Ribolov iz barke
Bulentinom na otvoreno more
Jednog izrazito hladnog zimskog jutra odlučio sam poći u Talamone gdje me čekao prijatelj Pier Francesco već spreman za ribolovni pohod. Odredište - pučinska točka 38 milja od obale. Htio sam se iskušati u novoj tehnici kojom lovi tek nekolicina ribolovaca jer ovakav ribolov zahtijeva brod i prilično skupu opremu. Organizatori chartera koji su nas pratili na ovom uzbudljivom izletu odmah su me uputili u osnove tehnike lova, pokazali primjerene predveze i električne multiplikatore, nakon čega smo bili spremni za polazak. Osim ribolova ovom tehnikom, organizator ovog chartera nudi i izlete na otok Giglio, Formiche di Grosseto i Giannutri uz koje se može loviti driftingom, panulom i vertical jiggingom koji je ove godine polučio znatan uspjeh velikim ulovima zubaca i gofa. Nakon sat i pol plovidbe stigli smo na “tajno“ odredište. Postoje naime mjesta koja ribolovni vodiči ljubomorno čuvaju jer im je trebalo dugo vremena da ih istraže. Ovo je bilo jedno takvo mjesto. Dno je bilo hridinasto-muljevito i stvaralo prirodne barijere koje su vrvjele životom. More je na ovoj udaljenosti od obale divlje, štoviše veliki valovi ponekad znaju jako ometati ribolov.
Stoga je poželjno dobro se informiratiprije nego se zaputimo na ovakva mjesta gdje se u slučaju nemirnog mora možemo naći u velikoj nevolji. Na sreću, uvjeti su toga dana bili optimalni i unatoč tome što je more bilo malo valovito uspjeli smo loviti mirno, čak i bez spuštenog sidra. Ali prije nego što smo stigli u našu ribolovnu zonu, prisustvovali smo jedinstvenom prizoru - nekoliko se bucnjeva pojavilo u blizini barke, a za njima iznenada iz dubine i ogromno jato delfina. Cijeli su se sat zabavljali plivajući naokolo. Nikada ne bih pomislio da u brazdama na ovako velikim dubinama postoji toliko mnogo različitih vrsta živih bića. Za ješku koristimo srdele i lignjice naješkane na udice 1/0, pa i veće u slučaju da naiđu krupniji primjerci. Nakon što smo podesili električne multiplikatore, pristupili smo montaži predveza. Po svakom štapu smo koristili pet prama duljine 20 do 30 centimetara na takvoj međusobnoj udaljenosti da se ne mogu zapetljati jedna o drugu. Promjer najlona na kraju je bio 0,40 milimetara što je optimalna debljina za okane koji često krstare ovim područjem.
Predvezi koje smo koristili u ovom ribolovu
Sitni pribor
Do 600 metara dubine
Od presudnog je značaja za uspjeh u ovoj tehnici, kao i kod ostalih, spuštanje ješke na strateško mjesto koje vodič određuje pomoću profesionalnog ehosondera neophodnog u ovakvom ribolovu. GPS je druga stvar koju svakako morate imati budući da i pri jakom kurentu treba ostati na točnoj poziciji. Ovako daleko na pučini, gdje nema nikakve zemaljske točke za orijentaciju, GPS je neophodan. Koristimo olovnicu težine 500 grama do jednog kilograma, već prema snazi kurenta. U mnogim je
slučajevima poželjno u fazi spuštanja ješke manevrirati barkom s upaljenim motorom kako bi sisteme uspjeli spustiti na točno određeno mjesto. Na ovom području dubina se kreće između 200 i 600 metara i ovakvi primjerci se često nalaze okupljeni u blizini hridi, gdje se često ulove i veliki kokoti i moli. Odlučili smo loviti sa četiri štapa vodeći računa da ih zabacujemo u različito vrijeme kako se predvezi ne bi zapetljali jedan o drugi ili o elisu motora.
