Podvodni ribolov
Hobotnica u podvodnom ribolovu
Glavonožac o čijoj je biologiji puno toga poznato. Snažni krakovi s dva reda hvataljki koji je razlikuju od muzgavca, velika glava sa upadljivim očima, mlazni pogon, crnilo za obranu i ukusno meso ispod peke. No osim navedenih očitih činjenica i ribarskih pretpostavki, o njenom življenju i migriranju je još mnogo toga neistraženo
Zahvaljujući ekstremnoj otpornosti i prilagodljivosti može obitavati na bilo kojem terenu i dubini. U prehrani nije nimalo izbirljiva pa je lovac, sakupljač i strvinar. Ne libi se napasti niti predatore na čijem je meniju inače ona sama, poput malih primjeraka murina i ugora. Drugi glavonošci su joj također česta delicija, a u nedostatku hrane sklona je i kanibalizirati manje primjerke svoje vrste. Hobotnica jako brzo raste pa je njena populacija, s obzirom na istrijebljenost drugih morskih organizama, i dalje brojna. Opstanaku joj pomaže mogućnost regeneracije krakova koje izgubi u napadima grabežljivaca.
Podvodni ribolov
Hobotnica u podvodnom ribolovu rijetko predstavlja ciljanu lovinu pa se uglavnom lovi slučajno ili usputno. Razlog tomu je lakoća lova, odnosno neatraktivnost lova. Lov na hobotnicu u podvodnom ribolovu se teško može smatrati izazovom, ali je svejedno korisno spoznati parametre koji povećaju šansu za njenim ulovom, jer ni jednu lovinu ne treba podcjenjivati. Pronalazak hobotnice tijekom podvodnog ribolova zahtjeva puno više vještine nego samo njeno vađenje jer je potrebno poznavati
njenu biologiju, migracije, rupe i terene da bi lov bio uspješan.
Pri lovu hobotnice potrebno je paziti da se ne prijeđe zakonski dozvoljena dnevna količina. Hobotničino meso izuzetno je teško pa je vrlo lako prijeći legalnu kilažu, što je jedan od razloga zbog kojih neki podvodnjaci uopće ne love hobotnicu. Čak ni kada slučajno nabasaju na nju. Podvodni ribolov je u sportskom ribolovu najuspješnija tehnika za lov hobotnice. Hobotnica se osim puškom u sportskom ribarstvu uspješno lovi vršama i potezanjem umjetnih rakova ili drugih varalica po dnu.
Tereni
Kako sam već naveo može se pronaći na svim konfiguracijama terena. No naravno da postoje određene vrste terena koji joj pružaju veću količinu hrane, bolje zaklone, manje neprijatelja u okruženju, lakši mrijest i slično, pa će je na takvim terenima biti u većoj količini. Tako se hobotnicu najuspješnije traži i pronalazi na terenima koji su blago polegnuti od samog kraja pa do većih dubina. Na takvim se konfiguracijama obično mogu pronaći kamene ploče pod koje će se potkopati i uspješno skriti. Hobotnica voli blizinu posidonije jer iz nje može vrebati sitnu ribu i uspješno pronalaziti rakove koji su joj posebna poslastica. Ukoliko je teren građen od većih gromada hobotnica će biti u manjem broju jer su gromade odlično skrovište za ugore, murine i škrpine koje su im najčešći neprijatelji. Hobotnica ima brojne neprijatelje zbog svog mekog i kaloričnog mesa. Zato će prisutnost predatora uvelike utjecati na hobotničin odabir terena. Osim već navedenih neprijatelja, hobotnica je prava poslastica kirnji, zubatcu i rijeđe komarči. Ta spoznaja može podvodnom ribolovcu uvelike olakšati prepoznavanje terena na kojem neće biti hobotnice, pa ukoliko ribolovac primjenjuje ciljani lov, može promjeniti poziciju.
Hobotnica će svoje skrovište gotovo uvijek graditi na prijelazu između kamena i pijeska koji joj pruža mogućnost da se ukopa. Rijeđe se hobotnicu može pronaći u kamenim pukotinama ili rupama iskopanim samo u pijesku. Hobotnica voli i brakove pa često pronalazi skrovišta na samom njihovom vrhu.
