Svijet ribolova
Nakon ljeta, toplog mora i slabog ribolova, ne računamo li plavu ribu, jesen donosi mnogo ribičkog gušta. Nema turista, nema sulude vožnje gliserima, nema vike i krike, nema onog nesretnog feragosta, nema ničega što objektivno itekako smeta nama ribičima. Ostaju samo čisti, nepatvoreni, veći ili manji ribički gušti
Jesenski ribolov
Ljeto je otišlo i konačno je prošla okupacija hordi turista, iako neki kažu da ih je bilo premalo. Što se tiče nas ribiča i turista, daleko im kuća, no mi smo turistička zemlja, bar tako kažu, koja mora otrpjeti najezdu svakojakih Europljana od kojih uzimamo šolde da bi ova država mogla živjeti. Ne želeći ulaziti u ekonomsku procjenu koristi od turizma, s mojeg gledišta turizam je nužno zlo koje moram otrpjeti, sviđalo se to meni ili ne.
No, sva sreća da 'lito vilovito' ipak mora prestati i tada dolazi naše, ribičko vrijeme. Nema bezobzirne jurnjave glisera koji prelaze preko vaše panule i pri tome uništavaju metre i metre skupocjene upredenice. Da spomenem samo neke ljetne radosti, nema veselih turista koji punom brzinom prolaze pored vaše ukotvljene brodice i pri tome radosno mašu, misleći valjda da je na Jadranu stisnuta šaka kojom mašete srdačan pozdrav. Zapravo, mnogi kolege po štapu upravo čekaju jesen koja donosi obilje ribičkog uzbuđenja počevši
od lova liganja za koji se posebno spremaju jer jadranska lignja nema premca kada je u pitanju delicija, a i lov drugih riba također se pojačava.
Naša ribička ekipa se također intenzivno uključila u ovaj 'jesenski trend', a baza za ovu godinu je Kampor, mjesto na Rabu, gdje imamo gomilu prijatelja s kojima 'drugujemo i tugujemo'. Kako je u Kamporu prva disciplina palingar, kako oni zovu parangal, i mi smo se priključili tom trendu, odnosno, dok oni tope parangal mi lovimo ribu tunjom i to na kraju uvijek rezultira dobrim ulovom. Naime, kada domaći ribiči utope palingar dok čekaju da se nešto ćapa, kako kažu, vrijeme krate loveći lignje, tu jadransku poslasticu. Kako i u našem timu ima onih koji poznaju palingar, normalno je bilo da i mi postavimo dva na koja imamo pravo, ali umjesto lignje odlučili smo se za lov tunjom. Jesmo li pogriješili?
Sumnjam, dobrom taktikom ulovili smo vrijednu lovinu koja, s gledišta gurmanskog aspekta, ide u red najvećih delicija. Naime, kada ljeti lovim tunjom najveća mora su mi kanjac i pirka jer nemilosrdno napadaju ješku na udici. Da su kanjac i pirka neke veće dimenzije, nitko ne bi bio sretniji od mene, no obično se radi o malim primjercima koji me izluđuju.
Zapitali smo se i sami gdje tražiti velikog kanjca. Odlučili smo loviti na samom rubu jedne podvodne padine koja se sa sedamnaest naglo spušta na kakvih trideset i sedam metara. Već prvi udarci su javili da se nalazimo na prvom mjestu. U kratko vrijeme između potapljanja i dizanja parangala ulovili smo nekoliko kila kanjaca i pirki, ili lambergi kako to kažu Rabljani, veličine koja je daleko od prosjeka. Iako smo na parangal digli i jednog zubaca, ipak su nam kanjci i pirke bili glavni ulov, ma kako to nevjerojatno zvučalo.
Zapravo, veliki kanjac i velika pirka u brudetu su prava poslastica za sve bonkuloviće. Kada se među njih ubaci manja škarpina i tabinja koja ima malo masnije meso, nema boljeg brudeta na svitu, reći će svi koji su jednom probali ovaj specijalitet. A da smo imali cijeli meni ne treba ni govoriti. Juha od kanjaca, kanjac i pirka lešo, kanjac i pirka pečeni na žaru, kanjac i pirka u brudetu ... A da si malo zasladimo, ispekli smo i onog cara o' rib'.
Kako smo i čime lovili? Podrazumijeva se da ja uvijek slažem štapove za lov jer je moj novčanik za predveze uvijek pun gotovih prama i osnovnog dijela pa moji prijatelji lukavo meni prepuštaju tu ulogu, lukavo hvaleći kako ja to
Važna je dobra priprema prije isplovljavanja
I naša ekipa zna s parangalom
Tako se to radi
Kao pravi profesionalci
dobro radim, kako je to fantastično... Uvijek naivno padnem na te laskave izjave i nakon svakog ribolova uvijek iznova vežem udice. Što mogu kad mi je laskanje drago, a barabe to dobro znaju. Pribore uvijek slažem jednako, odnosno osnovni predvez i prame su mi uvijek jednake duljine, samo je razlika u dimenziji. Kod lova arbuna, fratara, kanjaca, pirki, osnovni najlon mi je uvijek 20 libri i tu najčešće koristim ili DEGA kopolimerni leader ili Pionner fluorokarbonski leader. Prame su mi Siglon fluorkarbon 0,24 mm, dužine između 15 i 20 cm, s time da je jedna prama duljine 40 cm i debljine 0,26 mm, a za nju koristim Sunline flourokarbon FC Sniper. Na kraćim pramama s mi udice VMC dugog vrata broj 8 ili 6 dok je najdonja udica broj 4. Udice su izrađene od nehrđajućeg materijala Duratin, a oblik im je limerick koji ne oprašta ribi ni najmanji ugriz. Osnovne predveze također radim kod kuće i uvijek su jednake dužine, oko jedan metar. Neke osnovne predveze radim za dvije prame, a neke za tri prame te ih koristim prema konfiguraciji dna. Naime, negdje najdonja udica tik uz olovo, koja uz to ima i dulju pramu, jako zapinje za podvodne stijene, alge, travu i slično i tada koristim sistem s dvije udice, odnosno dvije prame. Kod pješčanog ili ljušturastog dna koristim tri udice ili, bolje rečeno, prame. U ovom slučaju i sebi i onim mojim lukavim laskavcima složio sam predvez s dvije prame. Jedino je Branko iz našeg tima koristio SPRO gotovi predvez s Gamakatsu udicama.
