Mytbusters – vertical jigging mit je istina

Teško je u ribolovu lomiti stare postavke, no tko se ipak odluči doživjet će čaroban svijet vertical jigginga. Dinamiku, napor, uzbuđenje i općenito skakanje adrenalina na tisuću doživio je poznati bigejmaš Saša Rakar, a o njegovom preobraćenju na poklonika vertical jigging zaslužna je i torba s jigovima urednika ovog časopisa, iz čije je kolekcije jedan postao stalni izložbeni primjerak na Shirazu III, a kako je to bilo, poslušajmo samog sretnog i spretnog ribiča

Kad je prije desetak dana  vremenska prognoza najavila ugodan vikend nije bilo teško odlučiti se i krenuti na brod i u ribolov. Jedina dilema  je bila koji način ribolova isprobati. Zimi još nije kraj, na tune ne smijemo(makar to sa sigurnošću ne znam a pitanje je dali znaju i oni kojima je to posao), za trolling na luceve nije vrijeme sve dok se ne počnu skupljati u veća jata i hraniti na površini, panula živim mamcem na Shirazu III nije ni opcija jer je najmanja brzina samo jednim motorom 4 nm te nam preostaje "jedino" ribolov bulentinom tj. ribolov na dnu sa usidrenog broda. Ta mi se ideja činila Ok sve dok nisam u društvu svog prijatelja iz Jezera Vladimira Peze došao na brak južno od Kornata i proveo pola dana bez ozbiljnijeg griza, čak ni promjena pozicije nije donijela ništa osim par malih kantora i kanjaca. Sto posto vjerujem u te pošte jer su tokom godina dale dane vrhunskog ribolova i ulova, pribor također nije razlog sumnje u uspjeh jer Tuberttinijeve gorile i Tatanke ne opraštaju ni najsitniji griz. Pošto su nam ribe dale voljno za druge stvari počela je na brodu stručna polemika što bi još mogli isprobati. Vlado me uljudno ali pomalo sa podsmijehom upitao zašto na brodu imam sedam, pazite ne jedan, nego sedam jigging vrhunskih kompleta jigging rola i štapova. Iskren odgovor bi bio da sam ribolovni shopingoholičar kao što i jesam, ali ja mu odgovorim nešto u stilu kao čekam da mi Mark Inoue (čitateljima poznat kao autor članaka o jiggingu) dođe malo pokazati kako se 

to radi i kad on nešto značajno ulovi onda ču i ja cjele dane mlatiti štapom gore dole po Jadranu. Naravno nisam ja bas neupućen, iza mene je cijela zima na Internetu i zavidna zbirka DVD-a o tome. Iskreno jigging me svrbi već par godina. Nije da nisam isprobavao onako potajice sam, a bilo je i ulova, pala je škarpina na lucanus, luc na vertical jigging, čak i mali brancin dok sam u marini sa broda isprobavao neki novi jig za jabučke skuše koje ne praštaju ni praznoj udici. Bilo je i nekih trganja koje smo u mašti pripisivali kirnjama a možda su samo bile stare mreže ili konopi izgubljenih sidara po braku koji kad zapnete dozvole da ih malo nategnete i cimate po braku ali na kraju ostajete bez udice. Znao sam ja da ga treba bacati tunama pogotovo kad slijede ulovljenu. Ne znam, jednostavno možda nisam imao drskosti da dođem na pozicije među panulaše koji umorni od noćnog lova lignji za živu ješku čekaju da im zubaci i gofi izudaraju ruke olovima viške panule. Pa oni ne priznaju ni štap u ribolovu a kamoli manijaka koji bi pred njima komadom željeza i cimajući štapom gore dolje i tresući kao da ga udara struja prevario gofa ili cara. Lagao sam valjda i sebe i Mladena Markovića koji mi je dao torbu sa pedesetak najnovijih jigova da ih isprobam a ja sam mu odgovorio kao nema frke, donijeću ti i slike ulova. I tako, da se ja vratim na brod, odlučimo ja i Vlado pospremiti Tuberttinije i gas prema Žirju na poziciju gdje se u zadnje vrijeme love gofovi, zubaci i pagri svim mogućim alatima.

