Tradicionalni ribolov
PANULOM na gofa
Nešto vam sjeda na panulu. Čuju se skroz lagani, sasvim tupi udarci, ali tu je težina ribe. Krenete s izvlačenjem, a riba poslušno prati. Odjednom, riba se ukopa na dvije, tri sekunde, a onda silovito krene, kao da ste panulom zakačili kamion na autocesti. I neće da stane, a rezervni najlon s motovila se topi kao sladoled na kolovoškom suncu. Imate posla s velikim gofom u naponu snage. Tek vas čeka borba koja neće biti nimalo laka.
Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Zdenko Huzjak
Red veličine
Priče o njegovoj veličini i snazi su oduvijek plijenile maštu sportskih ribolovaca. Seriola Dumerili, kako glasi znanstveni naziv gofa, u Jadranu naraste do oko 60 kilograma, a u Atlantiku čak i do 80 kilograma. Međutim, zabilježeni su i još veći ulovi, pa je tako navodno u Atlantskom oceanu ulovljen gof (točno ove vrste) od sitno ispod 100 kila, a u podvodnom ribolovu je najveći koji ja znam ulovljen na Tenerifima, 77 kg.
Kod nas se priča da je prije par godina između Cresa i Krka ulovljen komad od 72 kg, dok s druge strane govore da je to prenapuhano i da je taj gof s godinama nakon ulova još “rastao“. No zato je pouzdana informacija da je lani lik kod Paga ulovio gofa od 65 kg. No to su ekstremi. U Jadranu su gofovi koji uspiju umrijeti prirodnom smrću u prosjeku teški oko 40-45 kg, što implicira da je nekim jedinkama genetski predodređeno da ne mogu narasti niti preko 35 kg. Gof pripada obitelji bitnica (Carangidae). Uz gofa, najpoznatiji karangidi
Izgled
Gof ima izuzetno snažno tijelo, živi mišić s malo masti, izduženog oblika. Gof je dosta sličan lici, s tom razlikom da je u presjeku okrugliji, dok je lica po boku plosnatija, ima lopatasti oblik tijela po sredini, te je od gofa razmjerno veličini čak i duplo snažnija i brža. Gof je unatoč tome i dalje izuzetno snažna i brza riba, ponajviše zahvaljujući hidrodinamičnom obliku tijela i vrlo snažnim mišićima. Smeđkasto-modro-sive je boje po leđima, da bi u spuštanju prema sredini ta boja prelazila u sivo-srebrnu, po sredini tijela je srebrnkaste boje koja s trbušne strane prelazi u bijelu. Tvrda, elastična i žilava koža mu je prekrivena brojnim sitnim ljuskama. Sve peraje kod gofa su vrlo izražene, prilagođene brzom plivanju i manevriranju u jakom korentu. Repna peraja je vrlo snažna i razvijena, ali ipak ne tako velika kao kod lice koja ima duplo veći raspon između gornjeg i donjeg kraka repne peraje. Usporedbe s licom namjerno radim jer su najbliži rođaci i dosta slični izgledom. Gofu je leđna peraja smještena na polovini dužine, a podrepna mu je, kako sam naziv ukazuje, blizu repa. Kod lice su leđna i podrepna peraja gotovo u istoj razini - na polovini dužine tijela. Bočna linija je razvijena i izražena, bogata živčanim
Gof je vladar pučine
Neustrašiv je toliko da se hrani zajedno s dupinima. Pa opet s druge strane, intuitivan toliko da ne prilazi podvodnom ribolovcu tako lako. Izuzetno je cijenjena i atraktivna lovina u sportskom ribolovu. Isto tako, neopravdano je zapostavljen po kulinarskoj vrijednosti. Mnoge puno bezveznije ribe su
Gofocid u vrijeme migracija
Godišnje migracije gofa se generalno svode na to da je gof u dijelu godine s hladnijim morem u dubljim slojevima na otvorenom moru, da bi za vrijeme toplijeg mora prilazio obali. U praksi to izgleda tako da se gofovi krajem proljeća okupljeni u masama približavaju obali radi mriješćenja, na za to pogodna mjesta. Tu ih nažalost zadnjih desetak godina dočekuju profesionalci plivaričari s plivaricama ciplarama. Iako nose naziv ciplare, nema to više nikakve veze sa ciplima, kako s obzirom na ciljanu lovinu tako i s obzirom na konstrukcijske karakteristike. Zapasuju se velike mase gofova, nekad i po nekoliko tona. To su u pravilu sve ribe u naponu snage koje pucaju od zdravlja i od dobrih gena, a nose jaja i mliječ najbolje kvalitete, veličine, s najboljom mogućnošću preživljavanja. Osim toga, takve ribe (od 30-35 kg) daju i daleko najveći broj jaja. To znači da su takve ribe daleko najpogodnije za nastavak i održivi razvoj vrste u Jadranu. A upravo se takve ribe izlovljavaju u genocidnim količinama. Zbog posebnih kasnoproljetnih i ranoljetnih plivaričarskih zapasa, gof je zadnjih nekoliko godina ekstremno ugrožen i prorijeđen. Na mnogim pozicijama se mogao uloviti panulom bilo koji dan u godini u prvom prolazu, a danas ga se tu ne može uloviti ni kada
Velike mase
Mase u koje se okupljaju znaju biti ogromne, po više stotina, ako ne i više tisuća velikih odraslih jedinki. To je ove godine posebno bilo izraženo po vanjskim žirjanskim brakovima, gdje je sva sila ribolovaca tamanila gofove isključivo Vertical Jigging tehnikom. Uključili su se i profesionalci, neki su dizali i do 30 riba dnevno. Riba je bila blesava, grizla je jigove u padu. Opet, ni to nije ispalo dobro, jer je krajnji efekt bio kao da je plivarica skupila nekoliko tona riba, u vrijeme kada se riba nije mogla brinuti sama za sebe. Tješi me jedino što to nije skupio pojedinac već dvjestotinjak ribolovaca u mjesec dana guštanja. Profitirali su ribomaterijali i benzinske postaje, te se čak i po svijetu ispromovirao ribolovni turizam u Hrvatskoj. Još kad se spomene ribolovni turizam, dođe mi muka od naših krasnih propisa koji ubijaju savršenu priliku za postati svijetska top destinacija za ribolovni turizam, posebno Big Game. No o tome nekom drugom prilikom, a sad se vratimo glavnom akteru ove naše priče. Gof je isključivi predator, uzima samo živu hranu, ili bar ono za što misli da je živo. Ekstremno rijetko se ulovi na mrtvu ješku položenu na dnu. Ponekad se ulovi na parangal nadiven cijelim srdelama, dok one naješkane lagano tonu prema dnu, kao i na drifting prilikom lova tune cijelom srdelom, šarunom itd. Vidio sam sliku gofa od
Lov gofa panulom - ruka ili štap?
