Polazeći od činjenice da i ribe jedu ribe, zar ne - dolazimo u svijet živih mamaca. Sa živom ribicom kao mamcem nisam se previše zamarao, ne računajući jedan štap koji uvijek postavljam za kovača, ne zato jer imam nešto protiv njega, nego dapače, jer nas veže velika ljubav, bar što se mene tiče, sve dok nisam prije par godina došao u Cabo San Lucas, koji me je definitivno uvjerio da je živa ješka ipak mamac NO. 1
Riba ribi grize rep
Kada se spomene živi mamac svi odmah, naravno, pomisle na lignju i njezinu ulogu u filmu s zubacem. Doduše isto je i s iglicom, koja je najčešće spominjani mamac. No dragi moji dečki, a što je sa ušatom, što je sa šarunom, što je sa jerom, što je sa ... Naime, nemojmo zaboraviti da je glavni jelovnik ribama upravo riba, a ne samo rakovi i glavonošci. I tu definitivno vrijedi pravilo – riba ribi, grize rep! Dakako da su lignja i iglica glavne zvijezde u vječnom nadmetanju ribiča i zubaca te gofa, ali gospodo postoje i druge ribe koje se također pale i na ove dvije prije spomenute vedete i na mnoge druge, od kojih ćemo spomenuti šaruna i ušatu. Da ušatu, koja se pokazala i te kako vrijedan mamac kada je panula u pitanju, jedino treba zapamtiti da se njome panula vrlo, vrlo lagano, tako da bi ona mogla normalno plivati, ili pravilno raditi, kako bi rekli mi ribiči. Šarun je lako dostupna ješka koja također zavrjeđuje našu pažnju jer ju je lagano loviti, a vole je svi predatori. No isto tako nemojmo zaboraviti još jednog kandidata za nagradu –
Koji će me predator napasti, a to je cipal, kojeg doduše neki predatori baš i ne ljube, ali znate onu – vrag jede muhe u nevolji ... Zapravo pravo otkrivenje mi je bio ribolov u Cabo San Lucasu, gdje se sav lov marlina, tuna žutih peraja, lampuga i ostalih beštija kao što je pas lisica bazira upravo na živim skušama. Ma jeste li ludi pomislio sam - kada smo kupili prve skuše od ribara koji u svojim čamcima imaju bazene i skupo prodaju ribičima s big game brodova, prije polaska ujutro. No već prvi ulovi su mi rekli da je to sjajna tehnika, koju nažalost kod nas ne prakticiraju, a i kod nas nema ribara koji bi lovili i prodavali recimo plavice. Eto zapravo ideje profesionalcima, lovite ribu i prodajte je živu ribičima, garantiram sav otkup, jer tko neće uzeti živu plavicu kada ide na tune. Ili lovite iglice i dobro ih prodajte, jer gospodo ne pitam koliko košta kada je nema, jednako je i s lignjom, za što ima opravdanja, jer ni je se ne bih htio odreći slasnog zalogaja.
I riba ribu jede, zar ne?
U prirodi je tako da veći jede manjeg i to je neprekinuti lanac od pamtivijeka i samo se ponekad priroda našali pa neku manju životinjicu pretvori u čudovište – na pamet mi pada Tasmanijska neman, jer sam dok ovo pišem morao slušati prodiku moje supruge. No, vratimo se ribama u moru, gdje veća jede manju, što je priroda davno odredila, a mi ljudi smo na vrhu toga prehrambenog lanca. Dakle mi bi trebali znati kako priroda funkcionira i prema tome modelu bi ribe trebali loviti onom živom ješkom koju u tom periodu riba najčešće jede. No, ima jedna mala kvaka u cijeloj priči, jer primjerice bi zubaca trebalo loviti lignjom ljeti, no šipak – od lignje ljeti ni L, pa na udice moramo staviti ono što prvo naiđe, a to onda mijenja rezultat u korist riba, koje se vjerojatno debelo smiju kada vide što smo spustili u dubinu. Prije spomenuta iglica se lovi bez problema kada niste u lovu na zubonju, no kada je trebate nema je ni za lijek. S druge strane kada je uhvatite imate problem kako je sačuvati neko vrijeme. Vrlo je vitalna no teško će izdržati dan u zarobljeništvu. Meni se dogodilo da sam na jednom big game ribolovu u Omišlju ulovio pet šest komada stavivši ih u bazen za živu ješku i uz cjelonoćni rad aerator i drugi dan su bile žive, no to je bilo jedanput i nikada više. Zapravo sa svim živim mamcima ribiči imaju lagani problem očuvanja u životu. Poznata je priča sa lignjama koje slobodno plivaju u bazenu za ješku. Mnogi su se dovijali na razne načine, pa čak i tako da su uzimali plastične cijevi i tako je svaku za sebe pokušali sačuvati. S druge strane, prilikom ješkanja s udicama treba biti brz, a pažljiv da lignju ili iglicu previše ne stisnete. Još jedan glavonožac odlično lovi zubaca, no gof će ga uzeti pod onom prije spomenutom devizom, a to je - vrag i muhe jede, a to je sipa. Sipa je pomalo zapostavljena ješka koju će zubatac i te kako uzeti, pogotovo zimi. Sipa osim toga nije neka fina dama kao lignja, pa će u bazenu za živu ješku