Pješčani tereni privlače hobotnicu jer tu može pronaći velike količine školjaka kojima se hrani.
Hobotnicu se rijeđe pronalazi na strmim terenima, dok je na zidovima gotovo uopće nema. Razlozi njenom izbivanju sa strmih terena su prisutnost većeg broja neprijatelja na takvim područjima, manja preglednost i manje sigurnih skloništa.
Ukoliko se hobotnicu traži na pučinskim otocima i otočićima, lakše i više će se ulovit na stranama okrenutim prema otvorenom moru, kao uostalom i većinu druge ribe. Razlozi mogu biti različiti, stalan priliv hrane, veća cirkulacija mora te široka pučina koja garantira priliv novih hobotnica koje su u potrazi za hranilištima ili pozicijama za mrijest. Taj priliv novih hobotnica najčešće se odnosi na manje primjerke jer oni imaju veću tendenciju cirkuliranja te boravka izvan rupa. Veći primjerci više vole pronaći mirnu i sigurnu rupu u kojoj će boraviti, hraniti se i izmrijestiti.
U zatvorenim kanalima hobotnica se puno prije izlovi jer nema priliva novih hobotnica s dubine. Ta pojava više je izražena u kanalima u kojima je dozvoljeno kočarenje jer koča polovi hobotnicu na dubini pa nema odakle doći.
Svaka vrsta terena zahtjeva od podvodnog ribolovca da ga pregledava temeljito, pažljivo i s velikim brojem podrona. Hobotnici ne pogoduju izvori slatke vode, odnosno bočata voda i trajno mutna područja.
Prije oplođivanja jajašaca, u periodu prije samog mrijesta može se naići na dvije hobotnice koje borave zajedno. Tada se mužijak obično nalazi ispred rupe i spreman spreman svojim tijelom zaštititi ženku koja je u rupi. Vrlo rijetko krajem zime ili početkom proljeća moguće je naići i na izniman prizor kada hobotnice isprepletu krakove i zavuku ih jedna drugoj pod 'muju', odnosno glavu. Radi se o oplođivanju pa je jako važno da se takve hobotnice ne lovi i ne uznemirava. Hobotnici je mrijest jako osjetljivo razdoblje, uostalom kao i svakom drugom živom biću. Za hobotnicu se zna da polaže jaja u rupe u kojima boravi. Nakon polijeganja jaja iz rupe ne izlazi pa se taj period ni ne hrani. Tada ulovljene hobotnice budu pomalo atrofirane i manje kvalitetne za jelo. Hobotnica iz svoje rupe tijekom mrijesta ne izlazi jer su njena jajašca posebna delicija za sitnu ribu pa ih na taj način štiti. Pirke, kanjci, kantari, špari, knezi ali i druge
Mrijest
vrste sitnijih riba obožavaju se hraniti hobotničinom ikrom. Zbog brojnih neprijatelja hobotnica ponekad u rupi ostaje toliko dugo dok ne iscrpi sve svoje zalihe hrane i energije pa u rupi i ugiba. Unatoč ugibanju, hobotnica takvim zaštitničkim nastupom vrlo uspješno osigurava produljenje svoje vrste. Nije sasvim sigurno da li je hobotnica u stanju preživjeti više ciklusa mriješčenja ili samo jedan. Najvjerovatnije se radi o situaciji na određenom terenu na kojem se mrijesti, odnosno da li joj teren pruža mogućnost dolaska do hrane bez izlaženja iz rupe ili ne. Za podvodnog ribolovca može biti pomalo frustrirajuće kada tijekom lošeg ribolovnog dana naiđe na veliku hobotnicu, a ona bude krepana. Bilo kako bilo, svaki podvodni ribolovac koji se smatra pravim sportašem, hobotnicu u mrijestu će ostaviti da obavi svoj ciklus do kraja i neće je loviti.
