Ribolovne tehnike
Izrada predveza i prama
Da li kupovati gotove predveze ili ih raditi prije ili za vrijeme ribolova? Uz obavezno pitanje o spajanju upredenice i predveza, ovo je jedno od najčešćih pitanja koje dobivam na e-mail, što je postalo posebno učestalo nakon izlaska knjige Ribolov iz brodice. Što je bolje? Industrija koja prati ribolov ili sistem sam svoj majstor? Kada raditi predveze, kod kuće ili na samom ribolovu?
Koji su bolji predvezi, oni koje radi ribička industrija ili oni izrađeni kod kuće? Odgovor nije jednostavan. Naime, prije nekoliko dana kupio sam u Barci u Podstrani nevjerojatno kvalitetne gotove Boonove predveze za montiranje živog mamaca, za koje sam sto posto siguran da su izrađeni od najboljeg materijala. Nisam razmišljao ni časa. Uzeo sam po četiri komada svih dužina jer niti jednom nisam mogao pronaći zamjerku. Kada vam kažem da je predvez napravljen od Sufix najlona, Rosco zogulina i puškica te Boone perli, sve je jasno. No, da li inače kupujem gotove predveze? Odgovor je – u principu ne! Zašto u principu? Jer ću kupiti gotove predveze samo poznatih proizvođača, a one na kojima nema ni etikete s nosivošću zogulina, ne želim niti gledati! Prepotentno? Ne, nije prepotentno jer da izgubim ribu radi predveza kojem pukne zogulin ili najlon pod malim opterećenjem, vjerujte, noćima ne bih spavao. A to mi se događalo još u snovima, vidim neke ribe kako odlaze veselo mašući repom. Šalu na stranu, dakako da ću kupiti Gamakatsu ili Owner gotove predveze, no predveze radim sam upravo zbog gubitaka nekih riba. Generalno gledano, među gotovim predvezima ima zasigurno još nekih tvrtki koje ih rade kvalitetno, no iskustvo me naučilo - kada su u pitanju predvezi i prame vjerujem samo jednoj osobi a to je Mladen. A zašto vjerujem Mladenu? Pa zato jer nikada neće uzeti stari najlon koji je trunuo tko zna gdje! Zato što Mladen koristi zoguline koji imaju tatu i mamu i na čijoj vrećici piše kolika im je nosivost! I na koncu zato jer Mladen
zna prerezati i čvor po nekoliko puta ako njime nije zadovoljan. Šalim se naravno, no nepobitna je činjenica da će svatko sam napraviti najbolji predvez i pramu jer će uzeti najbolji materijal i vezat će čvorove onako kako treba. Vjerujte, predvez i prama neće nikada puknuti ako vjerujete u njega. Ja u svoje predveze vjerujem i nikada me nije strah da će nešto poći krivo, iako je debljina najlona daleko od one koja bi trebala za dotičnu beštiju koja baš uvijek grize na najtanji najlon, no to je dobro poznata stvar.
Sada dolazimo do pitanja kada raditi predveze i prame? Mnogi ribiči rade predveze na samom ribolovu jer tvrde da ih izrađuju prema podmorju na kojem love! Mogu se donekle složiti no osobno mislim da to ipak nije dobro. Zašto? Prvo, sam pregled mjesta na kojem lovimo uglavnom se svodi na gledanje u dubinu s neke stijene, ako imamo sreće da je u blizini i ako imamo polaroid naočale. No iz takvog pregleda iz brodice nećemo saznati ništa. Drugo, u slučaju spuštanja udica na dno gotovo ćete sigurno izgubiti poneki predvez ili pramu, osim ako zaista dobro znate svoje mjesto. No, znate i sami da je to zapravo utopija jer nitko ne zna što se krije na dvadeset i više metara dubine. A raditi novi predvez ili pramu na brodici i nije neka sreća, pogotovo ako se brodica ljulja.
Zbog toga svoje predveze i prame radim kod kuće uz čašu dobrog vina i muziku jer sam tada smiren i trudim se da svaki predvez ili prama budu vrhunski.
Predveza i prama radim nekoliko dana za cijelu sezonu i obično napravim preveze po sjećanju na sve pošte na kojima sam lovio. Ako mi u međuvremenu padne još kakva ideja, obavezno napravim sasvim različite predveze koje do sada nisam koristio, a sve spremam u manje novčanike za predveze na kojima pišu podaci o upotrijebljenom materijalu. Takve ih posložim u veliki Mustadov novčanik u koji stanu i kliješta, male kutijice sa zogulinima te manja kutija s udicama, za svaki slučaj. Zapravo na brod nosim veliki Mustadov novčanik za predveze, štap i rolu i jedne škare. I to je
Materijal za izradu predveza i prama
dovoljno. No, vratimo se predvezima i pramama. Naime, uvijek koristim iste najlone, iste udice, iste konektore za pojedine dubine kada radim predveze i prame, od toga ne odstupam. Zapravo, bolje bi bilo reći da se teško odlučujem za neke novosti. Treba mi vremena da ih prihvatim. Na primjer uzmem neki najlon na probu i tek kada se uvjerim da je to zaista to, odlučujem se za izradu preveza i prama. U tome mi pomaže to što često dobivam na test najlone, udice i zoguline koje po službenoj dužnosti moram isprobati i o njima dati svoj sud.