Bacaju se tu samice sa živom ješkom, parangali, drifta se na velikoj dubini mrtvim ili živim lignjama (uzgred budi rečeno,prošle zime smo Vlado i ja tom tehnikom ulovili pagra od desetak kila), a mreže neću ni spominjati. Nije se bilo u toj našoj situaciji, cjelodnevne žalosti od ribolova, teško odlučiti na jig. Mogli smo recimo  početi moliti ili prestati, jer uvijek u podsvijesti molim za ulov. Na poziciji bonaca i nekoliko ribara u svom poslu. Vlado uzima Stellu 10 000 i odlučuje se za vertical jigging te počinje posao zavidnom tehnikom. Ja počinjem ribolov novim Jigging Masterom i Abu Revo Toro rolom za light jigging i jigom Daiwa inchiku pirates. Inchiku jig je inače jako interesantan (na youtube-u čete naći fantastične podvodne snimke inchikua u akciji) jer je pravi allround jig, s njim možete kao i kaburom praviti lagane gore dolje pokrete pri dnu, a nećete pogriješiti ni ako ga naglo povučete vertikalno te ga u bilo kojem momentu zaustavite, lepršanje silikonske suknjice u kurentu isprovocirat će svaku ribu na griz. Inchiku je toliko smrtonosan da je upitna i njegova legalnost. Šala! I tako dok ja inchikuom kosim pauke, morsku mačku, kanjce čak i hobotnicu s 80 m dubine Pezo marljivo diže i spušta vertical jig. Nije meni trebao njegov krik uzbuđenja da saznam da ima veliku ribu na štapu. Previše sam puta čuo to zujanje kočnice na Stelli kao kod pčele, da mi  ne bi bilo jasno da je riba prava. Gledam ga, oči su mu se iskolačile, lažno mi nudi štap da ja vadim ribu, osjećam njegovo olakšanje kad to naravno 

odbijam. Naravno osjećam i ja navalu adrenalina i nagle pameti, ipak je to na Shirazu. Vlado sve radi super, pravi je to ribar, osjeća da treba dati malo kočnice da se riba ne dočepa dna i prepili spectru o neki kamen ... Stelli to nije problem,uspješno je nasukala već par tuna i zuji besprijekorno. Kao što sam već i pisao očita je ljubav mene i tih Shimanovih igračaka. I nakon desetak minuta borbe prekrasni obrisi gofa naziru se ispod trupa,uzimam kuku i to je to. Slavlje je veliko. Čuli smo mi puno o ulovima na jig, vidjeli još više na slikama i snimkama ali nikad nikoga uživo na svom brodu pa i na susjednom(svaka čast Bori sa broda Svetac i njegovom zubacu na jig u Komiži prošle godine). Svaka čast i svima Vama kojima su ulovi na jig svakodnevnica ali nam je ovo kao u Mythbustersima dokaz da je mit istinit, a i Vama ćemo dokazati u nastavku da smo sad i mi kao Vi pa je to i nama svakodnevnica. Sve ostalo do mog povratka u Zagreb je nebitno za priču osim juhice, carpaccia i gof stekova u Tereži u Tisnom. Još pri povratku pada dogovor da sad to treba ponoviti i potvrditi. Dok ja u Zagrebu dogovaram sa Andrijom i Mišurom novi ribolovni poduhvat, Vlado već stavlja jigging u ponudu svoje Fishing charter tvrtke Predator. Ja sam još od cedar plugova zaljubljen u ribolov umjetnim mamcem i u kombinaciji sa pravom fizičkom rekreacijom kakav je jigging mislim da je to najbliže sportu što se u ribolovu može biti.

