Ribolovni feljton
RIBOLOV PO PUČINSKIM OTOCIMA ISTOČNOGA JADRANA
SUŠAC 1. dio
Sušac je oduvijek sportskim ribičima i profesionalnim ribarima predstavljao izazov. Nerijetko su tu lovljeni pravi kapitalci, a sreća pojedince posluži i danas. Škarpine, zubaci, kavale, kirnje, tabirnje, trlje, salpe i murine tek su dio bogatstva podmorskog svijeta Sušca. Nezajažljivi apetiti tridesetak registriranih lastovskih ribara, nepromišljenost lokalnih vlasti koje su njihov naum podržale i ograničenost pojedinaca iz državnih službi koji su pogodovali proglašenju Parka prirode Lastovsko otočje u prostornim granicama kojima ne bi mogle upravljati ni financijski, tehnički i kadrovski mnogo naprednije općine su Sušac, kao i Glavat, pored ostatka lastovskog arhipelaga, za određeno vrijeme zatvorili sportskim ribolovcima i profesionalnim ribarima koji nisu stanovnici otoka Lastova. Suprotnost donesenih odredbi Ustavu Republike Hrvatske u kontekstu reguliranja prava na sportski i druge vrste ribolova u akvatoriju proglašenog Parka prirode će, vjerujemo, dolaskom kompetentnijih osoba u državna tijela koja donose odluke o ovoj regulativi, uskoro opet omogućiti i sportskim ribičima da bez dodatnih nameta okušavaju sreću u akvatoriju ovog neobičnog pučinskog otoka u čije ćemo podmorje zaviriti. Za razliku od nekih drugih pučinskih otoka, Sušac u periodima anticiklone nudi više sigurnih sidrišta, tako da višednevni ribolov u njegovom akvatoriju predstavlja i ugodan izlet.
Tobožnjom zaštitom podmorja Sušca profitirali su lastovski ribari koji u novonastaloj situaciji koriste i dopuštene i nedopuštene ribarske alate. Red uvodi jedino pomorska policija kada ovamo doplovi Svetim Mihovilom… Budući da obavlja njihov posao i jedina uvodi red među lastovske ribare, logično bi bilo da pomorska policija račun za gorivo i dnevnice ispostavi Parku prirode Lastovsko otočje. No, to je već tema za neki drugi članak. Sušac je i tako oduvijek pripadao samo sebi, a nikada Lastovu. Lastovci su ga svojatali. Jedini koji doista o otoku skrbe su Plovput, čiji je svjetionik na južnom otočnom vrhu, te pastir Goran čija obitelj desetljećima na Sušcu upravlja malim stočarskim gospodarstvom. Plovput svojim radnim brodicama jedini i dalje s otoka odvozi naplavine koje sakupe njegovi svjetioničari u sklopu svojih redovitih radnih obveza. A ni svjetioničari, kao ni Goran i njegovi preci nikada, pa tako ni danas, nisu imali ništa protiv ribiča koji su ovamo godinama dolazili u ribolov i družili se s njima. Diskutabilno je gdje je doista granica parka prirode na Sušcu, barem sa zapadne strane otoka. 13 nautičkih milja udaljenosti od Lastova vjerojatno je i razlog zbog kojeg ovamo rijetko zalaze čuvari Parka prirode.
Sušac se za vedrih dana uočava već s Paklenih otoka. Sušac je od obale otoka Hvara udaljen 23 nautičke milje. Ribiči su tim koridorom najčešće i plovili prema ovom pučinskom odredištu, jedinom kopnu u plavetnilu između viškog arhipelaga s desne strane te Korčule i Lastovskog arhipelaga s lijeve strane. Otok se geografski pruža u smjeru sjever – jug. Viši sjeverni dio otoka, s 239 metra visokim vrhom Sušac, gusto je obrastao niskom mediteranskom vegetacijom, a s južnim dijelom, na vrhu kojeg dominira kamena svjetioničarska zgrada, spojen je niskim kopnenim prijevojem. Ljeti se često, promatrani iz daljine, ova dva dijela doimaju razdvojenima pa kod nautičara koji prvi put plove ovim akvatorijem to stvara zabunu. Zabuna je još i veća ukoliko se prvi put plovi iz južnih koridora. Svjetlosni signali s Lastova, svjetionik Struga i sa Sušca jasni su orijentiri. No, kada se u noći s mjesečinom u plovidbi poravna sa Sušcem dobiva se dojam kao da je svjetlo na nekoj isturenoj hridi, a svjetlo svjetionika Sušac pogašeno.
Površina otoka Sušca je šest četvornih kilometara. Različitost vanjske konfiguracije otoka Sušca nastavlja se i u podmorju, tako da se i prilikom prvog dolaska ovamo ribič može precizno opredijeliti za način ribolova i vrste riba za koje je pripremio pribor. Podmorje u sjevernom akvatoriju otoka ponire stepenasto, sa sidrenjem, osim neposredno pod obalom što nije preporučljivo osim za bonace na moru, mogućim tek na nekim dijelovima.
