Ribolovni feljton
Sušac IV dio
U prošlom nastavku smo ronili do jezera na Sušcu, a sada nastavljamo s ove pozicije, u smjeru zapada. Morsko dno se dalje strmije ruši, a salpe, picevi i po neki manji gof susreću se neposredno pod obalom. Strme litice dominiraju i na većem dijelu zapadne obale otoka, no tu su dubine uz obalu manje, a mnoštvo je i obraslih podmorskih odrona u čijim se labirintima skriva šarag, kavala i tabinja. Ovdje se dobro lovi i trlja. Više je pozicija na kojima je moguće sigurno sidrenje, a nalaze se najjednostavnije prateći rubove otočnih rtova. Na ovoj poziciji se može vidjeti i neobičnu vrstu jadranskog morskog ježa iznimno dugih bodlji. Odroni obrasli morskim cvjetnicama privlače mnoštvo ribe koja se tu hrani. Među stijenama je čest stanovnik i murina. Jata trlji se zadržavaju na najgušće obraslim dijelovima, a pri dnu podmorskih odrona drže se škarpine, kirnje i ugori.
Podmorje s južne strane otoka posebno je atraktivno, no efikasan ribolov je ovdje moguć samo za utihe, pa se lovi niz struju. Modri ponori započinju neposredno pod obalom otoka, a na rijetkim mjestima se iz dubine podižu kameni tornjevi oko kojih se zadržavaju mnoge plemenite riblje vrste. Jata šargi i kantara se naziru u plavetnilu, a dublje se u zidovima skrivaju kirnje.
Rt pod svjetionikom, Trišćavac, nastavlja se u podmorju strmim grebenom u kome se nalazi duboki usjek koji se spušta 25 metara u dubinu. Širina usjeka varira od 1,5 do 2,5 metra. Greben s usjekom gusto je obrastao podmorskim cvjetnicama, a posebno su dojmljive crvene i žute gorgonije. Uz ovaj usjek se susreće zubaca i kirnju. Podmorski bezdan pod Trišćavcem oduvijek je privlačio i izazivao ronioce da zarone još dublje niz njegov zid. Neki od njih su, na žalost, zauvijek ostali u ovom modrom bezdanu. Sredinom sedamdesetih godina XX. stoljeća ovdje je JNA provela eksperiment u kome su sudjelovala trojica iznimno obučenih vojnih ronilaca. Zaronili su na ovoj poziciji s čistim kisikom želeći iskušati krajnju granicu koju organizam može podnijeti, a da pojedinac ostane priseban zbog halucinacija. Jedan od njih prekinuo je uron na vrijeme i vratio se na površinu. Tijela druge dvojice nikada nisu pronađena. Na ovaj nesretni događaj danas podsjeća siva isklesana spomen ploča u stijeni rta Trišćavac. Bogatstvo i raznolikost flore i faune u podmorju Sušca čini ga posebnim i u odnosu na obližnji arhipelag otoka Lastova. Hobotnice, sipe, šargi, pici,
Odroni na nekim dijelovima završavaju morskim ponorima, nad kojim rubovima se dobro lovi gofa i palamidu. Ušate se zadržavaju oko većih golih stijena pod obalom, skrivajući se tu od većih morskih predatora koji ih progone. Čitava zapadna obala i podmorje Sušca slične su konfiguracije, a odroni su rjeđi južno od Bile ponte do južnog rta Sušca – rta Kanule. Neposredno pred rtom Kanula još je jedna dobra ribolovna pozicija nedaleko obale. Dubinomjerom će se lako locirati dvije velike stijene okruglastog oblika. Tu riba izvrsno radi u poslijepodnevnim satima i noću. Na cijelome ovome potezu smjenjuju se duboki podmorski rtovi koji na nekim mjestima završavaju šupljikavim gromadama. Na tim pozicijama su česte tabinje velikih dimenzija, dulje od 60 cm, težine i do četiri kilograma. Dok se takav primjerak izvlači na odmetu, lako se prevariti da se radi o kirnji.
Prolaz u Trišćavac
Velike Tabinje
Škarpuni
Iz podmorja
komarče, zubaci, škarpine, kavale, tabinje, kirnje, i druge vrste se susreću gotovi na svim pozicijama. Šume crvenih, žutih i višebojnih gorgonija nestvarnom igrom boja upotpunjuju dojam jedinstvenih podmorskih vrtova. U kasnu jesen i tijekom zimskih mjeseci obalama Sušca se približavaju lignje, a za njima dolaze velike pelagijske vrste koje se određeno vrijeme zadržavaju pod strmim liticama otoka.