Giampaolo s okanom ulovljenim na lignjicu
Ješkanje šaruna
Prvi ulovi
Netom su ješke došle do dna opazili smo na vrhu štapa prve ugrize malih okana koji su nasrnuli na našu ješku. Uz odmjerenu kontru počinjemo izvlačenje srednjom brzinom. U fazi podizanja s dna važno je izvlačiti jednoličnom brzinom i polagano. U suprotnom bi mogli izgubiti one primjerke kojima se zbog nježne strukture usne šupljine usta lako razderu. Četiri se štapa blago savijaju. Pri podizanju opažamo lagane vibracije i na površini se polako pojavljuje čak devet prekrasnih okana. Ova je vrsta ribe veoma cijenjena. Prema riječima našeg vodiča mnoge španjolske barke često spuštaju u more udice upravo u ovoj zoni ne bi li je ulovili. Lov se nastavio tijekom čitavog dana. Toliko okana! U Laciju ih nazivaju „bokunima“, ali im je
standardna veličina oko 400 – 500 grama. One od 200 grama odlučili smo puštati. Primjetili smo da im se, za razliku od nekih drugih vrsta, ne podiže riblji mjehur kad ih se izvuče na površinu, pa stoga, ne pretrpjevši unutrašnjih ozljeda, brzo zaranjaju u dubinu. Smatram da ova ribolovna tehnika, ukoliko se ne obavlja strogo po zakonskim uvjetima u smislu očuvanja vrste, može biti pogubna kada se ovoliko primjeraka može izloviti u samo jednom danu. Naime, propisi kojima se regulira sporski ribolov na moru određuju ribolovcima veličinu i težinu ulova od najviše pet kilograma po ribolovcu.
Primjerci srednje veličine
Pier Francesco sa svojim okanima
Udarac iz dubine
U jednom trenutku, negdje na pola izvlačenja, jedan je prijatelj osjetio snažan udarac - potez zmijačnjaka. Usporili smo izvlačenje da nam ne bi presjekao najlon svojim oštrim zubima. Izvlačenje je na sreću završilo uspješno i nakon nekoliko minuta ubacili smo ga u barku. Prekrasan primjerak u livreji boje srebra! Imao je preko dva metra i bio karakterističnog oblika koji podsjeća na oštricu sablje zbog čega ga u Italiji i zovu sciabola. Uslijedili su i drugi ulovi – pridneni šaruni i dva mola. Sunce je već zalazilo, pa sam se htio okušati u lovu na pse volonje (Hexanchus griseus). Ovi se psi drže dna, a oblikom su vrlo nalik psima dadiljama (Ginglymostoma cirratum) kojima ovo područje obiluje. Na ovakvim pohodima, unatoč mogućnosti lošeg ishoda, uputno je koristiti robusne predveze. Poučen iskustvom s drugih ribolovnih područja, složio sam predvez od čelične sajle nosivosti
200 libri s udicama 10/1 naješkanima živim pridnenim šarunima. Cijeli sam sat iščekivao potez psa i ono uzbuđenje koje borba s njim nosi, ali nažalost to se nije dogodilo. Obećao sam sebi da ću se vratiti i iskušati se ponovo u ovoj tehnici. Samo se u lovu na veliki plijen može osjetiti onaj istinski, pravi žar borbe. Sunce je tonulo u predivnim bojama i pratilo nas na povratku, pa iako smo najveći dio puta plovili po mraku, naš je Pursuit od 9,5 metara, potpuno opremljen za ribolov i noćnu navigaciju, omogućavao ugodnu plovidbu unatoč studenom vjetru. Bio je to jedan uzbudljiv i uspješan dan, ne samo po ulovu, nego i po prizorima delfina i bucnjeva po kojima je ovo područje poznato. Svakako, jedno s drugim činilo je izuzetno iskustvo kakvo bih poželio svakome od vas.
Zmijačnjak repaš (Lepidopus caudatus) kojemu se svidjela srdela u izvlačenju
Kakav osmjeh
Ješka za psa volonju
Srebrna livreja zmijačnjaka
Napisao i snimio Simone Bini, s talijanskog prevela Nada Bulić
Napisao i snimio Simone Bini