To ovisi o osobnim preferencijama ribolovca. Tu postoje neke objektivne okolnosti, neovisno o tome što nam se više sviđa. Tako pri lovu štapom kočnica multiplikatora/role može puno sigurnije i savršenije popuštati ribi da ne dođe do pucanja najlona. S rukom je to teže procijeniti, dok kočnica to radi čistom mehanikom, tu je fizika nepogrešiva. I štap svojim savijanjem preciznije može amortizirati udarce koje ulovljeni gof izvodi velikom i snažnom glavom. Kada se lovi štapom i rolom može se za osnovu upotrebljavati i tanka ali jaka upredenica, s kojom se zbog smanjenog promjera i manjeg otpora mora postižu veće dubine uz manje otežanje. Međutim, pri lovu rukom lakše se prepozna vrsta griza, na koji način riba grize, lakše se pravovremeno malo popusti prije kontre, kada riba ponese ješku i još ne sluti što joj se sprema. Kod lova rukom, kad olova zastružu po dnu, iskusni panulaš čak može prepoznati vrstu dna po kojoj je zastrugao. Da li je to pijesak, posidonia, kamen, rub itd. Dalje, rukom se može dati snažnija kontra, ruka može puno brže izvlačiti najlon. Sve ima svoje prednosti i mane. Kod lova štapom dva su načina otežanja. Kompliciraniji je pomoću
Ručna panula
Kod lova rukom više guštam u neposrednom kontaktu s ribom, na ruci se osjeti svaki zamah glave koji prati zamahe repa pomahnitale ribe koja se bori za goli život. Kada se lovi pliće od 30 metara, s nešto lakšim panulama, preko prsta se može osjetiti vrsta dna po kojoj olovnice stružu. Zanimljivije mi je dodirivati dno svako malo, nego držati štap u ruci. Neki love svojevrsnom hibridnom metodom - štap stoji u nosaču, tunja s vrha štapa je olabavljena i ribolovac panulu drži u ruci. Kada riba udari, nakon kontre, uzima se štap i njime se riba umara i izvlači. To može biti i opasno raditi bez rukavica, jer ako držeći tanku upredenicu golom rukom idete kontrirati ribi, može vas zasjeći do kosti. Lov rukom mi ima ono nešto hemingwayski, a moram priznati da sam pomalo i mazohističan jer mi olovnice koje razbijaju ruku kada gof naglo krene samo povećavaju adrenalin. Cijela konstrukcija teške panule se zasniva na činjenici da imamo posla s izuzetno snažnom i velikom ribom, koja u svakom trenutku može polomiti imalo oštećeni sistem. Zato svaki element u konstrukciji mora biti od pouzdanja, svojim dimenzijama i čvrstoćom pomalo čak i predimenzioniran, opreza radi. Zato se kod opisivanja panule za gofa mora obratiti posebna pozornost na svaki detalj. Ako ijedna karika u lancu zakaže, niz se prekida, sve puca, a riba života se nepovratno gubi. Morate znati da je najveća vjerojatnost da ćete izgubiti ribu upravo kod najvećih riba.