Duge zvjezdane noći koje odzvanjaju lomljavom valova, duboko pod liticama Sušca bilježe trenutke u vječnosti kod svakog namjernika ovome udaljenom pučinskom otoku koji se odvaži tu prenoćiti i provesti nekoliko dana. Sigurno sidrište na Sušcu ljeti, za stabilnog vremena, su sve plitke uvale na istočnoj strani otoka.
Uz otok Sušac vezane su mnoge priče i legende. Jedna od njih ispričana je i u filmu Lordana Zafranovića „Ujed anđela“. Priča je to boemu – nautičaru lutalici koji je jedrilicom obilazio pučinske otoke, zavodio žene svjetioničara i davio ih tijekom ljubavnog čina. Za razliku od te legende, istinita je jedna druga priča o dvojici podvodnih ribolovaca iz Splita. Nakon uspješnog ribolova noću su se zaputili sa Sušca prema Paklenim otocima. Jedan od njih je otišao malo odspavati u kabinu, a drugi je ostao na kormilu spore brodice. Kada se nakon nekog vremena kolega izvukao iz kabine, za kormilom nije bilo nikoga. Angažirana je potraga, no tijelo nestaloga nikada nije pronađeno.
Zanimljiva je i priča podvodnog ribolovca Špira Drnasa, koji se zatekao u podvodnom ribolovu na Sušcu jedne davne nedjelje sedamdesetih godina XX. stoljeća, kada je veliki potres pogodio Crnogorsko primorje. Prema njegovom svjedočanstvu, tijekom toga jutra, par sati prije potresa, riba je naprosto nestala iz podmorja Sušca. Kao da je predosjetila potres. Sve je pod morem izgledalo mrtvo, ukleto, kao nakon kakve katastrofe. Jezivi dojam je pojačavala i grobna tišina, jer je more bilo potpuno mirno, bez najmanjeg vala, što je na Sušcu rijetkost. Tada se začula iznenadna podmorska udaljena grmljavina, kao da je pod morem u dno udarilo neko veliko nebesko tijelo. Nakon toga uslijedio je snažni plimni val koji je iznenađenog Špira odbacio prema obali te ga nakon toga povukao u dubinu. Sreća i iskustvo Špira su spasili od utapanja.
Jednom drugom prilikom uz istočnu obalu Sušca u širini nekoliko metara i visini gotovo jednog metra pod morem nakupila se nevjerojatna količina meduza, ostavljajući dojam kao da se po njima može prošetati do obale.
Spomen pločica
Skrovišta
Kirnje
Pored tih morskih priča i legendi uz Sušac su vezane i neke druge, lijepe i manje lijepe priče i legende. Neke smo ispričali u ranijim nastavcima, a priču o Sušcu završit ćemo jednom ljubavnom legendom. Priča je to o muškarcu i ženi, čija se ljubav rasplamsala prilikom njihova susreta upravo na ovome svjetioniku. Budućnost im je ranije već bila zapisana, jer je ona bila vjerena za drugog, a on je već bio oženjen. Osjećaji koji su ih preplavili bili su toliko intenzivni da su u deliriju ljubavi i zanosa zbog nemogućnosti da zauvijek ostanu zajedno na svom otoku ljubavi skočili s vrha litice pod svjetionikom u more… I za njima, navodno, noću plaču klaukavci.
Sve te priče svjetioničari prepričavaju s koljena na koljeno namjernicima i turistima koji ljeti dolaze na sedmodnevni boravak u uređeni turistički apartman. Kada se pođe na počinak, zvukovi u dugim i pustim hodnicima velike svjetioničarske zgrade utihnu. Ako se tada odškrine teške drvene kapke na prozorima, možda će se u huku mora koje se lomi pod liticom i neobičnom glasanju klaukavaca razaznati dječji plač. Plače li to i danas neutješna duša onog nesretnog umorenog novorođenčeta?
Južne obale
Sjeverne obale
Zapadne obale
Neven Šerić
Fotografije: Carli Andrija, Crček Andrej, Frka Danijel, Katavić Mladen, Kramarić Robert, Petričić Ratko, Šerić Ela, Šerić Neven, Židanik Mojca.