Ribolovne tehnike
Kliješta i spojnice
za big game ribolov.
Održavanje i inoviranje ribolovnog pribora zahtijeva često majstorska znanja i umijeća mnogo kompliciranija od vezanja udice; primjerice, učvršćivanje raznih spona s pomoću metalnih spojnica cjevastog oblika, koje se fiksiranju deformiranjem
Većina ribolovaca svlada umijeće vezivanja pouzdanih čvorova već u početnoj fazi fascinacije besprijekornim priborom i opremom za razne discipline, a kako raste znanja, budi se i želja za upoznavanjem novih tehnika i okušavanjem u nesvakidašnjim načinima ribolova. Tada, kad treba spojiti dijelove teških sistema za velike predatore, na scenu stupaju metalne spojnice cjevastog oblika, najčešće okruglog presjeka, zatim ovalnog ili nalik otvorenoj brojci 8. Izrađuju se od nehrđajućeg čelika, aluminija i legure na bazi bakra, tvrđe od same te kovine, ali i podatnije za deformiranje od (krte) mjedi, odnosno najčešće slitine bakra i kositra, odnosno olova ili cinka. Cjevaste spojnice idealno su rješenje u bezbroj situacija, odnosno na bezbroj mjesta, uvijek kada treba nadovezati elemente ribolovnog sistema izrađene od materijala koji se teško ili nikako (ne) vežu, kao što su čelične
uzice, ili najlona (fluorokarbona, poliesterske upredenice) debljine koja znači problematičan čvor.
Dok se u profesionalnom ribarstvu koriste uglavnom čelične i aluminijske spojnice – prve za povezivanje čelične i dakronske (karbonske, mylarske...) užadi koja podnose velika opterećenja, a potonje na manje zahtjevnim mjestima (jer su značajno jeftinije), u rekreacijskom ribolovu uglavnom se primjenjuju one od legure, i to manjih dimenzija, pričvršćivanju kojih su prilagođena razna kliješta što ćete ih naći u specijaliziranim trgovinama. S obzirom da se ne radi o beznačajno jeftinim alatima, a ni pribavljanje spojnica nije sitan izdatak, prije kupnje nastojte „snimiti“ svoje stvarne potrebe, ta investirati u ono što ćete zaista trebati.
Ali, ako koristite fluorokarbon – materijal izvrsnih mehaničkih karakteristika i indeksa loma svjetlosti u vodi mnogo povoljnijeg nego u najlona, što znači gotovo nevidljivog – onda ćete svakako profitirati, jer ta čvrsta moderna nit ima jednu ozbiljnu manu: pri vezivanju standardnim čvorova zamjetno se deformira, pa predstavlja slabo mjesto cijelog sistema. Zato se dijelovi fluorokarbonskih predveza od tog materijala veće debljine obavezno povezuju spojnicama. Ne treba ni napominjati da se spojnice fiksiraju oprezno, posebice ako njima povezujemo materijale slabije otporne na gnječenje (najlon, fluorokarbon), dok se čelične uzice spajaju (ili očnice fiskiraju) snažnim stiskanjem kako bi se niti utisnule u spojnicu i time osigurao izvanredno pouzdan spoj.
Na tržištu ćete naći bogatu ponudu i spojnica i specijalnih kliješta za njihovo učvršćivanje, a jedini savjet što vam ga možemo dati jest: uskladite investiciju s vašim potrebama, ali i vodite računa da se takav alat kupuje jednom u
Svakom materijalu njegova spojnica
životu, pa da štednja na krivomu mjestu znači novi trošak za nekoliko godina. Dakle, kupite samo najnužnije, ali najbolje kvalitete, svakako od nehrđajućeg čelika ili običnog površinski tretiranog radi zaštite od oksidacije u slanomu i vlažnom morskom ambijentu (budući da se podrazumijeva kako ćete pribor ponekad morati slagati i na brodu, a ne samo u kućnoj radionici). Na kraju, još jedan savjet: s obzirom da je duljina spojnice/cjevčice obično mnogo veća nego što je debljina/širina kliješta, spajanje (deformiranjem spojnice) treba početi od sredine, te zatim naizmjence stiskati spojnicu desno i lijevo od početnoga mjesta, ostavljajući razmak jednak širini deformiranoga dijela, odnosno radne površine kliješta, kako bi se dobila spojnica pravilnog oblika, a ne zakrivljena ili torzijski uvijena. To nije samo estetski loše, nego i pridonosi nepravilnoj distribuciji zateznih sila, što na dugi rok znači kidanje njom pričvršćene niti zbog „grebanja“ o izlazni brid izobličene cjevčice.
Napisao i snimio Tomislav Vujić - Bluefinn