Osnovni najlon za ribetine
Na motovilo ćemo namotati osnovni najlon, ili skraćeno, osnovu. Najlon pakiran na malim kalemima nije prikladan jer je poprimio oblik kalema i time se lako mrsi, a ne želimo da nam se to dogodi u tijeku borbe s ribom života. Zato se za panulu koristi najlon koji je namotan u velike krugove tako da ne može poprimiti neželjeni oblik. To je najlon za parangale (vidi sliku) koji dolazi u velikim pakiranjima od po više stotina metara, a često je svakih 100 metara zasebno označeno radi lakšeg baratanja. Ja kad pravim panulu na motovilo namotam čak i do 250 metara takvog najlona, zlu ne trebalo. To bi trebalo biti dovoljno da se stigne izmoriti i najveće gofove prije nego izvuku sav najlon s motovila. Neki panulaši na motovilu imaju kao rezervu namotan konop od parangala debljine 2 mm radi lakšeg umaranja kapitalnih beštija. Osnova mora biti vrlo čvrsta da bi izdržala sva naprezanja prilikom zamaranja ribe. Zato ćemo koristiti najlon debljine 0,80 do 1,2 mm, a to ponajviše ovisi o osobnim sklonostima, eventualno o veličini ciljane lovine ako imate različite pozicije koje drže različite veličine gofova. Obično se kao univerzalna debljina osnove nameće 1,0 mm. Zapamtite da tanji najlon stvara manji otpor i time panula dublje zaranja s manje olova, a bolji je i osjećaj za ješku i dodirivanje dna. Međutim, s debljim ste mirniji jer teže puca. Ima nekoliko panulaša na
Koncept otežanja
Čuvar (piombo guardiano kako kažu Talijani) je olovni uteg, najčešće u obliku kugle sa stabilizatorom, koji se veže preko posebne pioke (prame) na zogulin (obično trokraki) koji povezuje osnovu i predvez. Duljina pioke je oko 2 metra, a debljina dovoljno jaka da se spasi olovo u većini slučajeva kada zapne za morsko dno, ali svakako tanja od osnove panule, tako da se kod kritičnih zadiva gubi samo olovo i pioka a ne i dio osnove s predvezom. Prednost olovo-čuvara je to što s njime u svakom trenutku lova možemo napipati dno s vrlo malom mogućnošću zadiva jer je ješka uvijek iznad razine olova. Olovo-čuvar je teško od 250 - 1000 grama, ovisno o dubini na kojoj se lovi, a najčešće oko 500 gr. Ovaj način lova je posebno pogodan u zimskom periodu kada se ponekad lovi na preko 60 m dubine. Eventualna mana ovakvog sistema je jedan otklon koji se javlja kod najlona, a koji je puno manje izražen kod krunice pa je kontra direktnija. Prednost čuvara je još i u tome što nema olovnica po osnovi koje vas mogu pošteno izbubati po rukama kada veliki gof silovito zaveze i ponese najlon iz ruke. Drugi način otežanja je znatno stariji, klasičan način otežanja pomoću kliznih olovnica
Raspored olova na panuli za gofa
Potrebno je jako stisnuti olovnice da se ne bi pomjerile u tijeku borbe s ribom. Ne morate se bojati da ćete oštetiti najlon jer olovo je mekano a stiskanjem najlon čak može i dobiti na prekidnoj čvrstoći (kao i kod pojedinih čvorova), samo nemojte pretjerivati. Rasporedom olova prilagođavate panulu terenu na kojem lovite, svom plovilu, pogonu, odnosno brzini panulivanja. Uobičajeno je da se kod ljetno-jesenske panule slaže 40-70 dag olova na 40-70 metara osnove panule (razmak između prvog i zadnjeg olova). Sugerirao bih sljedeći raspored olova za krunicu panule za lov gofa. Uzmite 90 olovnica od 5 grama i stisnite ih na osnovu po sljedećem rasporedu: gledano od predveza prema motovilu prvih 10 olovnica stisnite na međusobnom razmaku od 15 cm, pa slijedećih 10 na svakih 25 cm, pa sljedećih 10 na 50 cm, pa 20 komada na 75 cm, pa 20 olovnica na 100 cm, i zadnjih 20 olovnica na razmak od 125 centimetara. Između prvog olova i predveza stavljate jaki, kvalitetni zogulin, isto kao i iza zadnjeg olova, 1-2 m prema motovilu.
Ovako sastavljen dio panule s olovima je dug oko 70 m (razmak između prvog i zadnjeg olova) i kada se malo ispraksirate lako se lovi na dubinama od 12 pa sve do nekih 40 m kombinirajući duljinu panule ispuštene u more i
Jaki predvez
Na drugi kraj zungulina na kraju osnove se vezuje predvez. Duljina predveza je obično 10-20 metara. Kod lova na plićim terenima poželjan je duži predvez da ješka bude što dalje od broda. Dulji predvez je dobar i iz razloga što se cijeli sistem više rasteže i amortizira udarce pomahnitale ulovljene ribe. Kod zimskog lova na većim dubinama predvez može biti dug samo par metara jer je brod daleko od ribe. Predvez je najkritičniji dio panule jer uvijek mora biti tanji od osnove da bi prilikom eventualnog zadiva gubili samo predvez a ne i osnovu s olovima. S druge strane, predvez mora biti dovoljno jak i debeo da izdrži borbu s ribetinama koje lovimo teškom panulom. Kod gofa se ne morate bojati da će debljina najlona odbiti ribu da zagrize. Bolje je da predvez bude što deblji, al opet nešto tanji od osnove. Ako vam je osnova 1,00 mm onda je najbolje da predvez bude 0,80 ili 0,90 mm. Preporučio bih kombinaciju osnove od 1,10 mm i predveza debljine 0,90 mm.
