Tradicionalni ribolov
SPOREDNI ULOVI na teškoj panuli
Teška panula je izmišljena prvenstveno za lov gofova i zubataca. Međutim, nisu to jedine ribe koje se zalete na ješku kojom lovimo. Ima tu puno sporednih ulova od kojih su neki česti, kao kantari, podlanice, pa čak i arbuni, dok su neki vrlo rijetki i egzotični poput škrpine, kovača, kirnje. Poneki su ulovi čak i apsurdni kao npr. modrak, knez, fratar...
Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Zdenko Huzjak
Napisao Marin Huzjak, snimili Marin Huzjak i Zdenko Huzjak
Dakle, osim gofa i zubaca, kod lova teškom panulom mogu nas posjetiti i druge ribe. Neke su u toj priči česte jer obitavaju na terenima na kojima se lovi panulom i vole ponuđenu ješku. Neke vrste su rijetkei atraktivne, ili se ne love takvim načinom, i u takvim uvjetima, premda spadaju u predatorne
Nasrtljivi kao pirane
Istina je da su kantari uglavnom grupirani u oblacima 4-5 metara od dna gdje lebde u korentu tako da lignja uopće nije sigurna u pojasu unutar prvih 10 metara od dna. Dalje, smatra se da kantari uglavnom napadaju male lignje na panuli, kao i to da radije napadaju mrtvu lignju, ili čak da se boje žive. Međutim, na mnogim terenima kantar je navikao na lignju na panuli, tako da napada i živu i veliku. Imam neke pozicije koje su nenormalno iznapadane panulom, s velikim pritiskom duljim od desetljeća, a panula se počela tu vući i znatno ranije. Uvjerevam vas da na nekima od njih kantar radije napada živu nego mrtvu lignju. Ovo ne govorim napamet nego kroz veliko iskustvo i ogroman reprezentativni uzorak. Još nešto, zadnjih godina se znatno smanjio broj velikih, muških kantara. Uglavnom su ostale kantarušice koje poput malih pirana grickaju lignju dok ju ne unište.
Podlanica i arbun
Podlanica, orada, lovrata, komarča, ili kako ju već zovu diljem Jadrana, ne spada u dominantno predatorne vrste. Međutim, i ona se ulovi na tešku panulu kad se kao ješka koristi lignja. Lignju vole gotovo sve ribe u moru, pa podlanica nerijetko posegne za krakom ili cijelom glavom od lignje nadivene na predvez teške panule. To je posebno izraženo u jesen. Razlog je taj da je lignja jako masna, a podlanica u jesen pred mrijest traži masnu i hranjivu spizu. Ne samo da joj to paše za mrijest i kvalitetu ikre, već koristi priliku da se nadeblja za zimu jer zimi vrlo malo jede. Česta je zabluda među udičarima da podlanice uopće nema zimi u plitkome, da sve negdje migriraju duboko. Podvodnjaci dobro znaju da to nije tako, jer i zimi u plićacima ulove dosta podlanica tehnikom šuljanja, međutim, ona se tada jednostavno ne hrani. Podlaničari koji love odmetima s kraja kažu kako je nema, a ona ustvari nezainteresirano prolazi pored njihovih ješki i predveza. Najčešće se na panulu ulovi upravo u tom jesenskom periodu, kada živu lignju napada bez imalo straha, pokazujući prave predatorske sklonosti. Obično se tada lovi na
Predatori pelagijala
Pelagičke ribe koje se love na iglicu i na lignju su lampuga, palamida, tuna. Znam za dosta slučajeva kad je ljudima tuna udarila na panulu, to gotovo uvijek rezultira gubitkom ulova, pa čak i cijele panule. To je iznimno brza i neumorna riba, na ruke ju je nemoguće izvući. Sretan ishod ispadne u malobrojnim slučajevima kada se radi o maloj tuni i lovom sa štapom. Palamida se ulovi također, međutim, puno češće kada je panula u višim slojevima, recimo kad se ciljano lovi gofa “u pola mora“. Upravo prva riba koju sam ulovio teškom panulom je bila palamida. Komad od 5,7 kg se zaletio na krepanu lignju, na nekih 20 m ispod površine a dno je bilo na 40 m. Imao sam sreću što je sve toliko zagucala da joj se udica zakačila za škržnu resicu, a to ju jako boli pa je bila relativno mirna koliko bi mogla biti divlja. Izvukao sam ju za par minuta, a priuštila mi je nezaboravno ludilo od kojeg nisam znao di mi je glava a di rep. Izuzetno zabavna riba koja u Jadranu naraste maksimalno do 10 kg. Lampuga je posebna priča. U nekim južnim morima
Egzotične delicije
Imao sam priliku na panulu uloviti škrpinu i kovača. Zamislite sad ovo, puste godine panulivam, nikad ga nisam ulovio, i onda jedno jutro dva komada na dvije različite pozicije. Prvo smo digli jednog od 2,1 kg. Ostali smo u nevjerici, prekrasna riba. Oko dva sata kasnije, na milju udaljenoj poziciji, objesio se drugi. Doslovno objesio, jer sam čuo samo jedan lagani trc, i osjetio malo težu panulu nego inače. Posve sam se iznenadio kada je na površinu izašao šampjer od 2,5 kg. Lovio sam na male žive lignje. Prijatelj je ulovio primjerak od 1,5 kg na iglicu. Slično je bilo i sa škrpinama. Isto par godina ništa, a onda jedno popodne dvije za redom, 1,10 i 1,40 kg. Bilo je to u studenome,
vrste. Zalomi se tu i apsurdnih ulova, a oni se prvenstveno svode na lov malih nepredatornih vrsta za koje je nedokučiv motiv napada na ješku koja inače lovi njih.