Kanjac i pika – crvenilo ispod Cresa
A jesan te ćapal
... jarunski profi na kvadrat
Branko, ćorava koka iz prošlog broja je postala pijetao
Dakako, sve spojeve osnovnog predveza i prame spajam DEGA Quick Bead sistemom koji je genijalno jednostavan, a veoma učinkovit jer gotovo da i nema petljanja. Uz to što nema petljanja, promijeniti pramu je prava dječja igra i doslovce traje sekundu. Zapravo, dulje traje vađenje gotove prame iz novčanika za predveze, nego sama zamjena puknute prame. Kao i ja, i moja ekipa sada lovi na ABU niskoprofilne multiplikatore, s time da na manjim modelima STX imamo namotanu upredenicu PE#2 koja ima nosivost nosivosti 10 kilograma, dok na modelu Revo Toro imamo namotanu upredenicu PE#3, nosivosti 15 kilograma. Olova su sa zogulinom u oblika suze, u težinama od 60 do 100 grama, ovisno o kurentu. Zapravo, uvijek slažem pribor što jednostavnije mogu jer na ribolovu ne treba nekih specijalnih 'umotvorina'. Jednostavno je najbolje, no isto tako ne treba to raditi površno. Primjerice, vezanju čvorova i odabiru materijala uvijek pristupam s najvećom pažnjom. Ribolov je ipak disciplina za odabrane i svi se moramo složiti da su ribiči ipak posebna svojta. Kako koristim upredenicu obavezno iznad zogulina, na upredenici imam malu Stonfo plastičnu perlu koja svijetli u mraku jer je fluorescentna i savršeno se vidi u moru što noću itekako olakšava ribolov. Naime, perla prirodno pada po upredenici nekoliko metara pod površinu i noću se savršeno vidi kuda ide upredenica, odnosno kuda riba vuče. No, iako me često pitaju stavljam li perlu radi toga da mi zogulin ne udari u vršnu vodilicu, moj ih odgovor uvijek iznenadi. Naime, sekundarno, perla zaista štiti vršnu vodilicu i pokazuje pravac kojim riba vuče, no primarno, njezina funkcija je sasvim drugačija. Naime, dokazano je da strujanje mora na upredenici stvara vibraciju koju riba savršeno osjeti, a ta perla tu vibraciju poništava. Naime, upredenica se ponaša kao žica na gitari i to ponekad znači ribolov
bez ulova. Ovaj problem su davno uočili američki ribiči na downriggeru i to su riješili tako da su na čeličnu upredenicu stavljali okrugli plutani šur što čine još i danas. Naime, zvuk čelične upredenice koja sječe more plašio je ribu, a to se jednostavno rješava plutanom kuglicom veličine ping pong loptice. Oni ribiči koji love downriggerom vjerojatno su uočili ovaj problem, no sve jednostavno mogu riješiti okruglim šurom, a isti problem se javlja i kod lova upredenicom. No, vratimo se našem uspješnom lovu krupnih kanjaca i pirki. Ješka je bila krupno rezana Pedro lignja koja se u zadnje vrijeme pokazala odličnom na svim ribolovima, iako sam do sada preferirao našu domaću jadransku lignju. No, ni dobro složen pribor ni ješka nisu bili presudni u ovom uspješnom ribolovu. Naime, naše lutanje na zapadnoj strani otoka Cresa i nije baš bilo uspješno, ne računamo li zubonju od kakvih tri i pol kilograma. Zapravo, sve se svelo na pokušaje i promašaje jer nismo baš dobro poznavali tu poziciju. No, kada smo konačno nabasali na stepenicu koja se rušila relativno strmo sa 17 na 37 metara, ribolov je najednom postao itekako uspješan. Dakle, presudno je bilo mjesto koje je zapravo vrlo blizu obale Cresa, udaljeno pedesetak metara od kamenog zida koji se proteže na tom mjestu u visini od nekoliko metara i gdje ne mogu ploviti koče. Zapravo, takva mjesta redovito daju ribu, no istodobno takva mjesta doslovce uništavaju sisteme koje spuštamo u dubinu. Iako smo često morali mijenjati potrgane prame, složili smo se da ipak sve ide u rok službe.
Bilo kako bilo, spoj dobrog mjesta, dobro usklađenog pribora i, zašto ne, malo ribičke sreće, donio nam je sjajan ulov za koji su nam u Kamporu nudili zubaca od nekoliko kilograma.
Jesenski ribolov
Dopodnevni ulov prvog dana
Stonfova perlica sprečava vibraciju upredenice
Napisao i snimio Mladen Marković