Ja predveze za gofove izrađujem obavezno od najlona, a nikako od fluorokarbona. S jedne strane, gof nije osjetljiv na debljinu pa ne treba filozofirati s nevidljivim fluorokarbonom. S druge strane, fluorokarbon ima mnoga loša svojstva, ako se malo ošteti prilikom borbe odmah se dalje počne rascvjetavati i vrlo brzo pukne poput stakla. Ima takvu strukturu, da se niti odvajaju jedna za drugom kada krene prvi put. To sam na najteži način naučio s dvije kapitlane lice za koje bolje da ne govorim koliko su bile teške. Poneki panulaši kraj predveza izrađuju od dvije paralelne nešto tanje najlonske strune. Nisam siguran koliko to sve skupa drži vodu, odnosno gofa. Što se tiče udica koje ćemo koristiti na panuli za gofa, one moraju zadovoljiti mnoge stroge kriterije koji se prvenstveno odnose na čvrstoću, oblik, otpornost na
Predvez za iglicu i lignju
Završetak predveza ovisi o vrsti ješke koju nadivamo. Kao najbolje ješke nametnule su se iglica i lignja. Predvez za iglicu se sastoji od jedne nosive klizne udice i još nekoliko lovnih u nizu. Iglica se kači manjom nosivom kliznom udicom kroz usta unutar kljuna koji se nakon toga zatvara gumenim bužirom, koncem ili metalnim prstenom. Po tijelu se kače 1 - 4 lovne udice, ovisno o veličini same iglice i preferencijama ribolovca. S manje udica se povećava šansa ugriza u prazno, s više se iglica previše ranjava i opterećuje. Osobno za gofa koristim dvije lovne udice, a za zubaca tri, što mi se pokazalo kao optimum. Udice mogu biti fiksne (zadnja je uvijek fiksna) ili klizne s kojima se može postići bolja pokrivenost iglice udicama. Ja više volim fiksne udice, klizne oštećuju najlon klizeći pa i tu postoji opasnost od gubitka kapitalnog ulova. Kod nadivanja udice provucite iglicu samo lagano ispod kože, a posebno pazite da joj ne ranite crijeva jer tada brzo ugiba. Neki panulaši ne ranjavaju iglicu udicama nego joj udice uz tijelo pričvrste silikonskim ili običnim koncem, ili pak gumicom. Najlon treba biti uz tijelo iglice tako da joj što manje smeta prilikom plivanja i da se ne vrti. Jeste li primjetili kako iglica ima intenzivan miris, za ljude uglavnom neugodan? E pa taj miris je predatorima neodoljivo privlačan a u kombinaciji s njenim vijugavim pokretima i ljeskanjem čini ju teško odoljivim zalogajem. Predvez za lignju se sastoji od klizne nosive udice kojom se lignja kači za zadak i rampina ili udice koji se kače u korijen krakova. Kod lova gofa, mislim da je velika udica puno bolje rješenje od rampina. Ono na što bih htio upozoriti je to da mnogi koriste kao nosivu relativno malu udicu slabije konstrukcije. Gof guta hranu u komadu, pa se nerijetko kači upravo na tu udicu pa tu dolazi često do gubitka ribe. Nemojte se bojati
Krenimo u lov
Kompletirali ste panulu, izašli na more, ulovili nešto ješke. Napaljeni ste na gofa ali još ne znate gdje, što i kako. Prvo ste u dilemi da li je dobro vrijeme. Tu svatko ima svoja iskustva i teorije, a ja mogu reći svoja. Kad uspoređujemo vedro i oblačno vrijeme, mogu reći da sam ljeti gofove nešto više lovio po suncu a u jesen po oblačnom vremenu. Što se tiče prisutnosti vjetra, ljeti mi je bolje vjetrovito, dok su u jesen bolje dnevne bonace. Ljeti sam po jakim popodnevnim maestralima izvrsno lovio gofove, i to dok god pojačava. Dok ne zapuše uopće ne lovim, odnosno lovim iglice za ješku. Kada lagano zapuše, lov gofa počinje i traje dok god vitar pojačava. Dosta dobar vjetar za gofa, pogotovo ljeti kad tek počne puhati i dok je u jačanju, je tramuntana. Zapravo kad pogledam, najbolje ulove ljetnih gofova sam imao po tramuntani, na početku čim zapuše. Bura je za gofa dvosjekli mač. Ima situacija kada izvrsno rade, a ima situacija kada su tu ali ih nije briga za iglice koje im se nude na panuli. Znam da su tu, još ih i na sonderu vidim, ali ne mogu ih nikako isprovocirati na griz. Što se tiče juga, dobro sam lovio gofove po potpuno laganom južinu. Srednje i jako jugo mi ne leže kada je panula u pitanju, mada su neki prolazili dobro i po takvom vremenu. Vitar za suncem
Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Zdenko Huzjak
neosnovano cijenjenije od gofa, iako mu nisu ni šporkica ispod nokta. Zamislite samo, jedan arbun (blato) je nerijetko skuplji od gofa. Zato to iskoristite i kada god imate priliku na peškariji kupite par feta od gofa, pogotovo pravilno otkrvljenoga. Nećete požaliti.
u Jadranu su šarun i lica. Na sjevernom dijelu Jadrana je posvuda poznat pod nazivom gof, dok na jugu drži nekoliko naziva, koji se prvenstveno vežu uz veličinu ribe. Tako npr. u potpuno nedorasloj fazi, do nekih 50-60 deka ga nazivaju žutej, jer je po bokovima izražene žute boje. Kasnije, do veličine nekih 2-3 kg ga zovu felun. Veće ribe zovu gof, da bi kapitalne ribe preko 20-25 kg nosile naziv orhan. Meni je kao osnovnoškolcu sam naziv orhan ulijevao strahopoštovanje i nagovještao da se s ovom ribom nije za šaliti. Malo pomalo, a najviše pod utjecajem interneta, knjiga i tekstova o panuli, nazivi felun i orhan su se proširili i na sjeverni dio Jadrana, pa se danas i tamo nerijetko nazivi za gofa razlikuju ovisno o veličini ribe. Izuzetno brzo raste, pa se smatra da u prvoj godini postigne težinu od 70 deka, nakon 2 godine ima 2 kile, a nakon 3 godine već 5 kila. Smatra se da riba od 20 kg ima nekih 7 godina.
završetcima kojima gof rgistrira vibracije i stvara sebi sliku o događanjima u okolini. Gof ima dosta veliku glavu, puno veću nego lica iste težine. Na glavi se ističu velike oči s izraženom bjeloočnicom i golema usta, čija veličina daje naslutiti da gof hranu guta bez previše žvakanja. Čeljusti su mu vrlo snažne, odnosno žilave, a vilice prekrivene širokim poljem sitnih zubića, od kojih je unutarnji zadnji red veći, nazubljen i okrenut prema unutra, tako da ono što gof zahvati ustima ne može van, samo unutra u ždrijelo prema želucu. Često se debatira o tome da li su gof i lica bijela ili plava riba. Mogli bismo možda reći da je gof plava riba s bijelim mesom. To bi u biti značilo da je gof u biološkom smislu, s obzirom na svoje ponašanje, plava riba, dok je u gastronomskom, bijela riba. S druge strane, iako pokazuje u svom ponašanju elemente plave ribe, ipak je ne tako mali dio godine vezan za uzobalna, nešto plića, područja koja obiluju iglicama i novopridošlim lignjama. Meso mu je bijele boje, ali u okusu ima nešto što lagano vuče na plavu ribu. Meni idealna kombinacija za gradele. Zaključno mi se čini da je gof, kao i lica, vrlo interesantan hibrid bijele i plave ribe.