Kantari
Kantar je tipičan sparid (predstavnik obitelji Sparidae), koji naraste nešto preko 40 centimetara u duljinu, a doseže težinu od oko 2,5 kg. Kantar je protandrični hermafrodit, što znači da u jednom trenutku u životu mijenja spol i tako nastavlja dalje živjeti. Rađa se kao ženka, da bi pri težini od oko 50 – 70 dekagrama promijenio spol u mužjaka. Ovo nekada nije bilo poznato, pa se zapravo vjerovalo da postoje dvije vrste kantara. Kada sam tek počeo loviti panulom, odmah sam naučio da su kantari, na terenima gdje ih ima, prava pošast. Napadaju lignju dok ih je god volja. Prvo počnu od krakova, tamo im je najslađe. Meso je najmekše, najlakše se otkine. Krila također vole. Ako nisu siti, kada ogule krakove nastave gristi ostatak tijela. Mnogi panulaši se pošteno namuče uloviti 3-4 lignje za ješku, a onda im te iste lignje kantari unište odmah u prva četiri prolaza, prije nego što se zubati car uopće probudio. Kantar je pomalo kontorverzan jer je unatoč jednoj vrsti sitnih zuba svežder. Unatoč osrednjim plivačkm sposobnostima mnogo vremena provodi
lebdeći u korentu i visoko iznad dna. Usprkos navedenim nedostatcima, čak pokazuje i predatorske sklonosti, a poznate su i netrepeljivosti unutar vrste tijekom kojih kantari napadaju jedni druge i nerijetko prilikom sukoba protivničkoj jedinki otkinu cijeli ili samo komad repne peraje. Imao sam priliku uloviti na panulu kantara bez repne peraje. Možete li zamisliti kantara bez repa kako napada lignju veću od sebe? Važno je istaknuti da je kantar riba sklonija otvorenom moru i vanjskim pozicijama nego unutarnjim kanalima. Kantar voli strmije, odvaljene pozicije, puno više nego blage punte i brakove. Mnogi panulaši koji uspješno love zubace nikada nisu ulovili kantara jer ih u njihovom akvatoriju jednostavno nema. Obično se na takvim pozicijama i gof rijetko lovi jer gof i kanatar dobrim dijelom dijele staništa na kulfu, na koja se gofovi dolaze hraniti u toplijem dijelu godine. Glavna je zabluda da lignju treba odignuti 5-6 metara od dna jer da su kantari uz dno.
Među ostalim, jedan od glavnih razloga je i taj što kantar vrlo sporo raste, a ribolovni napor je znatan. Nekad su se kantari zbog veličine lovili i na velike rampine, a danas je na predvezu potrebno koristiti male udice, takozvane kantaruše, koje se vežu iza rampina ili glavne lovne udice tako da se zakače u krakove. Netko stavlja dvije, no ja više volim raditi s jednom. Na ovu udicu se zakači i zubac pa bi trebala biti iznimno jaka, no s druge strane opet sitna da ulovi i kantara prije nego izmrcvari lignju. Ako poželite loviti panulom samo kantare, bolje je koristiti malo lakšu, osjetljiviju panulu s odgovarajućim predvezom. Predvez neka bude dug desetak metara, od kvalitetnog najlona debljine 0,50 mm. Perfekcionisti mogu koristiti fluorokarbon. Po meni je nepotreban za halapljive kantare. Završetak predveza postoji u dvije varijante, ovisno o ješki.
