacija koja se skrbi za očuvanjem ribljeg fonda kako bi se kapitalni primjerci lovili i u budućnosti natjecanja, a da bi bila uspješna moraju obrtati i novac, a to svakako nije dio IGFA misije, tako da IGFA ne sudjeluje ni na koji način u njihovoj organizaciji ili promociji. Recimo, organizaciju Offshore World Championshipa je prepustila Bonnier korporaciji, što je super jer su oni napravili spektakl. Ali isto tako IGFA opservira sva natjecanja koja prakticiraju njena ribolovna pravila i skoro da je nezamislivo natjecati se po nekim drugim pravilima.
RNJ: Dali se kod nas poštuju ta pravila?
Saša Rakar: Pa u većini slučajeva da. Naravno, uvijek postoje neki negativni primjeri.
RNJ: Možeš li reći koji?
Saša Rakar: Pa recimo, neke naprave koje ljudima služe da lakše vade tunu uz njihovu pomoć. Ali to nije neki veliki broj, a treba i ljude razumjeti, pogotovo ako se radi o manjim i neadekvatnim plovilima jer borba s velikom tunom iziskuje solidan napor i ljudi dobavljaju i smišljaju svakojake naprave da si olakšaju. To bi recimo trebalo, po meni, definitivno maknuti s natjecanja, a vjerojatno će ljudi i sami to napraviti kad izradimo popis stvari koje nisu IGFA legalne i pojasnimo i po stoti put ako treba IGFA pravila ribolova. Borbeni stolac je recimo IGFA legalan, a ja sam ga neki dan dao demontirati nakon deset godina ribolova iz fighting chaira.
RNJ: Zašto?
Saša Rakar: Iz puke obijesti. Ribolovna oprema strašno napreduje a špage, najloni i fluorokarboni su sve snažniji, a manji u dimetru, tako da se i riblji izgledi da pobjegne s udice svode na sreću. Eto, zato treba malo dodati drame i veća zabava je zagarantirana. Vjerojatno ću požaliti kad zagrize veća tuna, ali uvijek mogu nabaviti novi stolac.
RNJ: ICCAT i kvote za sportski ribolov na tune?
O ICCAT-u neka govore privredni ribolovci jer se njih to tiče. Meni je žao što nemamo kvotu za odstrel koje tunice i što se big game ribolov pretvara u stresnu igru mačke i miša s policijom i ribolovnom inspekcijom, ali to je cijena života po pravilima. Meni je OK da Italija ima veliku kvotu za udičare na tune jer barem znamo da je to moguće. Ne zanima me ni zašto je mi nemamo, ali me itekako zanima da ju na neki način dobijemo. Svakako ću probati lobirati kod Ministarstva turizma da pomogne Ministarstvu ribarstva oko toga. Naš administrativni aparat nije osjetljiv na sportsko-ribolovne vapaje i za sada se sve svodi na pozdravne govore prilikom otvaranja jednog big game turnira. Ne preostaje ništa nego vjerovati i nadati se.
RNJ: Mediteranean Tuna Chalenge?
Saša Rakar: To je priča u koju je Maguro do sada uložio dosta novaca i rađena je po uzoru na američke poslovne poduhvate. Ti ionako sve znaš ali možemo i pojasniti drugima. Maguro je osmislio turnir u lovu na tune po uzoru na jedan svjetski turnir u lovu na marline. Turnir je isključivo catch&release i održava se u jednome danu. Mjesto održavanja je cijeli Mediteran i dokazi o ulovima su isključivo video dokumentacija. Ta priča funkcionira savršeno jer postoje metode i alati da se izbjegne svaka mogućnost varanja. Potencijal je ogroman i u kontaktu smo s više Mediteranskih IGFA representativa i stvar polako napreduje. U organizacionom smislu, stvar je jednostavna! Maguro je vlasnik prava na turnir i nikakvi repovi nisu mogući. Angažiran je dizajner koji je osmislio logo turnira, prigodna ribolovna odjeća je u pripremi i turnir bi se trebao financirati iz tog dijela. Kotizacija će biti minimalna, a možda je neće niti biti. Nagrada bi za europske prilike trebala biti vrhunska, a o prestižu da ne govorim. Trenutno razmišljamo gdje ćemo postaviti bazu turnira, gdje će sve informacije stizati, a postoji interes, zasad, od jedne TV kuće za live scoring emisiju, ali sve je to još daleko od finiša. Nije uopće bitno da li ćemo to realizirati sada ili za par godina, bitno je sda bude na nivou. Moguće je i da prodamo ideju jer smo zaštitili prava. U biti nam je najveća zapreka isplata novčanih nagrada u smislu oporezivanja. Ono što je odlično jest da sponzori nisu upitni jer je potencijal reklame u svim mediteranskim zemljama velik. Ali prvo treba skočiti pa reći hop. Znaš da snovi nisu snovi ako nisu veliki.
RNJ: Ribolovni planovi Maguro ekipe?
Saša Rakar: Nažalost, ekipa nam je u rasulu zbog poslovnih obaveza, a Teo i Rok su pri povratku iz Komiže imali prometnu nesreću. Ekipirat ćemo se nekako sada za Vodice, a ako ne bude rezultata i odlazak ponovno u Kostariku otpadne, po zimi ćemo otići na neku egzotičnu lokaciju i naloviti se. Mene trolling na marline i sailfisheve jako pali, tako da je možda najbolje ponovno otići u Cabo San Lucas. Mislim da mi je tamo bilo najljepše. A tu doma, naravno još jedna Palagruža s ekipom Nava nautike i jigging sezona jesen-zima za koju se spremamo kao nikada. Već sada imamo neke modele jigova za koje znam da će rasturati, a s hiljadu postotnom vjerojatnošću mogu prognozirati da će Molixovi jigovi apsolutno biti najuspješniji, uz naravno provjerene Jigging Master i OTI modele. Šteta što Jigging Master više ne proizvodi Rocket jig jer je bio spektakularno uspješan, a naše zalihe Rocketa su slabe. Ali bit će svega, pa neka svako bira jer ulazimo u još pet jig brandova, i to svi iz top deset najboljih jigova. Jigging je zakon i meni je trenutno najdraža tehnika pa jedva čekam da počne ludilo čiji je epicentar zasad na Blitvenici, ali po informacijama naših kupaca planut će ludilo po cijelom Jadranu. Spremaju se svi, pa čak i oni kojima je naporno jigati cijeli dan. Oni kod nas nabavljaju električne role koje imaju jigging mode i savršeno su rješenje. Haha, imam i ja dvije koje ulaze u igru kada mi ruke počnu otpadati.
RNJ: Za kraj?
Saša Rakar: Koristim priliku i pozivam sve sportske ribolovce koji se žele priključiti IGFA organizaciji da se jave u Maguro Pro Shop ili da me kontaktiraju telefonom ili na mail sasa@maguro-fishing.com Benifiti članstva su daleko veći od članarine koja ima više nivoa, a starta s 15 američkih dolara godišnje. Jednako tako, svi koji žele postati certificirani IGFA kapetani neka se jave da im pomognem da dobiju licencu.
Razgovor vodio Mladen Marković, fotografije arhiva RNJ