je najbolji period, u špici. Jednostavno ga nema. Nakon mrijesta gofovi se drže tu negdje blizu obale, no u prosjeku ne suviše blizu i plitko. U kolovozu se lagano primiču obali, da bi ih se u rujnu moglo uloviti i na samo nekoliko metara dubine, a najčešće na 15-30 m. Listopad je pravi mjesec za lov panulom, gofovi se intenzivno hrane i pripremaju zalihe za zimu kada će malo jesti. Ribe su najdeblje u studenome, pucaju od snage i imaju deblji sloj masti ispod kože. U studenome se lagano povlače u dubinu, da bi ih u prosincu već bilo teško uloviti panulom. Pretpostavlja se da tijekom zime borave na dubokome i daleko od kraja, na otvorenome moru. Ove godine je u jednoj masovnoj pojavi otkriven dio njihovog ponašnja, upravo u periodu na kraju zime a prije početka mrijesta. Gofovi se naime u to vrijeme grupiraju blizu podnožja dubokih brakova na rubu kulfa. Ishrana i ponašanje im je skroz drugačije od onog na koje smo navikli. Pa tako npr. uopće ne žele taknuti živu lignju na panuli, a napada jigove za Vertical Jigging. No, i tu igraju samo veliki izduženi teški jigovi uglavnom plavosrebrne boje, što nam ukazuje na specifičnan način ishrane u tom periodu.
nekih 12-13 kila ulovljenog u vršu, ušao je glavom do dvije trećine dužine tijela, a onda se zaglavio. Ovaj zanimljivi, rijetki i slučajni ulov je ostvaren negdje na jugu Jadrana, oko granice sa Crnom Gorom, koja je u odnosu na hrvatski dio Jadrana eldorado što se tiče mnogih ribljih vrsta. No gof se ciljano, osim u podvodnom ribolovu, lovi još i Vertical Jiggingom te panulom, nudeći živi ili umjetni mamac u pokretu. Upravo je panula u prosjeku najuspješnija alatka za lov gofa u sportskom ribolovu. Mali primjerci, najčešće do 2 kg, love se umjetnim varalicama, kasnije gof rijetko posegne za plastikom, isključivo ga zanimaju prirodni mamci. Tako se feluni, pogotovo u jesen, lako love na svu silu varalica, pa čak i spinning tehnikom s obale. Posebno u tom periodu vole uske pliće prolaze s jako puno korenta, ali i većom dubinom negdje u blizini. No lov feluna ću namjerno preskočiti jer je šteta loviti ribu 50 puta manju i lakšu od maksimalne težine za tu vrstu. Volio bih opisati lov panulom odraslog gofa - ribe koja puca od snage i koja će vam priuštiti nezaboravne trenutke nabijene adrenalinom. Gof je toliko snažna riba da pribor mora biti vrhunski, vrlo jak i izdržljiv, tako da svaki element u sistemu uspješno odolijeva ekstremnim silama koje se razvijaju u borbi s ovom ribom. Panulivati se može štapom ili iz ruke - ručnom panulom.
downriggera. To je uređaj s kojim se na tankoj sajli ili jačoj upredenici u more spušta olovna kugla težine 1-5 kg. Kugla ima na sebi štipalicu kojom se kači najlon osnove sa štapa, na mjestu koje je udaljeno bar 20 metara od ješke. Tako pomoću kugle spuštamo ješku na željenu dubinu, a u trenutku kad udari gof ili zubatac, najlon sa štapa se oslobađa kugle downriggera i ribolovac sa štapom ima neposredni kontakt s ribom. Drugi način je da direktno na najlon osnove na štapu montiramo olovno otežanje. Obično se koriste olova oblika sličnog torpedu sa zakačkama za najlon. Često su u upotrebi i različita olova-čuvari koji se montiraju na najlon gumicom ili koncem tako da ih se lako i brzo skine kada se u tijeku borbe s ribom najlon namota do njih, da bi se potom najlon nastavio nesmetano namatati sve do predveza. Kao osnova na štapu najboljom se pokazala kvalitetna upredenica koja ima istu nosivost kao i dosta deblji najlon. Tako možemo koristiti upredenice puno tanje od najlona koje stvaraju mali otpor u moru pa se mogu koristiti i lakša olova s kojima imamo bolji osjećaj prilikom panulivanja. Meni je daleko veći gušt loviti na ruku.
Teška ručna panula za lov gofova počinje s motovilom. Ulovljeni gof može zaplivati silovitom snagom, zadržavanje na silu je ponekad nemoguće. To obično radi velikom brzinom, što znači da treba imati motovilo s kojeg se može najlon otpuštati brzo koliko riba traži. Obično motovilo od stiropora je neprikladno jer je s njega nemoguće toliko brzo odmotavati panulu. Tada najčešće dolazi do gubitka ribe pa i cijele panule. Neki ribolovci panulu namotaju na kantu od recimo 10 litara, na način da se najlon nesmetano odmotava s kante dok ga riba izvlači a pritom se kanta drži za ručku. Kod velikih gofova, kada se panula odmota do kraja, kanta se baci u more i čeka se da se riba izmori potapanjem kante pod površinu. Poslije se skupi kanta i borba s izmorenom ribom je višestruko lakša. Danas se najčešće upotrebljava posebno klasično drveno motovilo za panulu, koje se sastoji od okvira na koji se namata najlon i ručke motovila. Dok držimo motovilo u ruci, prilikom izvlačenja najlona okvir se nesmetano vrti oko ručke. Na taj način se panula prilikom povlačenja orhana kapitalaca može odmotavati velikom brzinom te je time rizik od gubitka ribe minimalan. Motovilo možete lako izraditi sami, a danas se može kupiti u gotovo svakom ribomaterijalu. Pazite da je motovilo izrađeno od kvalitetnijeg drva i po mogućnosti lakirano jer se drvo lako deformira zbog vlage i stezanja namotanog najlona koji se suši. Veća su motovila bolja od manjih.