Migracije
Prije oplođivanja jajašaca, u periodu prije samog mrijesta može se naići na dvije hobotnice koje borave zajedno. Tada se mužijak obično nalazi ispred rupe i spreman spreman svojim tijelom zaštititi ženku koja je u rupi. Vrlo rijetko krajem zime ili početkom proljeća moguće je naići i na izniman prizor kada hobotnice isprepletu krakove i zavuku ih jedna drugoj pod 'muju', odnosno glavu. Radi se o oplođivanju pa je jako važno da se takve
Hobotnicu se može pronaći na svim dubinama koje se pregledavaju u podvodnom ribolovu, bez obzira na ribolovnu tehniku. Kod hobotnice ne vrijedi pravilo da će se na većoj dubini loviti veći primjerci. Nerijetko se nalaze hobotnice od pet ili više kilograma u samo metar mora. Ipak na određenim dubinama hobotnice će biti više u različitim dijelovima godine. U ljetnom dijelu godine u podvodnom ribolovu ćete rijeđe sretati hobotnicu, a oni primjerci koje svejedno pronađete bit će na većoj dubini te manjih dimenzija, najčešće premalih za lov. Hobotnica u jesen počinje više prilaziti plićacima, no i dalje se susreću primjerci koje bi bilo nemoralno izlovljavati. Kako se približava zima, moguće je pronaći i veće primjerke, no još uvijek
hobotnice ne lovi i ne uznemirava. Hobotnici je mrijest jako osjetljivo razdoblje, uostalom kao i svakom drugom živom biću. Za hobotnicu se zna da polaže jaja u rupe u kojima boravi. Nakon polijeganja jaja iz rupe ne izlazi pa se taj period ni ne hrani. Tada ulovljene hobotnice budu pomalo atrofirane i manje kvalitetne za jelo. Hobotnica iz svoje rupe tijekom mrijesta ne izlazi jer su njena jajašca posebna delicija za sitnu ribu pa ih na taj način štiti. Pirke,
Dubina
uglavnom na većim dubinama, dok će se u plićem moru susretati, uvjetno rečeno, srednji primjerci. Krajem zime počinje oplođivnjanje. Tada se mogu susresti u parovima i na gotovo svim dubinama, a najčešće se nalaze na dubini od pet do petnaest metara. Kada završi mrijest počinje polaganje jaja i najveće hobotnice tada prilaze kraju. Proljeće je pred vratima i hobotnice će prije ljetnog povlačenja biti još vrlo kratko. Tada ih je brojčano već puno manje, ali mogu biti vrlo plitko i love se najveći primjerci. Po toj šabloni mogu se pratiti veće količine hobotnice, no pojedinačne primjerke moguće je pronaći na bilo kojoj dubini u bilo koje doba godine, tako da je za hobotnicu zaista teško odrediti lovno pravilo po pitanju dubine.
Lakše pronalaženje
Iako može zvučati čudno, hobotničina prehrana može biti važan putokaz pri potrazi za njom. Velik apetit i brz rast i razvoj zahtjevaju od hobotnice da se puno hrani. Pošto su joj posebna poslastica rakovi i školjke, hobotnica će kod hranjenja iza sebe ostaviti velike količine 'smeća'. Ljušture od školjki i puževa te oklopi rakova sigurni su pokazatelji prisutnosti hobotnice. Postoje brojni drugi morski organizmi koji imaju sličnu prehranu kao hobotnica pa mogu ostavljati i slične tragove pa ih je potrebno znati pravilno prepoznavati i iščitavati. Hobotnicu je najlakše pronaći kada svoju 'kućicu' ogradi ljušturama školjaka, te takvu nije teško prepoznati. Puno je važnije primjetiti tragove koje hobotnica ostavlja u blizini svog skrovišta pa ih slijediti do same rupe i hobotnice. Razbacane ispražnjene ljušture na području od nekoliko desetaka kvadrata morskog dna mogu biti indikator da je hoba u blizini. Da bi bili sigurni da se radi o hobotničinim 'ostacima', potrebno ih je pažljivo
promotriti. Prilikom hranjenja hobotnica ljušture školjaka ili rakova ostavlja gotovo savršeno čistima, s obje strane. Ne ostavlja ni najmanju trunku hrane, jer svojim pipcima može doprijeti do svih mjesta, te otklanja travke i sve druge nečistoće koje se mogu nakupiti na stijenkama školjke ili kućici puža. Tako očišćeni ostatci zasigurno su hobotničini pa je potrebno povećati pažnju. Važno je pratiti i raspored samih ostataka. Što su ostatci zbijeniji, hobotnica je bliže, ako su raštrkani hobotnica ne mora biti u nepostrednoj blizini.