Posebna panula za kantare
Možete loviti na cijelu krepanu ili živu malu lignjicu. U tom slučaju vežite kao i kod klasičnog predveza za tešku panulu dvije udice u nizu, najbolje Owner 2/0 ili 3/0. Bliža motovilu je klizna nosiva, koja se lignjici stavlja u zadak, a druga je fiksna, i ide lignjici u glavu ili korijen krakova. U nastavku još vežite dvije skroz male udice na odvojenim piokama koje će s lakoćom loviti kantare. Te se udice stavljaju lignjici u vrhove krakova. One dvije veće udice, nosiva i u glavi, su još uvijek dovoljno male da ulove barem veće kantare, a s druge strane dovoljno velike da izdrže borbu sa zubacem, gofom, pagarom i ostalim krupnijim društvom koje može ugristi, pod uvjetom da budete vrlo oprezni prilikom izvlačenja. Osobno koristim tu varijantu, prvenstveno radi pagara koji su često u podnožju brakova zajedno s kantarima. Druga varijanta predveza je puno jednostavnija, a sastoji se od tri male udice u nizu, na
razmacima od po 4 centimetra. S takvim predvezom se lovi na trakice od lignje. Umjesto trakice može koristiti deblji krak, ali češće se trakica debljine oko 1 do 1,5 cm izrezuje iz lignjinog plašta. Trakicu iskrojite tako da prva udica dođe na početak, a zadnja točno na kraj. Pazite kako nadivate da vam se trakica ne bi vrtjela u moru. Zato je kod lova na trakicu bolje koristiti ravne, a ne zakrivljene udice. Kantari se drže uz dno ili u sloju mora do par metara iznad dna pa onuda vucite panulu. Brzina povlačenja bi trebala biti oko 1 čvor, no primjetio sam da kantari nerijetko žešće, konkretnije i odlučnije napadaju ješku kada malo dodate gas i povećate brzinu do skoro 2 čvora. Iako se o ukusima ne raspravlja, kantar je u kužini po meni nezasluženo potcijenjen, no percepcija kulinarske vrijednosti kantara se u zadnje vrijeme ipak popravlja, a za to su najzaslužniji panulaši.
dubinama od 20-40 metara, no lovio sam ju čak do 50 m dubine. Ulovi se na panulu tako i podlanica kapitalnih dimenzija, od 4-5 kila. Kad napada lignju, ima karakteristične tupe udarce. Kao da ju samo po jednom udari. Rijetko uzme ješku kao zubac pa ju ponese, ona samo kratko i znažno ugrize i u tom napadu ili smrvi ili odgrize komad lignje. Zbog toga joj uglavnom treba kontrirati bez previše odugovlačenja. ulovljena podlanica imakarakterističan način borbe i iskusniji panulaši odmah prepoznaju što imaju na tunji. To je tupo ali snažno mlataranje zlatnom glavom. I arbun se ulovi u jesen kada je najaktivniji. Napada također lignju, a ima vrlo živčane napade i trzajeve. Za njega je karakteristično da je s obzirom na veličinu puno jači od zubaca, a k tome se još ne umara sve do same površine. Tako recimo arbun od 1,5 kg ulovljen na panulu odaje dojam da se s druge strane tunje nalazi zubac od 2,5-3 kg, toliko je snažan. Lovi se uglavnom na nešto blažim pozicijama na kojima su češći manji zubaci. Ulovi se dosta duboko, do 70 metara, pa i dublje.