Jadranu koji koriste osnovu debljine 1,4 mm. Love s rukavicama, a kad riba udari, ni milimetar ne popuštaju nego odmah vuku na svu silu. Gotovo je nemoguće da tako debela osnova pukne od povlačenja. Neki će reći da ovo nije sportski, al’ ajde ti ako si faca izvuci ribu od 40 kila s 40 metara dubine za 120 sekundi. Treba i to znati. Zubace od 8,5 kg sam s 50 m dubine uspijevao izvuči za nekih 70 sekundi s najlonom 0,90 mm, one preko 9 kg i za više od 90 sekundi. Ne mogu ni zamisliti kako je to kad tako ogromnu ribu, kao što je orhan, izvučeš tako brzo. To nije samo sirova snaga već i posebna vještina. Na kraj osnove vezujemo zungulin (vrtuljak, zogulin). On treba biti primjerene veličine i čvrstoće, pa ćemo uzeti velike i robusne koji zadovoljavaju te uvjete. Zungulin se obavezno vezuje čvorom koji napravi omču, a nikada čvorom koji se skroz stisne uz alku (oko) zogulina. Na drugi kraj zungulina vezuje se predvez, no o tome nešto kasnije. Što se tiče samog otežanja panule, postoje 2 osnovna koncepta, a to su olovo-čuvar i niz olovnica, takozvana krunica. Znatno manje kompliciran i početnicima uglavnom prihvatljiviji način je otežanje panule s olovo-čuvarom.
nanizanih po osnovi panule prema nekom rasporedu, koje zbog svog izgleda u takvom rasporedu podsjećaju na krunicu. U nekim krajevima se olovnice bliže predvezu slažu gušće a u nekim obrnuto, dok pojedini panulaši imaju jednak razmak među olovima po cijeloj duljini osnove (uglavnom na panuli za gofa). Krunica je izmišljena na otoku Visu, zbog čega se zove još i viška panula, a karakteristična je po tome što su olovnice bliže predvezu znatno gušće složene nego one prema motovilu. Klizne olovnice se sve odjednom navuku na kraj najlona osnove pa se tek onda veže zogulin, a potom se olovnice slažu i fiksiraju po određenom rasporedu. Olovnice su klizne, hidrodinamičkog oblika, teške 3 – 20 grama, a najčešće su u upotrebi one od 5 ili 10 grama. Na panuli za zubaca više volim olovnice od 10 grama, ali kod panule za gofa su po meni bolje 5-gramske olovnice jer manje razbijaju ruku kada gof jako potegne. Olovnice treba fiksirati po osnovi stvarajući određen raspored. Fiksiranje se vrši stiskanjem olovnica kliještima (kombinirkama) na krajevima, a može ih se stiskati i škripom.
brzinu plovila kojim lovite. Ako netko hoće ovaj raspored prilagoditi olovnicama od 10 grama, potrebno je samo malo matematike. Pošto su duplo teže nego one od 5, uzet ćemo ih i duplo manje, dakle 45 olovnica od 10 grama. Sada umjesto 10 olovnica od 5 grama na međusobnim razmacima od 15 cm, stavite pet 10-gramskih olovnica na razmacima od 30 cm, i tako dalje, preračunavate. S iskustvom ćete zaključiti kakav raspored vama najviše paše, no ovakva kombinacija trebala bi biti odlična od svibnja do kraja studenog. Zimi kad su gofovi dublje, često i na preko 40-50 metara, ovom rasporedu je potreban dodatak. Iza zadnjeg olova prema motovilu stisnite još 30 olovnica od 5 grama na međusobnim razmacima od 150 cm. Ako s krunicom želite loviti uz dno potrebno ju je spuštati u more dok najdonja olova lagano ne zastružu po dnu a onda podići koji metar. Problem kod ovakvog načina otežanja je što je ješka u razini najdonjeg olova pa zapinjanja i gubitak ješke nisu rijetki. Potrebno je nešto prakse da se savlada praćenje dna bez čestih gubitaka ješke i predveza. A i struganjem po dnu se osnova polako ali sigurno oštećuje. Dno je bitno pratiti ješkom jer se po meni gof najbolje lovi u prvih 3-4 metra iznad dna, no o tome nešto kasnije.
koroziju, oštrinu te pogodno uho ili oko na koje vežemo najlon predveza. Što se tiče oblika, kao najbolje su se pokazale zakrivljene papagajke.