živjeti nekoliko dana, što joj je još jedna prednost. U Ušata je riba koju je jednostavno uloviti i koja je delicija za mnoge predatore, ali kao što smo rekli, kada se njome panula, brodica mora ići vrlo sporo, zbog njezinog plosnatog tijela, koje se u slučaju veće brzine jednostavno okrene na jednu stranu i tada kao ješka nema nikakvu moć. U članku o prihrani spomenuli smo košaru za prihranu od inoxa u koju se stave ušate i spuste pod brodicu pa mogu živjeti nekoliko dana, odnosno dok ste god u ribolovu. Cipal je još jedan živi mamac koji
ne smijemo propustiti. Lako dostupan, ovaj mamac ima nevjerojatnu snagu i živi cijeli dan kada njime panulamo. Jednom smo pokojni prijatelj Ćićo, legendarni ribič iz Malog Lošinja i ja pola dana ciplom panulali kod otoka Orude i Palacola, kada smo shvatili da nas prati veliko jato delfina. Nije bilo druge nego naješkanog cipla staviti u kanticu i barkom ispod mosta na drugu stranu Malog Lošinja prema Novoj siki kod Suska. No nakon potrošenog dana ustanovili smo da su i tamo delfini, pa smo krenuli u luku, gdje smo ciplu pažljivo skinuli udice na što je živahno otplivao, dok smo mi zapanjeno gledali, a još smo više bili zapanjeni, kada ga je ugledao nekoliko dana kasnije gdje pliva uz obalu. Cipal je živi mamac koji će na nekim mjestima sjajno raditi, dok njime na drugom mjestu nećete uhvatiti ni krljušt. Šarun je odličan mamc koji vole mnoge ribe i koji se može duže čuvati u bazenu za živu ješku ili u spuštenoj košari (hranilici) pod brodicom. Od živih mamaca trebamo spomenuti i plavicu, koja je standardno dobar mamac, no dok se šarun može čuvati nekoliko dana, plavica može izdržati samo nekoliko sati. Osim ovih spomenutih riba koje mogu biti odlični mamci za velike predatore nabrojimo još neke potencijalne žive mamce, a to su bugve i gire, dakako po onoj – vrag i muhe jede.
Kako ješku zadržati živom i svježom
Kod lova pastrva pravilo je da se moraju u ruke uzimati rukom koja je prije toga bila namočena u vodu, da se ne ošteti njezina prirodna sluz, što utječe na njezin daljnji život, jer se pastrva uglavnom pušta natrag u vodu. Kod živog mamca moramo paziti na njega od samog trenutka ulova, jer ga moramo sačuvati jednako kao i onu prije spomenutu pastrvu. Naime, temperatura ljudskog tijela je znatno viša nego kod riba, pa kada se dodirnu suhom rukom i toplom rukom to vrlo štetno za njih, jer im se stvori neka vrst opekline i time im se skida sluz kojom je svaka riba pokrivena. Rješenje je mokra ruka, rukavica ili najčešće krpa, kada se skida udica, dakako najpažljivije što možete jer ako je samo malo stisnete nanijeli ste joj unutrašnje ozljede i od živog mamca nama ništa. Uz pažljivo držanje i skidanje s udice vrlo je važan detalj ostavljanje areatora u bazenu za živu ješku da radi cijelu noć da živi mamci imaju stalnu izmjenu zraka, odnosno da imaju stalni dotok kisika. Najveća je greška, koju gotovo svi rade isključivanje dotoka svježe vode u bazenu zbog uštede električne energije u baterijama. No zagrijavanje koje se u ljetnim mjesecima pojavljuje u bazenima za živu ješku je kobno za sve potencijalne žoive mamce. Naime kada se more osvježava u bazenu pomoću
Napisao Mladen Marković, fotografije arhiva RNJ
stalnog dolaska radi kisika ujedeno se i hladi pa takvi mamci ostaju živi. sljedeći je mogući problem sa samim bazenom za živu ješku. Naime ribiči često sami prepravljaju ili rade od početka bazene, pa ga zbog jednostavnosti naprave četvrtastom, što je apsolutno jednako kao da ga i nemate. Naime, iglica će se uporno zalijetati u same ćoškove bazena i time praktično sama sebe ubiti. Oblik spremnika može biti pravokutnik, no unutra mora biti zaobljen, nabolje u veliku elipsu jer tada iglica veselo pliva uokrug. Još je jedna komponenta važna za čuvanje živih mamaca, a to je volumen samog bazena. Naime, 70 litara je najmanje što bi trebalo biti na brodu da bude funkcionalno, a poneki američki brodovi u krmenoj stijeni imaju bazene od po 300 litara. Osim ovog spomenutog vrlo je važan izbor udica, jer nećete na malu ribicu stavljati velike i debele udice jer će te ga previše oštetiti. Zato je pravilan odabir i samo nadivanje vrlo važno. Vrhom udice malo zagrebete po krljušti tako da dođete do same kože i lagano udicu zabodete ispod kože, pazeći da mamac je ne stisnete i da mu udicom ne oštetite unutrašnje organe. Izgleda malo komplicirano, no ako ste pažljivi živi mamac će ostati dovoljno živ da dan provedete zadovoljni i sretni