Najloni za preveze i prame
Moj izbor se svodi na nekoliko najlona koje kombiniram i miješam prema potrebi. Za predvez najčešće koristim Fluorokarbone Seaguar, Momoi Hi-Catch te Sunline Saltwater Special System Leader FC100, a jednako koristim kopolimere Leader T-Rex Line tvrtke DEGA te Pioneer Saltwater Leader Line koji je bio pravo otkriće. Za prame koristim, osim Seaguara i Sunline fluorokarbone BMS FC Sniper, Siglon FC Low Viz, ili Siglon Tournament Line I.G.F.A. Class te Sufix Castable fluorokarbon iako je predviđen za namatanje na rolu kao osnovni najlon. Kada lovim na terenu gdje ima oslića uvijek
Udice
Moj izbor udica je jednostavan jer smatram da je dobra udica od velike važnosti, pa zato najviše koristim Ownerice, a to je najčešće model 5111, opaka udica za sav ribolov. Uz Ownerice koristim VMC udice, pogotovo model Fastgrip s tri kontrakuke i model Live Bait od inoxa, Mustadove
koristim prame izrađene od posebnog čvrstog najlona Hard Mono kojemu oštri zubi ne mogu ništa jer ne volim žičane predveze, iako u priboru imam i čelične upredenice koje se vežu kao najlon. Dužina predveza nikada nije dulja od 1,20 metara, dok prame variraju od 10 do 60 cm. Jednako tako za predveze koristim najlone od 0,30 do 0,80 mm, dok debljina prame ovisi o ribi koju trenutno lovim, ali nikada ne idem ispod 0,18 mm, dok na dubokim brakovima lovim pramama debljine i 0,60 mm, a lovio sam i debljim.
morske udice od inoxa te japanske Sasame i Gamakatsu - i tu je kraj. Udice su raznih veličina, no nikada ne lovim s manjim udicama od od broja 6 jer me ne zanima mala riba. Rijetko koristim trokuke, a kada ih i koristim to su uglavnom Ownreice i VMC.
Vrtjelice
Vrtjelice ili kako to kažemo zogulini vrlo su važan dio ribolovnog pribora i njima pridajem posebnu pažnju. Naime, iako na tržištu ima nebrojeno vrtjelica nikada ne kupujem jeftine bez podataka o tvrtki koja ih je izradila ili što je još važnije podataka o nosivosti. Zato za big game ribolov koristim isključivo američke zoguline Sampo, a povremeno na putovanjima uspijem kupiti i one tvrtke Rosco, tvrtke kćeri Sampa, koja radi i manje modele. Koristim i Momoieve Escape-Proof Snap Swivels, jedine zoguline s ugrađena
dva kuglična ležaja i AFW ili Hi Seas vrtjelice. Nažalost, u Europi ih je teško dobiti i jedini je način potražiti nekakvog strica ili prijatelja u Americi. Što se tiče običnog ribolova najbolji su zogulini japanske tvrtke Maruto koje se u katalozima mogu naći pod imenom Japan Wirbel. Osim njih u zadnje vrijeme koristim Yo-Zurijeve zoguline koji su veoma mali, ali imaju nevjerojatnu snagu. Doduše imaju snagu i u cijeni, ali kao što rekoh, zogulin je prokleto važna stvar kod ribičkog pribora, pa nikada ne mogu odoljeti da ih ne kupim.
Izrada predveza i prama
Kao što rekoh, predveze i prame uvijek radim u miru uz čašicu Zelenog silvanca, Rajnskog rizlinga, Sivog pinoa, Babića... Bolje rečeno dobrog vina i dobre muzike jer tada sam smiren i radim savršene predveze. Tada je svima strogo zabranjen ulaz u moju sobu i smije ući samo moja supruga kada ponestane vina u butelji. Dakako, neću oklijevati da odrežem čvor koji ima i jedan krivi namotaj najlona jer bi ponekad mogao biti uzrok gubitku ribe što me dovodi do ludila. Riba ima pravo nadmudriti ribiča i tada obično stanem i u sebi joj čestitam na pobjedi, no kada bi izgubio ribu radi moje aljkavosti,
jer nisam nešto napravio po pravilu službe, e to bi me zaista izbacilo iz takta. Zato izradi predveza i prama pristupam pomalo paranoično, no otkada imam takav pristup predvezi i prame me nikada nisu iznevjerili. Zato otvoreno kažem, svaka čast gotovim kupovnim predvezima koje neko veže na traci i mora ispuniti normu za taj dan. Ja ne moram ispuniti normu i ponekad ih radim desetak, a ponekad ipak prevlada ono prije spomenuto vino pa sve ostavljam za dan kasnije. Rekao sam da predveze za cijelu sezonu radim po nekoliko dana, zar ne? Probajte i vi, isplati se!
Napisao i snimio Mladen Marković