Takav oblik je vrlo pogodan za kačenje u velikim i snažnim ustima velikog gofa. Nadalje, udice moraju biti izrađene od iznimno čvrstih materijala jer moraju izdržati ekstremne sile. Trebaju obavezno biti kovane, a nikako žičane koje se lako izravnaju. Nerijetko se na panuli za gofa koriste i manje udice za Big Game. Ako vam udica nije savršeno oštra, nemate što tražiti na moru, bolje da ostanete u portu. Udice trebaju biti i relativno elastične, jer tako kompenziraju nedostatak čvrstoće pri najvećim opterećenjima. Mnoge su ribe izgubljene zbog krtih (neelastičnih) udica. Puno sam puta čuo da je nekome riba slomila ownericu, baš zbog krtosti. Imao sam i sam jedno takvo iskustvo, s nevelikim gofom od nekih 5 kila. Borba je trajala relativno kratko, malo sam ga isforsirao brzom vožnjom i nisam mu dao da krene u dubinu. Tako sam ga izmorio vrlo brzo i dovukao do bande broda. Držao sam predvez od upredenice 0,29 mm u jednoj ruci (tada sam isprobavao loviti zubace na upredenicu radi cvikanja) dok sam drugom rukom krenuo s kučmom prema gofu. U taj tren je on mlatnuo glavom i oslobodio se. Mogao sam ga samo gledati kako klizi nazad u spasonosnu dubinu. Prava nevjerica je tek uslijedila kada sam vidio slomljenu udicu. Udarac gofa zbog kojeg je udica pukla je bio totalno bezazlen, jer da je udarac bio iole jači, tanka upredenica 0,29 bi mi rasparala prste. Što se dogodilo? Udica se očito nije dovoljno duboko zabila pa je nastao efekt poluge koji je u kombinaciji s neelastičnom udicom doveo do nemilog događaja.
staviti veću i jaču udicu jer ribi to nimalo ne smeta a smanjili ste mogućnost gubitka ulova. Ako je lignja veća, nije loše imati i jednu udicu na predvezu (bilo fiksnu bilo kliznu) između nosive udice i one u krakovima koja se kači lignji po sredini plašta. Predvez je dobro produljiti za još jednu malu udicu (takozvana kantaruša) koju se kači u vrh kraka, a kojom se love kantari koji često napadaju lignju. Nemojte zaboraviti da često zubatac i gof ugrizu i zakače se upravo za kantarušu, zato ona mora biti posebno jaka. Najveći gof kojega sam zakačio i izvukao samo s kantarušom je bio težak 11 kg a zubatac 9,1 kg. Zato posebnu pažnju poklonite izboru kantaruše. Kod izbora ješke, ponavlja se uvijek vječita dilema, koja je bolja ješka, lignja ili iglica? Iglica bolje podnosi veće brzine nego lignja, ponekad čak do 3-4 milje ako je dobro nadivena. Tako se stigne pretražiti veći dio terena nego s lignjom, a i iglica prilikom panulanja aktivno pliva i svojom hidrodinamikom stvara nešto manji otpor nego lignja. Iglica se prilikom povlačenja ljeska i odbija sunčeve zrake duboko i daleko te je ljeti uglavnom dostupnija, ali lignja ima prednost što je manja i time kompaktnija ješka i gotovo da nema griza u prazno kao ponekad kod iglice, a gofu je k tome i malo ukusnija od iglice. Osobno ipak dajem malu prednost iglici koju radije nadivam na panulu jer s njom mogu lakše pronaći gofa pretražujući više terena većom brzinom a i gof je, po meni, bolje primjeti s veće udaljenosti. Cipal, šarun, ušata, bugva i ostale slične ribe su također jako dobre ješke za gofove. Nadivaju se jednom udicom (može biti fiksna ili klizna) kroz usta (odozdo prema gore) tako da usta ostanu zatvorena, a po sredini tijela ili prema repu se kače jedna do dvije udice ovisno o veličini ribe koju ješkate. Pazite da ribu koju ješkate što manje povrijedite.
je posebni naziv za vjetar koji zna puhnuti već u zoru iz pravca Sunca koje upravo izlazi u tom trenutku (ne treba ga zamijeniti s levantom s kojim dijeli smjer ujutro u početku puhanja). Kako sunce nastavlja svoju putanju tako vitar ide za suncem i poprima smjer južina (lagano jugo), da bi oko podne skroz zakrenuo i pretvorio se u maestral. Vitar za suncem je čest ljeti a ako vam se potrefi u ranu jesen, to bi mogao lako postati dan iz snova za ribolov. Zubaci i gofovi se pobiju međusobno oko toga ‘ko će prvi skočit na lignju.
Međutim,novopečene panulaše najviše zanimaju pozicije. Gof poput zubaca, voli velike devijacije u terenu. To su redovito strmiji brakovi, pogotovo njihova strana koja se naglo obrušava, nerijetko okrenuta prema otvorenom moru. Gof jako voli okomite kampanele, dalje okomite zidove s velikim izbočinama uz koje struji korent. Strmi puntali su uvijek aktualni, na njihovom špicu je uvijek živo, sitna riba igra u korentu. Dobre pozicije su i uski a duboki morski prolazi s puno korenta. Voli biti i na ravnim kamenim platoima koji se s jedne strane okomito obrušavaju u veliku dubinu, uvijek u blizini tog ruba. Obično ga srećemo, ako se u tom trenutku hrani, u toplijem dijelu godine tamo gdje je dno na 10-30 m dubine, a u kasnu jesen na 30-50 m.