Da se odmah prebacim na sljedeći vikend i evo nas opet u Jezerima ali sad isplovljavamo pod kapetanskom palicom Andrije Gudeljevića na njegovom Iglanu. Mišura, Pezo i ja spremamo pribor ... da pribor ... sad su tu Accurate, još Stella, tri četri Ryobi Safarice, Maria štapovi, Trevale, Jigging Masteri ... haha nisam ni ja znao za te shopinge. Vade se kabure i to profi pac lucanusa, profi pac butterfly , williamsi, jigovi ... naravno kao oko u glavi čuva se i najvažniji  Markovićev jig kojim je ulovljen prvi gof i koji mu, da to i u novinama objavim ... ne vračam ti ga ... neću vratiti jer ima počasno mjesto. Isplovljava se naravno prema Žirju u solidnu tramontanu. Prvi vertical jig koji je Andrija spustio na osamdesetak metara donio je lijepog pauka na krmu Iglana i to je bilo to od vertical jiginga za taj dan jer zbog tramontane ništa više nije bilo vertikalno. Inchiku i kabure su pokosile svu silu kanjaca, a Mišura je na lucanus kaburu izvadio lijepu hobotnicu. Inače moj je favorit inchiku pred kaburom jer kabura više zapinje za dno tako da nas je brzi drift po tramontani koštao par lucanusa i jednog inchikua. Ja sam na inchiku imao jaki griz koji je nakon par minuta drila i nakon što sam ribu doveo na pola dna rezultirao ispadanjem ribe. Riba je jako pumpala i izvlačila lijepo s role i teško nam je reći koja je vrsta jer inchiku stvarno napada sve živo. Ja lično mislim da se radi o pagru i da su udice koje serijski dolaze na kaburama i inchikuima premale te ih mijenjam čim nabavim odgovarajuće veće. Vjetar i valovi su nas poslali u bonacu uvale Stupica gdje smo uz tzv. inchiku peku, koju nam je pripremio Mišura i dobro vino proslavili rodjendan kapetana Andrije, što nam u komforu 16 metarske Riviere nije bilo teško. Jutro ... kavica, bonaca, sunce i ne treba od života ništa više ... ali bilo je. Na poziciji uvjeti fantastični, jigga se ... ništa spektakularno ali paukovi skaču na pridnene jigove i dosadni kanjci u nemogućem broju i na svim dubinama po dnu. Ja mijenjam rolu i uzimam svoju ljubimicu Stellu 20000 i Ocean Xxtreme Jigging rod sa Molix Jigom kojeg sam malo nadogradio stavljajući mu silikonsku lignjicu ispred udice. Rola radi savršeno i jig se vrača sa 80 metara strelovito uz brze trzaje štapom. Da budem iskren jigao sam tri sata uz 

male odmore i za to vrijem imao sam samo jedan udarac koji je iskrivio vrh udice ... dali je to bio kamen ili riba nisam siguran ali bi se zakleo da sam jig već digao desetak metara od dna. Ali znate kako je to kad postoji sumnja u tehniku općenito, nedostatak iskustva isl. Bolje da ja kažem da je kamen nego neko drugi da to jedva dočeka. Uz takav trud i upornost vjerujte nagrada mora doći i došla je. Dižući jig vertikalno i s kratkim trzanjem štapa negdje na pola puta do površine udarac ... i to kakav ... riba mi je umalo istrgnula rolu iz ruke. Stella i ja u čudu ... riba skida gadno, na prvu mislim da je tuna jer samo ona tako može izvlačiti i uz tako stisnutu kočnicu. Ali čekaj malo nismo mi od jučer, neću dozvoliti ribi da dosegne dno i da ju moram oplakivati do kraja života ... dodajem još kočnice i sad štap odjedanput ima onaj nemogući luk, kad mislite da će puknuti a sa spectre otpada boja i čini Vam se da će puknuti svaki tren. Ali ništa od toga se neće desiti, jer ako u nešto imam povjerenja to je u svoju opremu, čvorove i konekcije. Tu moram napomenuti da između špage i fluorokarbona vežem isključivo bobina čvor koji se radi onom super inteligentnom spravicom Jigging Mastera. Uglavnom poslije dodavanja pritiska na ribu njeni bjegovi su postali kraći i rola je došla na svoje. Kod Stelle me uvijek fascinira kako brzo privuče ribu dok strepim od neizvjesnosti. Pogled na gofa koji je kao tuna umoren stigao kao na pladnju ispunio me za dugo vremena. Mi smo mit potvrdili kao istinit, sebi i onima koji još sumnjaju. Jig radi i to je....o radi!!! Nakon toga više nije bilo akcije do Pezinog griza kad je pukla špaga na udici. To su sve stvari koje smo mogli izbjeći jer još od panula koje sam kupovao gotove pa su se otvarale slabo napravljene konekcije provjeravam svaki spoj. Eto u euforiji oko jigganja to sam propustio, zato to učinite vi obavezno! Ne vjerujem da je neki Kinez koji to veže uvijek skoncentriran. Za kraj sjetite se da je sad zima i da bi riba u narednim periodima trebala bolje raditi, zato su ovo krasni znaci i najave uzbudljivih ribolova ovom još relativno nerasprostranjenom tehnikom. Pozdrav i uživajte u jigganju kao što ću i ja!