Čarobno podmorje Sušca
Neotkrivene spilje Sušca
Neotkrivene spilje Sušca
Nevere na Sušcu su iznenadne i snažne
A bonace na Sušcu su rijetke, ponekad u ljetnim i ranojesenskim jutrima. U hladnijem dijelu godine, ovdje su najčešći jugoistočni vjetrovi s dosta mrtvog mora u otočnim privjetrinama. U toplijim mjesecima prevladava snažan sjeverozapadni vjetar koji onemogućuje ribolov uzduž reljefom atraktivne zapadne obale otoka. U periodima anticiklone privjetrina je tada uzduž istočne obale otoka, na kojoj se pruža više plitkih rtova, ali i područje s većim dubinama neposredno u blizini sjeveroistočnih dijelova otoka. Posebna priča za ribiče je područje od rta Trišćavac preko relativno male južne glave otoka. Nevjerojatni pejzaži podmorske flore te mogućnost susreta s najrazličitijim predstavnicima podmorske faune upravo su ovdje rezultirali nekim od najljepših fotografija jadranskog podmorja. Danas najpoznatiji hrvatski majstor podvodne fotografije, Danijel Frka, svojim je objektivima upravo ovdje snimio nepregledna polja prekrasnih jadranskih gorgonija. Sušac je i otok podmorskih spilja, koje su najvećim dijelom još uvijek neotkrivene. Neke od njih se nastavljaju naizgled beskrajnim podmorskim usjecima u kojima je i danas moguć susret s kakvom kirnjom od stotinjak kilograma težine, zubacem težim od desetak kilograma i sličnim kapitalcima. Podvodnim ribolovcima Sušac je posebno atraktivan za tehniku čeke u modro. Ovdje su učestali susreti s palamidama, trupima, gofovima, tunama pa čak i modruljem. Ne zaboravite da je modrulj danas zaštićena vrsta, a ribolov na tune podrazumijeva posebnu dozvolu.
Pomorske hidrometeorološke prilike u širem akvatoriju otoka Sušca su slične kao i kod ostalih pučinskih otoka. Otok je učestalo pod udarom snažnih vjetrova, premda su godišnje oborine skromne (ispod 500 milimetara godišnje). Raspored rijetkih padalina je neujednačen tako da su proljeće, ljeto i jesen izrazito sušna godišnja doba. Padaline prevladavaju u zimskom periodu, kada za oblačnih dana doista nema posebnog smisla ovamo dolaziti u ribolov. Vapnenačko porozno tlo ne zadržava vodu zbog čega su se na Sušcu nekada gradili umjetni bazeni radi čuvanja kišnice. Tada je na Sušcu postojalo malo naselje čiji se ostaci mogu vidjeti i danas u jednoj od uvalica na istočnoj obali otoka. Danas je jedino područje gdje se akumulira kišnica prijevoj dug par stotina metara, južno od Veljeg Grka, iznad uvala Balun i Strmena. Na tom prostoru se nalazi nekoliko oštećenih lokava u kojima se napajaju ovce pastira Gorana. Ribari ovo područje nazivaju Jezera. Nekada je ovih lokava bilo više, no dio je uništen u doba kada je Austrougarska ovdje gradila vojne objekte. Sušac je bio jedna od strateških vojnih pozicija Austrougarske te su na njemu bili postavljeni dalekometni topovi.
No, ostaci ranijih civilizacija na otoku potječu iz davnih vremena, puno prije izgradnje spomenutog naselja i vojnih objekata Austrougarske. Do danas najstariji nalazi pronađeni na Sušcu iz perioda su 8000 godina unatrag, iz mlađeg kamenog doba. Zanimljivo je da se i danas svugdje po otoku mogu, već u površinskim dijelovima tla, pronaći ulomci slomljenih kremenih alatki. Prema pronađenim ostacima smatra se kako su se davni stanovnici Sušca
Murine su na Sušcu učestale
Na pješčanim zaravnima pred istočnim rtovima česta je trlja
Škarpun iz podmorja Sušca
Neotkrivene spilje Sušca
pretežno hranili ovčjim i kozjim mesom te priljepcima i morskim puževima – ogrcima. U priobalnim dijelovima otoka pronađene su i kosti sredozemne medvjedice te morske vidre. Zanimljivo je da antički pisci ne spominju otok Sušac pod nekim prepoznatljivim imenom. Lastovski apetiti za kontrolu prava na ovaj otok razvidni su još u Lastovskom statutu iz 1310. godine. U tom statutu je bilo regulirano pravo ispaše stoke na otoku koji se tada nazivao Susciac. Zapisi iz 1600. godine kazuju kako je otok tada bio gusto obrastao šumom. Arheološki nalazi ukazuju da je na Sušcu u srednjem vijeku postojalo manje naselje s crkvom i grobljem. Sir Richard Francis Burton u svom radu iz 1879. godine spominje ruševine srednjovjekovne gusarske tvrđave koja je bila izgrađena na južnoj otočnoj uzvisini, tamo gdje je danas svjetionik. Najviše arheoloških ostataka na Sušcu je do danas pronađeno u uvali Portić, koja je u periodu anticiklone najsigurnije otočno sidrište. Moguć je ovdje i bočni privez za obje strane uske uvale. Po pitanju arheoloških nalaza u utvrđivanju kulturno povijesne otočne baštine najzaslužniji je Dinko Radić iz Vele Luke sa svojom ekipom. Oni su na otoku locirali ostatke rustične vile s cisternom koja je i danas u funkciji te oštećenu crkvicu Sv. Marije koju danas čuva pastir Goran. Prva detaljnija arheološka iskapanja na Sušcu su provedena u razdoblju između dva svjetska rata kada je Sušac, zajedno s Lastovom, pripadao Italiji. Italija je u tom razdoblju izgradila promatračnicu i manju vojarnu na najvišem, sjevernom, otočnom vrhu. Nakon II. svjetskog rata te objekte je dogradila JNA te je u njima, do sredine pedesetih godina XX stoljeća, postojala vojna predstraža.
I ovakvi ulovi su mogući na Sušcu
Čarobno podmorje Sušca
Napisao Neven Šerić, snimili Carli Andrija, Frka Danijel, Katavić Mladen, Petričić Ratko, Šerić Ela, Šerić Neven