Veća količina ostataka ne mora značiti veću hobotnicu jer su i male hobotnice izuzetno proždrljive, no veličina samih ostataka mjerilo je veličine hobotnice u blizini. Ukoliko su se nove trave i alge počele hvatati po ostatcima vrlo je vjerovatno da je hobotnica s tog mjesta otišla ili je prethodno ulovljena pa nije potrebno trošiti energiju i vrijeme na traženje.
Hobotničine rupe drugačije su od rupa u kojima boravi riba. To moraju biti uski procjepi s malim ulazima i prostorom dovoljno velikim samo za hobotnicu, bez mogućnosti ulaska i boravka drugih organizama. Hobotnica svoju rupu također zatrpa kamenčićima koje sakupi u blizini te ostatcima školjaka koje pojede, zbog čega ju je lakše uočiti. Za razliku od ribe hobotnica sebi najčešće iskopa svoju rupu u pijesku koji se spaja s
Rupa
kamenom. Rupa će često imati dva ulaza zbog cirkulacije mora. Ako se nalazi na povoljnom mijestu u jednom iskopanu rupu uvijek će se vraćati druge hobotnice, pa je dobro pamtiti lokacije na kojima ste pronašli hobotnicu. Izlovljavanje hobotnice modrom galicom, šamponom ili vapnom, osim što je strogo zabranjeno i kažnjivo, uništiti će rupu u koju se hobotnice redovito vraćaju, te tako smanjiti mogućnost za lovom.
Kada ju pronađete
Hobotnica može biti višestruko veća od ulaza u svoju rupu. Mekano i sluzavo tijelo, bez kostiju omogućava joj da se zavlači na mjesta na koje ribe na mogu.
Budući da je hobotnica vrlo rijetko izvan rupe može doći do brojnih komplikacija prilikom njenog vađenja. Krakovi s velikim brojem pipaka omogućavaju joj snažno prijanjanje uz stijeke rupe u kojoj boravi pa vađenje može biti gotovo nemoguće. Slaba točka hobotnici je glava. Kada se vuče za glavu otpušta stisak krakovima i uspješno izlazi iz rupe.
Hobotnica nema strah prema podvodnom ribolovcu pa će nerijetko sama izaći iz rupe kada se podvodni ribolovac približi.
Potrebno je biti pažljiv ako se hobotnicu iz rupe izvlači harpunom jer može doći do krivljenja harpuna ili pucanja pera na istom. Kada je hobotnica pogođena ostima lako se može skinuti jer se mekano meso lako trga i prelazi preko zubaca ostiju. Iz tih razloga hobotnicu je često najlakše iz rupe vaditi
samo rukama ili uz pomoć noža. Dobar ubod nožem ispod očiju, hobotnicu može na mjestu usmrtiti pri čemu ćete uvelike olakšati vađenje. Priliku za takav ubod hobotnica će pružiti samo prilikom prvog prilaska rupi, jer će nakon uočene opasnosti krakovima zaštiti glavu te se uvući u najnedostupniji dio svoje rupe iz kojeg je možda više neće biti moguće izvaditi. Isti ubod potrebno je napraviti i ako hobotnica koju ste nekako izvukli iz rupe nije potpuno usmrćena. U protivnom neće ju biti moguće staviti na portapeš, te će se uporno lijepiti po odjelu pokušavajući pobjeći.
Prilikom daljnjeg lova važno je imati na umu već spomenutu hobotničinu težinu. Ona može promjeniti vaš balans težine, i bitno vam smanjiti plovnost na dubini zbog koje je teže izroniti. Zato je potrebno biti oprezan kada je hobotnica za pasom pa ju je najbolje ostaviti na bovi ili u brodu ukoliko je dostupan.
Napisao i snimio Igor Nuić