Pagar, zubac krunaš i kirnja
I pagar (Pagrus pagrus) i krunaš (Dentex gibbosus) pripadaju predatornim vrstama, sličnog ponašanja, sličnog izgleda i sličnog obitavališta. Uglavnom su to ribe otvorenoga mora, brojnije u južnom Jadranu. Vole se zadržavati oko dubinskih brakova, i to više oko podnožja. Najviše vole oštrine, kamenite površine malo izdignute u pješčanoj ravnici na velikim dubinama. Manji pagri se susreću uz obale kontinenta, odnosno po brakovima na rubovima kulfa. Pagri su izuzetno proždrvljivi, tako da ako naletite na masu lako se love. Jednom sam ih pronašao krajem rujna na punti na 25 m dubine. Vraćao sam se taj dan nekoliko puta ondje očekujući zubaca i skupio ukupno pet pagara. Krunaši obali prilaze uglavnom u rujnu i ponekad početkom listopada, u vrijeme mrijesta. Često dolazi do zabune kod prepoznavanja ove dvije vrste, odnosno do miješanja krunaša i pagra. Najprije treba naglasiti da krunaš ima tri pojavna oblika, kao i prijelazne među njima. Mladi krunaši neovisno o spolu ima takozvane šipčice, produžetke prvih par kostiju leđne peraje, neki ih nazivaju antene. Kako rastu, izgube te antene, a to se kod nekih jedinki dogodi već pri težini od 1,5 kg, a kod nekih tek sa 6-7 kg. Odrasli mužjak krunaša što je stariji to sve više zadobiva prepoznatljivu grbu na čelu, krunu po kojoj je cijela vrsta dobila ime. Ženka krunaša ostaje vrlo slična pagru. Razlika je u zubima (broju i vrsti) u čeljusti. Pagar npr. osim očnjaka ima i kutnjake (pločice), kao podlanica. Krunaš ima kudikamo izraženije očnjake, oštriju njušku i glavu, nešto je tamnije crvene boje a ima i crne točkice i flekice po leđima, posebno u predjelu oko glave. Međutim, najegzaktnija razlika koja upada u oči je ta da pagar ima bjelkaste prozirne
vrhove oba kraka repne peraje, dok krunaš ima bijeli vrh samo donjeg kraka repne peraje, kao i bijeli donji obrub istoga kraka. Obje vrste halapljivo napadaju lignju ako su iole gladni. Pagar naraste u Jadranu do 10 kila, a krunaš do oko 25 kg. Tu u igru dolazi još jedna velika predatorna vrsta a to je kirnja (Epinephelus marginatus). Kirnja se u Jadranu na panulu ulovi u dubrovačkom području, oko Pelješca, Mljeta, Lastova i Palagruže. Sjevernije dosta rjeđe, a sjeverno od Žirja sam čuo samo za jednu ulovljenu na panulu. Na središnjem Mediteranu se ulovi na živu lignju ili sipu mnogo češće nego kod nas. Ja ju nisam nikad ulovio, iako sam na stotine sati imao panulu u moru na terenima koji drže nemali broj kirnji. Štoviše, na pozicijama od kirnje za koje pouzdano znam da ju drže, jer sudjelovao sam više puta u ulovu kirnje u podvodnom ribolovu na tim poštama. Zašto se ne lovi na panulu iako je ima dosta meni je nepoznanica. Tu je potencijalna lovina i njena rodica - kirnja zubuša (Epinephelus caninus) koja može narasti do težine od preko 100 kg. Međutim, ona živi na dubinskim brakovima i oštrinama, najčešće preko 90 m dubine, gdje malo ribolovaca u Jadranu zna kako kontrolirano panulivati. Kod kirnje je karakteristično da ju je, nakon što se zakači, vrlo teško odlijepiti od dna. Svim se silama pokušava domoći svoje rupe. Izuzetno je snažna pa su potrebni veliki napori i izdržljiva oprema da ju se uspije zadržati i izvući desetak-petanest metara prema površini. Tada je borba već puno lakša, a u drugoj polovici izvlačenja kirnja se preda i često stvara otpor samo volumenom svog tijela i razjapljenim čeljustima.
naraste čak do 40 kg jer joj je zbog povišene temperature mora metabolizam ubrzan. Brže i više raste, što dovodi do stvaranja posebnih fenotipova te vrste u takvim morima. Kod nas su primjerci preko 15 kg rijetkost. Ulovi se na lignju i iglicu, manji primjerci uglavnom na lignju, veliki sve gutaju. Imao sam priliku uloviti lampugicu oko kilogram težine. Zagrizla je uz dno na 20 m dubine, a kad sam je počeo povlačiti krenula je naglo put površine te nekoliko puta iskočila van mora. Prijatelj Grga Špralja, legendarni panulaš, ulovio je s kompanjonom dvije lampuge sestre od po 10 kila. Prva mu je zgrizla par metara iza kaića, dok je izvlačio krepanu lignju. Borio se s njom dobrih 10 minuta na štap s multiplikatorom. Druga se motala oko površine cijelo vrijeme. Čim je spustio novu lignju, opalila je i ona. Ovoga puta je kočnica bila pritegnutija pa je Grga ribu isforsirao za 5 minuta. Međutim, tako divlja mu je pokidala sve kabele od struje pod provom kad ju je ondje ubacio.