Dobiti griz
Konačno dolazite na ciljanu poziciju, usporavate brod, nadivate ješku, lagano vozite i ispuštate panulu u more. Nakon što je odmotan predvez i prvih 10 metara naolovanog dijela osnove, motovilo se samo počinje odmotavati pod težinom olovnica u moru. Namještate se na braku, vozite oko plitkog braka, pokušavate se držati dubine od 20 metara, ali ne ide. Tren je na sonderu 45, a tren 15 metara. Vrh braka je na 9 metara, sitna riba igra po površini iznad vrha. Pokušavate držati ješku u pola mora. U jednom trenutku vam se panula zateže, al skužite da su se najdonja tri olova naslonila na škrapu na dnu. Podižete panulu 3-4 paša (paš je raspon ruku) i nastavljate lagano voziti brzinom od 1,5 čvorova. Opisali ste cijeli krug na braku i ništa. Pa još jedan, pa još jedan. Ništa se ne događa, iako sonder svako malo iscrta veliku ribu. Ja to radim malo drugačije. Opisujem krug oko braka po točno određenoj dubini. Najprije na 20 metara. Brzina mi nije konstantna, nego varira od 0,8 do 1,5 milja (morske milje na sat, čvorovi). Nakon što rastegnem panulu i ona legne do dna, stavim motor u ler. Brzina povlačenja pada, a ja izvlačim panulu u laganim trzajevima. Otprilike kad sam ješku dovukao u pola dna, brzina padne na 0,8 milja. Tada zavezem do brzine od 1,5 pa čak i 2 milje, i pritom ispuštam izvučeni višak panule natrag u more, sve dok ješka ponovno ne dođe do
samog dna. Tad pustim da brod malo uspori, a onda opet lagano izvlačim panulu do pola u trzajevima. Ovaj rad strašno pali gofove, a nije teško ni zubaca isprovocirati uz dno. Mnogi tvrde da se gof najbolje lovi povlačeći panulu u pola dna. Mislim da se gof najčešće hrani ipak uz dno, odnosno u prvih nekoliko metara od dna, tu je najveća šansa da ćete ga sresti. Ovo moje podizanje panule ga dodatno potakne da se zaleti od dna za ješkom nekoliko metara prema površini. I tako prođem krug recimo po 20 metara, a onda se premjestim malo dublje, na 28 m. Dođem na udarni dio braka, špic s okomitim rubom put dolje.
Čujem ribu kako mi grabi ješku, gof to radi na poseban način, u isto vrijeme nježno i vrlo odlučno, osjetite odmah pravu masu s druge strane najlona. Ne kontriram isti tren, nego osluhnem kako je uzeo ješku, pričekam 1-4 sekunde da je zaguca i malo krene s njom, a onda mu opalim kontru iz sve snage. Osjećam u tvrdo težinu ribe, lagano mlati glavom i pliva u stranu, pokušavam mu sad brzo vući da mu nametnem svoj ritam, u jednom trenutku mi zateže za nekih pola metra, naginjem se preko bande broda da amortiziram udarac. Nakon toga poslušno prati i ide za mnom dok izvlačim panulu. Brod cijelo vrijeme vozi u laganom luku, opisujući veliki krug.
Borba
Tada je gof konačno dijagnosticirao problem nepoznatog komada čelika zabodenog u vilici, mijenja taktiku i svom snagom kreće koso u dubinu, prema dnu u podnožju braka. Ja mu tada ne kočim, nego popuštam sve tek držeći blago nategnuto da mu udica ne ispadne zbog labavosti. On je to pogrešno prepoznao kao prestanak opasnosti, stao je, a ja mu sad na silu opet okrećem glavu prema sebi. Riba je zbunjena, opet prati izvlačenje, pokušavajući plivati u stranu, pritom se izmara. Gof je svjestan da se ovako ne uspijeva osloboditi, pa opet silovito krene izvlačiti najlon, panično plivajući u dubinu. Ja mu opet popuštam skroz, dopuštam mu da on misli da je gospodar, i opet ga varam da se uspio osloboditi. Stao je i opet je okrenut prema meni, brod vozi oko 1,5 čvorova, diktira smjer izvlačenja. Gof se voli dužinom tijela postaviti okomito na smjer najlonja u moru, a da bi to postigao mora plivati za nama. Tako se samo brže umara, a ja vješto koristim to što on radi. Još jednom kreće u dubinu, sada već vidno izmoren, ne onako brzo kao prije, tako da stignem rukom brojati koliko olovnica ispraćam u more. Stao je već nakon šest olova, sada ga još odlučnije vučem. Brod ide još malo brže, a gof više ne može doći do daha. Ugledali smo ga na 12 metara ukoso pod morem iza krme, pliva poslušno okrenut na bok. Tunja je jako nategnuta, ali riba je svakim zamahom repa i glave zapravo samo bliža brodu. Konačno, riba je ustima poljubila površinu na kojoj ju je dočekala kučma. Polegnut u kokpit, gof od nekih 9 kilograma leži sasvim mirno, polako rastvarajući škržne
poklopce i zijajući s ustima, dok mu se malo iza bočne perje iz rupe od kučme cijedi tamna gusta krv. Iz opisane priče se može zaključiti nekoliko stvari. Dok traje borba, brod uvijek treba lagano voziti - ribu se treba iskontrolirati vožnjom. Ješka je u trenutku griza bila relativno blizu dna, 6-7 metara iznad, tako da se pokrije gofu najzanimljiviji sloj. Kada ulovljeni gof jako potegne, popustite mu koliko traži. Neka on misli da je gospodar, prije će stati. Ako mu jako kočite, on će preplašeno nastaviti izvlačiti (osim ako niste skroz blokirali čime riskirate pucanje predveza), a ako pustite, on misli da se djelomično oslobodio pa stane. Uvijek je dobro da vozite ispred gofa, da on pliva za vama i pokušava stići vas. Brzina kojom se panuliva je od 0,5 do 3 milje, ovisno o jako puno faktora. Na velikim dubinama gdje se ponekad traži gof krajem jeseni i početkom proljeća, treba voziti vrlo sporo, od 0,5 do 1 milje na sat.
U nekim situacijama, kada su gofovi na plićem (15 m), dobro ih je pokušati isprovocirati brzom vožnjom od 1,5 do 3 milje. Lignja bez problema trpi brzinu od 2 milje, iglica i 4. Prođite istu poštu preko više različitih dubina. No to ne znači da ćete istu poštu cijeli dan raditi. Promijenite nekoliko pošti, pronađite svog velikog gofa, svoj ulov života. Završno bih rekao da je od svega što sam probao iz mora u gastonomskom smislu, nešto daleko najbolje bio gof od 24 kila na ražnju, što su ga članovi ŠRD Sipa Benkovac spremili u Karinu na panulaškom Kupu Karinskog mora.