Lica, brancin, strijelka
Gore navedene ribe iz podnaslova se hrane uglavnom u plitkome, a nerijetko i u mutnome, pa je za njih potreban drugačiji pristup i drugačija panula. S teškom panulom za gofa i zubaca se panuliva od 15 m na dublje, zapravo rijetko pliće od 20 m. Pa ipak, dogodi se ponekad i na tim dubinama ulov lice, strijeke, brancina, s time da to redovito bude na živu iglicu. Lica je izuzetno snažna riba, kod nas naraste i preko 40 kg. Zahtijeva izuzetno snažnu opremu, debele najlone, jake udice. Voli srednju i veću iglicu, a poslastica su joj cipal i ušata. Ulovi se također na šaruna i bugvu. Najveći brancin najveći koji je kod nas ulovljen, a da je zabilježeno, bio je težak 16,1 kg, premda se u literaturi navodi da naraste do 14 kg. Međutim, primjerci
preko 10 kg su izuzetno rijetki, ulove se ponekad u Istri. Veći brancin se hrani živom ješkom, ponekad skoči na živu iglu na teškoj panuli za zubaca i gofa. Ciljani lov zahtijeva finu opremu, tanke najlone (nepovjerljiv je), manje udice i male iglice. Strijelka je pomalo invazivna vrsta, počela je istiskivati brancina i licu s nekih riječnih ušća. Posebna su joj poslastica mali brancini, a poznato je da ubija i sakati drugu ribu iz obijesti i čiste agresije. Ulovi se ponekad na klasičnu tešku panulu, mada ju triba loviti kao i licu. Ima izuzetno oštre zube pa uglavnom pregrize predvez, lovi ju se na sajlicu. Veliki škaram (jadranska barakuda) je također riba koja se ponekad ulovi teškom panulom. Uglavnom obitava u južnom Jadranu i oko vanjskih otoka.
na duboko, na mrtvu lignju. Dogodine sam u svibnju na još većoj dubini digao tri zaredom.
Mala je imala 70 deka, a dvije veće sestre svaka po kilo ipo. Sve tri su ulovljene na živu lignju. Prijatelj mi je ulovio jednu od skoro 1,5 kg na živu iglicu. Tereni na kojima se ona ulovi su izuzetno zahtjevni, u pravilu ekstremno teški za odraditi, povezani sa čestim zapinjanjem. Nedavno je poznanik zakačio murinu od oko 5 kg na živu lignju. Dovukao ju je do bande broda, a onda je pregrizla. Uvijek sam se čudio kako se i češće ne lovi.
Bizarni ulovi
Dolazimo do grupe meni posebno dragih riba u kontekstu teške panule jer njihov ulov već prelazi u bizarnost. Lignju vole svi organizmi, pa se tako ponekad ulove pic i šarag. Redovito se radi o velikim primjercima, ribe od preko 1,5 kg obično se ulove od 25-35 m. Slijede male ribe i ribice, a tu je Grga Špralja apsolutni prvak jer panuliva najbliže uz dno od ikoga koga poznam. Ulovio je više puta pergu (pirku) i fratra. Kanjca smo obojica ulovili više puta. No dobro, to me toliko i ne čudi. Međutim, jako me iznenadilo kada sam ulovio kneza na velikoj dubini, a od mojih ulova prvo mjesto na ljestvici bizarnosti nosi jedan modrak (tragalj). Zaletio se na 28 m dubine na živu lignju duplo dulju i desetak puta
težu od sebe. Čuo sam samo trc, a kadasam izvukao panulu nisam mogao doći k sebi. Jučer sam čuo za možda najveću bizarnost. Frend je neki dan ulovio veliku lignju na živu lignju. Osjetio je samo jednom kako mu se nešto zateglo, i nakon toga više ništa. Nije bio siguran da li mu je panula malo teža. Kada je izvukao i dovukao na površinu, vidio je da velika lignja drži i ždere onu nadivenu. U trenutku kada je sve dotaklo površinu, brzo je reagirao i rukom zgrabio novu lovinu - lignju od 60 deka, dok je ona na predvezu bila izjedena za oko jednu četvrtinu. Eto, s teškom panulom nikad ne može biti dosadno.